Društvo i politika

Zašto nas Sabra i Šatila neodiljovo podsjećaju na Srebrenicu?

376pregledi

Piše: Semir Imamović

Biti javno protiv paradržave Izrael i cionističkog  genocida nad Palestincima –  pitanje je moralne, etičke, intelektualne i političke časti. Jednako kao što je biti antifašista pitanje ljudskog kredibiliteta. Ne može se biti građanin a istovremeno podržavati ideje Adolfa Hitlera, ili hitlerovske pokrete kakvi su ustaški i četnički, a time  i ono što je iz tih pokreta proizišlo. Jasna je namjera svakog zločinca da prikrije tragove svoga zločina, pa je razumljiva namjera ”rezoulucija-države” zvane Izrael da svoju nakaznost uokviri u evropske strukture, od sportskih (zašto se samo izraelski timovi takmiče u evropskim kupovima, a ne i libijski, jordanski ili libanonski?), pa do kulturnih i privrednih manifestacija i mreža.

Razumljiva je namjera i na genocidu nastale RS da odglumi prihvatanje demokratije i kulture. Ali, kako to uvijek biva u legendama, bajkama i historijskim pričama, istina izađe na vidjelo, iskipi, probije se, poput vode, pa tako se danas političko srpstvo, koje predstavlja Srbe, bučno bori da politički osvoji Srebrenicu, umjesto da se Srebrenice stidi, od Srebrenice bježi i da svojom distancom dokazuje da Srbi, kao narod, ne stoje iza genocida.

Jevreji koji su oteli palestinske kuće, avlije, imanja, i koji smatraju da je normalno to što su kao „nadnarod“ (poput Hitlerovih Nijemaca!) istjerali iz svojih domova 4,5 miliona Palestinaca, i što tih 4,5 miliona Palestinaca svaku noć usni svoju otetu kuću i svoju otetu domovinu, misle kako je cijeli svijet toliko potkupljiv da će taj zločin nad Palestinom prihvatiti ili zaboraviti. Hoće zaboraviti oni koji vjeruju u pare i u političare, ali neće oni koji vjeruju u Boga, a vjernici su uvijek u većini! Sve više je dokaza da se neće zaboraviti genocidno porijeklo RS-a, genocidno porijeklo Izraela, jer, evo, pišemo, govorimo, svjedočimo, iako je prošlo 65 godina od nastanka Izraela na palestinskoj babovini, i 20 godina od nastanka RS-a na bosanskoj babovini.

Ono što, pored zločinačke geneze veže Izrael i RS jeste zajednički sponzor, Amerika i Britanija, zemlje koje garantuju opstanak tog paradržavnog spomenika genocidu nad Palestincima, odnosno, Bošnjacima. Zato je svaka priča o antifašizmu, koja dolazi od ovih velesila, obesmišljena. Jer ne može se biti antifašista, a podržavati cionistički genocidni projekat uništavanja Palestine i Palestinaca, odnosno, četničko-ustaški pobratimski projekat uništavanja multietničke Bosne i Hercegovine, a koje nema bez Bošnjaka. Na kraju, lahko ćemo detektirati navodni antifašizam Amerike i Britanije, ili, navodno demokratsko lice Izraela. Evo, ide nam u susret 30. godišnjica masakra u izbjegličkim logorima Sabra i Šatila, koji je od strane izraelske paradržave i monstruma Ariela Šarona počinjen od 16. do 18. septembra 1982. godine, a kada je pobijeno oko 2000 (a prema nekim izvorima 3500) palestinskih civila.

S obzirom da su se svi svjetski zvaničnici pojavili u Aušvicu, danas u ime antifašizma očekujemo da se u Šatili pojave američki predsjednik Obama, britanska kraljica Elizabeta, izraelski premijer Natanjahu i mnogi drugi koji simboliziraju svjetski ”demokratski” poredak. Ali, tu ima jedan problem! Čak i ako bi se 16. septembra pojavili u Šatili, tamo ne bi zatekli nikakvu muzejsku postavku o zločinu izraelske paradržave, već bi i nakon 30 godina zatekli bezbroj palestinskih izbjeglica, nalik na one bošnjačke izbjeglice koji i danas žive, recimo, u Mihatovićima. Doduše, u Sabri postoji skromna spomen-ploča gdje bi se mogla odati počast žrtvama masakra koji, kao malo šta, simbolizira suštinu izraelske paradržave, kao što genocid u Srebrenici simbolizira suštinu RS-a čije su paradržavne snage počinile taj genocid. Naša je ljudska obaveza da se sjetimo žrtava Sabre i Šatile i da uputimo dovu Svevišnjem da ove narode koji su zalutali uputi na Pravi Put, pa da se Jevreji zastide Izraela, a Srbi da se zastide RS-a, baš onako kako se danas Nijemci stide Trećeg rajha.

SAFF br. 323.

X