Rekaik

Zadovoljstvo

1.12Kpregledi
Piše: Mr. Semir Imamović

Kada kod ljudi nestane ili uzmanjka zadovoljstva, povećava se srdžba i zlovolja. Nema hrane koja bi ih mogla zasititi, niti odjeće koja bi mogla zaodjenuti, niti kuće u kojoj bi se mogli skrasiti  Oni svoje poglede usmjeravaju ka onima koji su iznad njih, a ne onima koji su na manjem stepenu od njih, tako da svjesno ili nesvjesno omalovažavaju Allahove blagodati kojima ih je obasuo. Ovakva kategorija ljudi nikada neće biti sretna, jer se njihova sreća ne može ostvariti sve dok ne dostignu vrhunac u svemu, što je nemoguće, jer Allah dž.š. ne dozvoljava da iko, osim Njega, ostvari sveopće savršenstvo, bez obzira o kome se radilo; o bliskom meleku ili časnom Poslaniku ili nekome drugom.

Definicija zadovoljstva

Islamski učenjak Maverdi podijelio je zadovoljstvo u tri vrste i za svaku od njih dao je posebnu definiciju. Kaže u svojoj knjizi Edebu-d-dunja ve-d-dini: “Zadovoljstvo se dijeli u tri vrste:

a) Da se čovjek zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu doðe i okrene se od sticanja nečeg višeg od toga. Ovo je najveći stepen zadovoljstva.

b) Da se zadovolji sa onoliko dunjaluka koliko mu je dovoljno i izbjegava povećanje i uzimanje onoga što mu nije potrebno.

c) Da se zadovolji onim što mu je dostupno, ne prezire ono što mu doðe od dunjaluka, pa makar bilo u velikim količinama i ne traži ono  što se ne može postići, pa makar neznatno bilo. (EDEBU-D-DUNJA VE-D-DINI, 328 – 329 str.)

Najveći broj islamskih učenjaka odabrao je zadnju definiciju i ona odgovara onome što smo naumili govoriti u ovome tekstu.

Prema ovoj definiciji, zadovoljstvo ne dolazi u koliziju (oprečnost) sa sticanjem imetka putem trgovine, niti sprečava muslimana da putuje zemljom tražeći opskrbu ili ono što će mu koristiti. Ono što se nikako ne može spojiti sa zadovoljstvom, jeste varanje u trgovini, srdžba zbog male plate, mrzovolja u poslu, licemjerstvo (dvoličnjaštvo) radi položaja, odstupanja od da’vetskih (misonarskih) principa zbog imetka ili ugleda, zavist bratu muslimanu zbog neke blagodati, ponižavanje vlastite ličnosti pred nekim drugim, mimo Allaha dž.š., sa ciljem postizanja nekog dunjalučkog dobra, itd.

Nije zadovoljan onaj koji se stvorenjima žali na Allaha dž.š., niti onaj koji želi ono što ne pripada njemu, niti onaj koji se srdi kada ne postigne nešto od dunjaluka.

S druge strane, čovjek može biti zadovoljan, a posjedovati tovare zlata i srebra i prevrtati u rukama milione dinara.

Zar nismo nikada vidjeli čovjeka koji posjeduje ogromno bogatstvo, a da je uz to opskrbljen zadovoljstvom?! Ne vara u trgovini, ne zakida radnike u onome što su zaslužili, ne ponižava se zbog imetka i ugleda, ne uskraćuje zekat i ispunjava Allahova prava bilo da se radi o farzovima ili dobrovoljnim djelima (nafilama), izvršava sve ono to mu je Allah naredio i klone se svega onoga što mu je zabranio. Ako dobije, zahvali se Allahu, a ako izgubi, ne srdi se.

Koristi zadovoljstva

1 – Ispunjenost srca vjerom u Allaha, pouzdanjem u Njega, predanošću onome što mu je dodijelio i čvrsto ubjeðenje u ono što se kod Njega nalazi. Kada čovjek bude zadovoljan Allahovom opskrbom, on čvrsto vjeruje i ubijeðen je da je Allah zagarantovao opskrbu svojim robovima i da ju je ravnomjerno raspodijelio meðu njima, pa makar lično ne posjedovao ništa.

Kaže Abdullah ibn Mes’ud: “Najviše se nadam opskrbi onda kada kažu: “Nije ostalo više ni trunke brašna u kući.”

Kaže Hasan El Basri: “Ono što ukazuje na slabost tvog jekina (ubjeðenja) jeste da više imaš povjerenja u ono što se nalazi u tvojoj ruci, nego u ono što se nalazi u Allahovoj ruci.” (DŽAMIU-L-ULUMI VE-L-HIKEMI 2/147)

2 – Lijep život

Kaže Allah dž.š.: “Ko uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, mi ćemo učiniti da lijepim životom proživi i dat ćemo im najljepšu nagradu zbog onoga što su radili.” (Prijevod značenja – En-Nahl, 97.)

Rekao je Alija, Ibn Abbas i Hasan El Basri u komentaru ovoga ajeta: “Pod lijepim životom se misli na zadovoljstvo.” (Predaju od Alije i Hasana zabilježio je Taberi u svom Tefsiru 14/17 str., a predaju od Ibn Abbasa je zabilježio Hakim i ocijenio ju je vjerodostojnom 2/356)

Rekao je Imam Ibnu-l-Dževzi: “Ko bude zadovoljan, njegov život će biti lijep, a ko bude pohlepan, povećat će se njegova smetenost (besciljnost).” (NUZHETU-L-FUDALAI TERTIBU SIJERI EALAMI-N-NUBELAI 1504 str.)

3 – Zahvala Allahu na Njegovim blagodatima

Kaže Poslanik s.a.v.s.: “Ako budeš oprezan, postat ćeš najpobožniji čovjek, a ako budeš zadovoljan, postat ćeš najzahvalniji Allahov rob.” (Prenosi ga Ibn Madždže pod brojem 4217, Bejheki u knjizi Ez-Zuhdu-l-kebira pod brojem 818, Ebu Nuajm u Hilji 10/365 str. Imam Busagri ocijenio je ovaj hadis dobrim u ZEVAIDU 3/300)

4 – Spas od grijeha koji upropaštavaju srce i odnose dobra djela, kao što su: zavist, ogovaranje, prenošenje tuðih riječi, laž i drugi grijesi kojima je uzrok uglavnom želja za sticanje dunjalučkih dobara i bježanje od manjkavosti. Ko se zadovolji Allahovom opskrbom, neće upasti u ove i slične grijehe, niti će u njegovo srce ući zavist prema njegovoj braći muslimanima.

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: “Ubjeðenje je da ne tražiš ljudsko zadovoljstvo srdeći Allaha, da ne zavidiš nikome zbog onoga čime ga je Allah dž.š. opskrbio i da ne koriš nikoga zbog toga što ti je Allah dž.š. uskratio odreðenu stvar. Znaj da opskrba ne dolazi trudom trudbenika, niti je može spriječiti nečiji prezir. Allah dž.š. je iz svoje pravednosti, znanja i mudrosti, učinio da radost i odmor budu u ubjeðenju i zadovoljstvu, a tuga i briga u sumnji i srdžbi. (Predaju je zabilježio Ibn Ebi Dunja u Jekinu 118 str.)

5 – Istinsko bogatstvo leži u zadovoljstvu

Zbog toga je Allah dž.š. opskrbio svog Poslanika s.a.v.s. zadovoljstvom, na što ga podsjeća riječima: “I siromah si bio, pa te je bogatim učinio.” (Prijevod značenja – Ed-Duha, 8.) Navodi Hafiz Ibn Hadžer u Fethu-l-Bariju 11/277 str. da su neki učenjaci protumačili riječ bogatstvo u ovome ajetu sa bogatstvom duše, potkrepljujući taj stav činjenicom da je sura Duha objavljena u Mekki i da je Poslanik s.a.v.s. sve do osvojenja Hajbera bio u slabom imovinskom stanju.”

Rekao je Poslanika s.a.v.s.: “Nije bogatstvo u mnoštvu dunjaluka, nego je bogatstvo, bogatstvo duše.” (Buhari br. 6446 i Muslim br. 1051)

Prenosi Imam Ibn Hibban u svome Sahihu od Ebu Zerra da mu je rekao Poslanik s.a.v.s.: “O Ebu Zerre, da li ti smatraš mnoštvo imetka bogatstvom?” – “Da.” – odgovorih mu. “A da li smatraš pomanjkanje imetka siromaštvom?” – “Da.” – odgovorih mu. Na to će Poslanik s.a.v.s.: “Istinsko bogatstvo je bogatstvo srca, a istinsko siromaštvo je siromaštvo srca.”

Ovo je činjenica u koju nema nimalo sumnje. Vidjet ćemo veliki broj ljudi koji imaju dovoljno imetka da oni, i njiihova djeca, spokojno žive hiljadu godina, a i pored toga ne mogu da se smire i maksimalno se žrtvuju, možda čak izlažu opasnosti, da bi povećali imetak. Nasuprot ovoj kategoriji ljudi, nalazimo ljude koji možda zanoće i osvanu gladni, a osjećaju da nema niko sretniji i bogatiji od njih. Koliko je značajno i bitno bogatstvo srca u izgradnji zdrave islamske ličnosti, pokazuju nam slijedeće riječi islamskog velikana i najboljeg čovjeka poslije Poslanika s.a.v.s. i Ebu Bekra, Omera radijallahu anhuma: “Pohlepa je siromaštvo, a beznadnost je bogatstvo. Kada čovjek izgubi nadu da će doći do odreðene stvari, postaje neovisan od nje.” (Prenosi ga Imam Ahmed u “Zuhdu”, str. 117, Ebu Nuajmu “Hilji” 1/50)

Upitan je Ebu Hazim: “Šta posjeduješ od imetka?” – Reče: “Imam dvije vrste imetka sa kojima se ne bojim siromaštva: pouzdanje u Allaha dž.š. i beznadežnost da ću doći do onoga što drugi ljudi posjeduju.” (Hilje od Ebu Nuajma 3/231)

6 – U zadovoljstvu leži ponos

čovjek koji se zadovolji onim što mu je Allah dao, ne osjeća potrebu ni za kim, i on je u očima ljudi uvijek ponosan i dostojanstven, dok čovjek koji je ispunjen pohlepom ne preza od toga da se ponizi pred ljudima samo da bi stekao što više dunjaluka.

Kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu kojeg je zabilježio Ebu Nuajm u “Hilji” 3/53, El Kadai u “Musnedu” 151 str, i Hakim u “Sahihu” 4/324 str. od Sehla ibn Sa’da: “Ugled vjernika leži u noćnom namazu, a njegov ponos u neovisnosti od ljudi.”

Rekao je Hasan El Basri: “Zauzimat ćeš počasno mjesto kod ljudi sve dok ne počneš tražiti ono što je u njihovim rukama. Kada to uradiš, počet će te omalovažavati i prezirat će i tebe i tvoj govor.” (“Hilje” 3/20)

Put ka zadovoljstvu

Da bi smo postali zadovoljni Allahovi robovi, pomoći će nam:

1 – čvrsto ubjeðenje da je čovjekova opskrba propisana dok je još bio u utrobi majke, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Mes’uda, kojeg su zabilježili Imam Ahmed, Buharija i Muslim

2 – Razmišljanje o kur’anskim ajetima koji govore o opskrbi i sticanju.

Prenosi Imam ibn Kutejbe u “Ujunu-l-ahbar” 3/206 od Amira ibn Abd Kajsa da je rekao: “Postoje četiri ajeta u Allahovoj knjizi, koja, kada ih proučim ujutru, ne obuzima me briga kako ću omrknuti, a kada ih proučim noću, ne obuzima me briga kako ću osvanuti , a oni su: “Milost koju Allah podari ljudima niko je ne može spriječiti, a ako je On uskrati, niko je poslije Njega ne može dati.” (Prijevod značenja – Fatir, 2.)

“Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otklonuti, a ako ti zaželi dobro, pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Prijevod značenja – Junus, 107.)

“Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” (Prijevod značenja – Hud, 6.)

“Allah će sigurno, poslije tegobe, olakšanje dati.” (Prijevod značenja – Talaq, 7.)

3 – Upućivanje dove Allahu dž.š. da nas opskrbi zadovoljstvom i ustrajnost u tome.

Naš poslanik Muhammed s.a.v.s., koji je bio najzadovoljniji Allahov rob i najpotpunijeg imana i ubjeðenja, tražio je od Allaha dž.š. da ga opskrbi zadovoljstvom. Prenosi Imam Hakim od Ibn Abbasa da je Poslanik s.a.v.s. učio slijedeću dovu: “Gospodaru moj, učini me zadovoljnim onim što si mi kao opskrbu dao i učini je blagoslovljenom.”

4 – Spoznaja da Allahova opskrba ne podliježe ljudskim mjerilima (vagama)

Drugim riječima rečeno: bistrina, proniciljivost, obilno znanje i mnoštvo truda, iako mogu da budu uzrokom sticanja opskrbe, nisu nužno vezani za nju i ne mora značiti da će onaj koji bude posjedovao sve ove kvalitete doći do opskrbe, bez Allahove dozvole.

Kada čovjek bude svjestan ove stvari, povećat će se njegovo zadovoljstvo, a pogotovo ako bude vidio da neko, sa manjim iskustvom i sposobnošću od njega, posjeduje više dunjaluka i njegovih blagodati i ukrasa.

5 – Gledanje u one koji su na manjem stepenu od nas, a ne one koji su iznad nas, kada su u pitanju ovosvjetska dobra

Prenosi Imam Buhari i Muslim od Ebu Hurejre r.a. da je rekao Poslanika s.a.v.s.: “Gledajte u one koji su na manjem stepenu od vas, a ne one koji su iznad vas, jer ćete tako najlakše izbjeći podcjenjivanje Allahovih blagodati.”

6 – čitanje biografije naših dobrih prethodnika, kako bismo uvidjeli njihov odnos prema dunjaluku, skromnosti (asketizam) i njihovo zadovoljstvo onim što im je Allah dao. Mnogi od njih su imali priliku da prožive dunjaluk u blagostanju i raskoši zbog obilnog bogatstva kojeg su posjedovali, ali su sve to odbijali dajući prednost ahiretskim užicima. Dovoljno nam je navesti samo dva primjera, da bismo se uvjerili u istinitost ove tvrdnje.

Bilježi Imam Hakim i Ebu Najm da je Aiša r.a., nakon što su se dogodila osvajanja muslimana i u njihove ruke dospjelo veliko bogatstvo, redovno dobivala novac od islamskih vladara, ali to nije znatno uticalo na njen odnos prema dunjaluku. Sav imetak koji bi joj doði, dijelila je siromasima i potrebnima. Jedne prilike joj je Muavija poslao 100.000 dirhema, a ona ih je podijelila prije nego što je sunce zašlo. Upitana je od strane njene sluškinje: “Zašto bar nisi ostavila jedan dirhem da možemo kupiti mesa?” – “Trebala si me podsjetiti na to.” – odgovori Aiša r.a..

Gdje su današnje žene od ovog časnog primjera? Vidjet ćemo veliki broj njih, jedva čekaju da im muževi steknu nešto imetka, kako bi im kupili novi nakit ili haljinu ili neki od kućnih ukrasa.

Navodi Imam Zehebi u “Sijeru eala mi-n-nubelai” 1/456 str. da je Omer ibnu-l-Hattab uzeo 400 dinara, dao ih svome slugi i rekao mu: “Odnesi ovaj novac Ebu Ubejdi, zatim sačekaj odreðeno vrijeme u njegovoj kući da vidiš šta će uraditi sa njim.” Otišao je do njega i predao mu novac. Reče Ebu Ubejde: “Allah mu se smilovao i približio ga Sebi.” Zatim je pozvao sluškinu i rekao joj: “Odnesi ovih sedam dinara tome i tome, ovih pet dinara tome i tome” – sve dok nije podijelio i zadnji dinar. Vratio se Omerov sluga kod Omera i obavijestio ga o onome što je vidio. On mu je dao drugi povez i poslao ga kod Muaza ibn Džebela. Kada mu je predao novac, reče: “Allah ga približio Sebi.”, zatim je pozvao sluškinu i rekao joj: “Odnesi tome i tome toliko, tome i tome toliko.” Dok je rasporeðivao novac, doðe mu supruga i reče: “Zar nećeš dati nama, a znaš da smo siromašni.” Uze dva dinara koja su još bila ostala u povezu i da ih supruzi. Vratio se sluga Omeru i obavijestio ga o onome što je vidio. To mnogo obradova Omera i reče: “Oni su braća i jedan od drugog.”

7 – Spoznaja da između bogataša i siromaha u suštini ne postoji velika razlika.

Bogataš se može okoristiti malom količinom svoga imetka, a to je ona količina koja pokriva njegovu potrebu. Sve što je preko toga, kao da ga i ne posjeduje. Drugim riječima rečeno; ima li i jedan bogataš koji za jedan obrok može pojesti sto porcija, ili u jednom trenutku obući sto odijela, ili voziti sto auta, ili stanovati u sto kuća?! Nismo čuli za takvo nešto. Naprotiv, on se u tome ne razlikuje bitno od siromaha. Jede tri puta dnevno, oblači onoliko odjeće koliko oblači i siromah i zauzima onoliku površinu koliku zauzima i siromah. Sve što ima mimo toga, ostaje van upotrebe i korištenja. Na čemu mu onda zavidjeti?! Poslušajmo riječi velikog mudraca, ashaba Allahovog Poslanika Ebu Derdaa r.a. koje potvrðuju ovo što smo rekli: “Kao što bogataši jedu, i mi jedemo, kao što piju, i mi pijemo, kao što jašu jahalice, i mi ih jašemo, kao što se oblače, i mi se oblačimo. Za razliku od nas oni posjeduju višak imetka u kojeg mogu samo, kao i mi, gledati, a bit će pitani za njega, dok mi nemamo ništa sa tim obračunom. Hvala Allahu koji je učinio da bogataši na samrti zažele da budu na našem mjestu, a da mi ne zaželimo da budemo na njihovom mjestu. (SIJERU EA LAMI-N-NUBELAI 2/350-351 str.).

Prvi put objavljeno: nedjelja, 23 Ožujak 2008 21:54