Vijestiiiiii

Zahtjevom za priznanje u UN-u Palestinci mogu biti samo na dobitku

207views

U kampanji za priznanje nezavisnosti Palestine, započetoj ove sedmice, čuju se riječi američkog predsjednika Baracka Obame koji je 2010. izrazio nadu da će palestinska država u septembru ove godine postati nova članica Ujedinjenih nacija.

Iako su SAD u četvrtak prvi put direktno saopštile, ono što se i očekivalo, da će uložiti veto na svaki jednostrani zahtjev za priznanjem Palestine, radio poruke na Bliskom istoku podsjećaju na ono što je Obama govorio lani o palestinskoj državi.

Govor nade

Američki lider je na prethodnom zasjedanju Generalne skupštine UN rekao: “Kada se vratimo ovde sljedeće godine, imat ćemo sporazum koji može da vodi do novog člana Ujedinjenih nacija, nezavisne suverene države Palestine, koja će živeti u miru s Izraelom”.

U radio poruci palestinski predsjednik Mahmud Abas dodaje da Obama “Ako je tako rekao, morao je tako misliti”, iako je američki predsjednik pozvao da se o državnosti odluči u okviru pregovora, pa su i njegovu izjavu o državi Palestini američki zvaničnici protumačili zapravo samo kao izraz nade.

Međutim, još od kraja septembra prošle godine direktni pregovori između Izraela i Palestinaca su u zastoju.
Frustrirani tim zastojem, Palestinci su odlučili da zatraže priznanje države u UN u granicama prije rata 1967. godine, kada je Izrael osvojio Zapadnu obalu s istočnim Jerusalemom i pojas Gaze. Tome se Izrael i SAD oštro protive, ali je više od 100 zemalja obećalo da će podržati palestinsku stranu.

Palestinci se zapravo nadaju podršci čak 140 zemalja, što će im omogućiti da se poslije najavljenog veta u SB okrenu Genarlnoj skupštini. Tamo bi mogli da unaprijede svoj status od entiteta nečlana do države nečlanice. Postizanje de fakto priznanja od strane svjetskog tijela omogućilo bi im da se pridruže ključnim institucijama UN.

Palestinska strana već dugo teži nezavisnosti u pomenutim  granicama, za koje je Obama rekao da bi trebalo da budu osnova pregovora.

Izraelski premijer Benjamin Netanijahu je, međutim, te granice označio kao neodbranjive, odbacivši Obamin poziv. Netanijahu, takođe, tvrdi da se mir može postići samo oko pregovoračkog stola, a da ga palestinski pokušaj da nametne rješenje neće donijeti.

Za sada još nisu sasvim jasni palestinski planovi, iako je do početka zasjedanja GS ostalo desetak dana. Ne zna se zapravo šta će se navesti u zahtjevu za članstvo u UN ili rezoluciji GS. Palestinski pregovarači ne vide nikakvu kontradikciju između obnove pregovora i  incijative u UN.

Naprotiv, glavni palestinski pregovarač Saeb Erekat smatra da je odlazak u UN zapravo pokušaj da se sačuva opcija dvodržavnog rješenja, kako bi Palestinci i Izraelci mogli da žive jedni pored drugih u miru i bezbjednosti. Na tvrdnje SAD da su pregovori jedini put do sporazuma, Palestinci odvraćaju da se pregovaralo dvije decenije, a mir nije sklopljen i da pregovori s aktuelnom izraelskom vladom neće do toga dovesti.

U izjavi za londonski Times  Erekat ističe prednosti unapređenja statusa jer će omogućiti puno članstvo Palestine u UNESC-u, Međunarodnom sudu pravde, Međunarodnom krivičnom sudu, Svjetskoj banci, mada ima mišljenja da ni u tom slučaju Palestinci neće imati pristup u MS.

Bivši palestinski pravni savjetnik profesor Francis Boyle  s Univerziteta Ilinois smatra da je dvotrećinska većina u GS UN dobar način da se odgovori na veto SAD u SB. On podsjeća na Rezoluciju 377 usvojenu 1950, koja se rijetko poteže kako bi se prevazišao svaki veto koji parališe SB.

Boyle tvrdi da će biti puno praktične koristi od inicijative Palestinaca  i da će oni moći da tuže, između ostalih, izraelske zvaničnike i ratifikuju Konvenciju o genocidu.

Kao član GS, PU bi mogla teoretski da zaustavi jednom za svagda širenje jevrejskih naselja i da Palestinci koji žive van palestinskih teritorija automatski postanu građani nove države.

Unaprijeđenje statusa za Palestinace bit će jak podsticaj za Izrael da pregovora i da se konačno postigne dvodržavno rješenje kako bi se sukob okončao.

Međutim, jedan drugi pravni savjetnik PLO Gay Goodwin Gil s Univerziteta Oxford smatra da Palestinci ne bi trebalo da ostvare svoje planove, upozoravajući na neplanirane posljedice, između ostalog opasnost da palestinske izbjeglice ostanu bez predstavnika. Upozorava se, takođe, na neizbežnu konfrontaciju sa SAD i Izrealom i njihovu osvetu.

I prije nego što su SAD direktno najavile veto, čula su se upozorenja da bi ta zemlja mogla da umanji davanja za budžet institucijama UN i dovede u pitanje godišnju pomoć Palestincima u visini od 450 miliona dolara.

Kocka je bačena

U oštrom protivljenju inicijativi u UN, SAD vrše pritisak na četvorku bliskoistočnih mirovnih posrednika (SAD, UN, EU i Rusija) da ipak pokuša da vrati strane za pregovorački sto.

Bilo kako bilo, smatra se da je kocka bačena.  Abas će se 23. septebmra obratiti GS, ali je pitanje šta će donijeti kući, komentariše novinar američkog magazina “Time”.

Pravno gledano Palestinci dobijaju, bez obzira u kom pravcu krenuli u New Yorku, kažu poznavaoci prilika. Juval Šani profesor međunarodmog prava na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu je ocijenio da je najopipljiviji rezultat kome Palestinci mogu da se nadaju poziv GS zemljama članicama da priznaju novu palestinsku državu.

Na kraju krajeva, države postaju države kada ih druge države priznaju kao države. Za Palestince državnost će imati značaja ipak tek kada se Izrael povuče sa palestinskih teritorija, a Abas priznaje da se to može dogoditi samo kroz pregovore.

(Tanjug)