Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Rekaik

Zabranjeni grad grijeha (I dio)

383views

Piše: Semir Sinanović

 

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.

Slava i zahvala pripadaju Allahu Uzvišenom, Gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i Vjerovjesnika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

 

 

UVOD

 

Na svome putovanju prema vječnosti čovjek zastaje na nekoliko stanica, a jedna od tih stanica je i ovaj svijet- stanica zvana Dunjaluk.

Samim dolaskom na tu stanicu čovjek staje ispred raskršća, a ispred njega stoje dva puta:

Jedan koji je prav od svog početka pa sve do kraja i drugi koji je razgranat na mnoštvo drugih puteva.

Ovaj prvi- Pravi put, put je pokornosti i robovanja Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, pored kojeg drugog boga nema. Iako je prav, prepun je raznoraznih iskušenja i neugodnosti, a kraj mu je milost Milostivog Stvoritelja.

Onaj drugi- krivudavi put, razgranat je na mnoštvo drugih puteva. Njegov kraj je propast i jad, srdžba Gospodara svih svjetova. To je put koji je popločen grijesima.

Svojim rođenjem i dolaskom na ovaj svijet svako od nas započinje svoje putovanje, putovanje koje će na kraju završiti vječnom radošću u Džennetu ili vječnom patnjom u Džehennemu.

Mnogo se zamisli čovjek kada pred sebe stavi pitanje: Džennet ili Džehennem?

Negdje se mora nakon Sudnjega dana, treće opcije nema. Izbor se svodi na dvoje; ili Džennet ili Džehennem, a na svakome od nas je da izabere jedno od tog dvoga.

Gdje ćemo nakon smrti i nakon što se na Sudnjem danu presudi, to zavisi od puta koji na raskršću izaberemo; Pravi put ili put grijeha.

 

PRVO POGLAVLJE

1. PRAVI PUT

 

Prvi od ta dva puta je Pravi put. Putanja mu je poput putanje ispaljene strijele, od mjesta sa kojeg ispališ strijelu pa do mjesta gdje će ona sletjeti, putanja joj je prava.Niti skreće, niti posustaje, leti ravno prema cilju. Isto tako, ko izabere ovaj put ide pravo i odlučno do kraja, ne obraća pažnju na stvari oko sebe, niti skreće lijevo niti desno. Pravo pa do kraja puta.

Zamisli sebe, poput oštre strijele koja para zrakom velikom brzinom ideš prema svome cilju.

Imaš cilj, znaš gdje si se zaputio. Tvoja jedina preokupacija je da stigneš do svog cilja bez skretanja ili oklijevanja, bez gubljenja vremena na sakupljanje onoga prolaznog što se nalazi na ovom svijetu, poput strijele ideš prema cilju.

Strijela vitke konstrukcije neopterećena nepotrebnim, sa oštrim vrhom ojačanim za udar u metu, napravljena da obavi svoj cilj. Ukoliko izabereš ovaj put budi sličan ispaljenoj strijeli.

Njena vitka i lahka konstrukcija pravljena s ciljem da bude lakša za let i da se lahko probija kroz zrak kojim leti neka bude tvoja motivacija da svoj život urediš baš na tom ili sličnom principu. Njena vitka i lahka konstrukcija simboliše čovjekovo odricanje od svega nepotrebnog od ovoga svijeta i svega što čovjeku smeta i usporava ga na njegovom putu.

Njen oštri vrh spreman za udar simboliše jaku volju da ustraješ na tom putu bez obzira šta ti se na njemu ispriječilo; jaka volja i jak karakter, osobine koje simbolišu osobu nepoljuljanog stava.

Jednostavnost i odlučnost, dvije osobine koje krase svakog onoga koji se zaputi Pravim putem.

Uzmi tek onoliko koliko ti treba da pređeš taj putu, ne više, nikada više od toga, hodaj pravo pogledom potpuno usmjerenim na put, ne gledaj niti desno niti lijevo niti iza sebe u onu što si prošao. Hodaj pravo i odlučno neposustajući od cilja, odlučno prkosi svemu što te pokuša zaustaviti  na tvome putu, pa do kraja. Muke koje te zadese isplatiti će se, vrijeme koje provedeš na tom putu neće biti protraćeno, pa kreni tim putem ne oklijevajući niti žaleći za onim što ostavljaš. To je jedini put koji vodi u spas. Sve ostalo što se nudi je obmana za čula i poniženje za čovjeka.

 

1.1. Definicija Pravog puta

 

Što se tiče Pravog puta, to nije ništa drugo do slijeđenje Kur’ana, govora Uzvišenog Allaha, Gospodara svih svjetova, pokoravanje svemu što je Gospodar svih svjetova naredio i ostavljanje svega što je Gospodar svih svjetova zabranio i slijeđenje sunneta Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Pravi put je za čovjeka poput životnog kodeksa kojim se vodi, karta njegovog putovanja. Ukoliko je se ne bude držao, vrlo lahko će skrenuti sa Pravog puta i zaputiti se u propast ovosvjetsku i onosvjetsku.

Uistinu, čovjek koji je krenuo na neki put mora da poznaje put koji je pred njim, mora da posjeduje kartu cijelog tog puta, inače neće stići tamo gdje se zaputio- zalutati će.

Zamisli sebe u sljedećoj situaciji:

Čovjek si avanturista, stoga si odlučio da se zaputiš u neki prekrasni predio svijeta, ali između tebe i tog mjesta nalazi se gusta trnovita šuma, neokrčena i sva zarasla, jedva da vidiš par metara ispred sebe od silnog drveća i šumske vegetacije. Uz sebe jedino imaš kompas koji ti pokazuje u kom pravcu treba da se krećeš da bi došao da svog cilja.

Ako se budeš koristio kompasom, lahko ćeš znati u kom pravcu treba da se krećeš.

Naravno, trnje će te i dalje zakačati i granje će te ometati i stajati će ti na put, pa će te to usporavati, ali sve dok imaš kompas koji ti pokazuje u kom pravcu trebaš da se krećeš, biti ćeš na pravom putu za mjesto u koje si se zaputio.

U suprotnom, bez kompasa usred zakrčene šume gdje ti svaki dio izgleda identično, bez pokazivača koji će ti govoriti gdje treba da ideš, kojim putem da se krećeš, ostati ćeš izgubljen usred svega toga, zarobljen poput leptira koji se zalijepio u paukovu mrežu. Izlaza nema jer ne znaš na koju stranu treba da se okreneš niti kojim putem treba da ideš, potpuno si izgubljen i dezorijentisan.

 Stoga, svi mi moramo imati kartu ili kompas, neko pomagalo koje će nas usmjeravati na ispravi put, jasno nam ukazivati gdje ići i kojim se pravcem kretati, inače ćemo zalutati.

Tako da, Pravi put je naša karta, naš kompas koji nam govori gdje da idemo i samo će onaj koji gleda u kartu znati da li je na putu za Džennet ili je skrenuo prema putu koji vodi u Džehennem.

Iako je put ravan- potpuno prav, bez orijentira kojim ćemo se voditi brzo ćemo skrenuti s puta.

Primjer onog koji se zaputi ovim svijetom bez karte ili kompasa je kao primjer čovjeka koji je krenuo jednim putem i zaputio se u neko mjesto. Na tom putu zatekla ga je noć, a on je nastavio i po noći da se kreće. Ali kako nije imao nešto što će ga upućivati kojim putem će da se kreće, kompas koji će mu pokazivati u kom pravcu treba da ide, noć ga je obmanula i zavela i tako je skrenuo sa zacrtanog pravca i izgubio se.

Slijediti Pravi put znači pokoriti se u potpunosti, u svakom aspektu života, ne stavljati svoje mišljenje iznad naredbi Uzvišenog Allaha, slijediti Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, isto tako u potpunosti, shodno mogućnostima i situaciji u kojoj se čovjek nalazi.

Što god da je došlo od naredbi nije došlo tek tako, bez razloga, za sve postoji jako dobar razlog. Što je naređeno, naređeno je za naše dobro, tako da nema osim dobra u slijeđenju toga.

Ako uzmemo kao primjer naredbu posta mjeseca ramazana, neupućenom bi to zvučalo nelogično, ne bi se složio s tim da čovjek gladuje cijeli dan, tek tako. Ali kada se post sagleda iz svih uglova, uvidi se da su koristi mnogostruke. Post nije samo puko gladovanje, suzdržavanje od hrane i pića tokom cijelog dana. Post je mnogo više od toga.

Post je odricanje, ne samo od hrane i piće, već i od prohtjeva, strasti, loša govora, lošeg ponašanja. Post je vrijeme kada se čovjek preispituje, na kakvom je stanju, da li mu ponašanje više naginje ponašanju meleka ili ponašanju divljih zvijeri. A u isto vrijeme dok ispituje svoj karakter i nastoji eliminisati greške u ponašanju, njegovo tijelo se čisti od svega lošeg što se nakupilo tokom godine. Tako da, započinjati post i završavati ga brdima hrane nije ništa drugo do pogrešno shvatanje cijele naredbe posta, te se to na kraju svede na cijelodnevno gladovanje popraćeno nervozom i neugodnim ponašanjem za sugovornike.

Tokom posta tijelo se drži na rezervi glede hrane i piće i samim time njegovi prohtijevi su svedeni na minimum, pa se može lakše preispitati i popraviti svoje stanje.

A općepoznato je da, ukoliko tijelo ne dobiva određene količine hrane, ono počne da troši rezerve koje su se nakupile u čovjekovom tijelu i pošto je došlo u situaciju u kojoj mu ne dolazi hrana, tijelo počinje jesti samo sebe i samim time se čovjek rješava raznoraznih štetnih materija, pa čak i nekih oboljenja i sl., jer tijelo je prisiljeno da troši sve što je unutar njega, a nije neophodno za život. Pa nije ni čudo da je rečeno: “Post je operacija bez noža”.

A ukoliko bi čovjek bio od grupe koja post započinje hranom koja je inače dovoljna za trojicu, a završava ga količinom koja bi zasitila petoricu, koja korist od toga?

Ti i takvi niti su shvatili dubinu propisa posta, niti su shvatili šta je cilj posta i zbog tih i takvih postoje pogrešna shvatanja glede mnogih propisa u Islamu, uglavnom zbog njihovog pogrešnog i površnog shvatanja. A kao što se zna, koristi posta su mnogobrojne.

Ukoliko bi se taj propis na ispravan način primjenio, znači,  toj naredbi od Uzvišenog Allaha, ukoliko joj se pristupi na ispravan način, nema osim dobro za čovjeka.

A s druge strane, ukoliko bi uzeli neku od zabrana Uzvišenog Allaha, u njoj ne bi našli ništa osim štetu. Možda se nađe i mala prividna korist, ali šteta u odnosu na korist je veća kao okean u odnosi na lokvu vode koja se sakupi u nekoj udubini puta.

Uzmimo za primjer zabranu konzumiranja alkohola, bez obzira kako se zvao, sve dok je to piće koje opija pripisuje se alkoholu.

Za početak analizirajmo koristi, tj., prividne koristi alkohola:

Jedna od tih malobrojnih koristi koje čovjek misli da ima jeste novčana korist, tj., korist koja se dobije prodajom, ali tu korist imaju samo oni koji ga prodaju, koji su u manjini dok, ogromno mnoštvo onih koji ga kupuju je daleko veće. Naravno, kao alkohol navesti medicinski alkohol ili alkohol koji se korisit kao gorivo za vozila je sasvim nerealno jer te i takve vrste alkohola su za čovjekovo tijelo otrov koji može dovest čak i do smrti ukoliko bi se popila veća količina dok, alkohol koji se ovdje spominje je onaj koji ljudi svakodnevno koriste za piće, a može se popiti u većoj količini a da ne prouzrokuje smrt.

Druga korist koju ljudi misle da imaju od alkohola jeste stanje u koje se dovedu konzumiranjem istog, od blagog stanja euforičnosti pri konzumaciji manjih količina pa do stanja potpune opijenosti zbog čega mnogi i piju alkohol, u kojoj su potpuno odvojeni od stvarnosti u stanju potpune besvjesti, opijenosti. U svijetu za koji misle da je najbolje mjesto uopšte dok, ukoliko ih posmatraš sa strane u takvom stanju vidiš samo osobe koje nisu svjestne svoje besvjesti, izgubljene u prostoru, u tom trenutku štetne po okolinu, sa neuravnoteženim pokretima tijela i ponižavajućim ponašanjem za nekoga ko sebe smatra čovjekom.

Eto, to su te, tako reći, korisiti koje se dobijaju od svakog pića koje se pripisuje alkoholu.

A sada pogledajmo listu štete:

Kao prvo, tu je svakako bacanje imetka (novca, i sl.), na alkohol.

Konzumirati isti je potpuno nepotrebno, bez ikakvog smisla, jer u čovjekovoj prirodi je da ugasi žeđ pićem koje će mu povrati snagu i u količini koja je potrebna, a ne piti litre i litre pića nakon čijeg dejstva čovjek je potpuno beskoristan, opijen i nije u stanju da radi bilo šta korisno.

A ukoliko bi čovjek i manju količinu alkohola unio u svoje tijelo, opet nikakve koristi.

Kao primjer, uzmimo slučaj vina koje se često koristi u malim količinama.

Poznato je da se alkohol dobiva procesom fermentacije koji se u medicini često naziva kvarenje jer se na taj način zdravi biljni plodovi od kojih se pravi alkohol (grožđe, pšenica, krompir, zavisno od vrste alkoholnog pića) koji su inače potrebni organizmu, kvare procesom fermentacije da bi se dobio alkohol koji je u osnovi otrov.

U slučaju vina nalaze se mnoga mišljenja da je ono koristno što je samo djelimično tačno, jer se u vinu nalaze sastojci koji su koristi za zdravlje, naročito srce.

Da, to je tačna informacija, ali su ti sastojci dobiveni iz plodova grožđa.

Znači, u vinu se nalazi određeni sastojci koji su korisni za zdravlje a sami ti sastojci se nalaze i u grožđu, u mnogo većoj količini jer su u biti i došli iz grožđa u vino, nisu se sami pojavili, a u isto vrijeme u vinu se nalazi i alkohol koji je u osnovi otrov. Ako uzmemo medicinski i sl. vrste alkohola, vidjeti ćemo da je to za organizam otrov zbog postotka alkohola, dok je u alkoholnim pićima količina manja pa ne ubija čovjeka instantno, ali mu svakako postepeno nanosi štetu.

Stoga, tvrdnja da su alkoholna pića kao vino korisna za zdravlje samo je djelimična tačna, jer njihova korist proizilazi iz grožđa od kojeg se vino i pravi.

Piti vino zbog njegovih, takozvanih, zdrastvenih koristi, je zavaravanje samoga sebe.

Iste te korisiti koje se nalaze u vinu možeš naći i u soku od grožđa u višestruko većim procentima, a sok od grožđa je za tijelo daleko bolji i korisniji, štoviše, uopšte nije štetan za zdravlje, osim ukoliko je osoba alergična na grožđe i sl. tome.

S ovim, svaka tvrdnja da je vino ili bilo koje drugo alkoholno piće zdravo pada u vodu.

Korist proizilazi jedino iz ploda od kojeg se vino dobiva, a istu tu korist možeš naći i u plodu bez ikakve štete po zdravlje.

Sljedeća od šteta prouzrokovanih alkoholom je šteta koju napravi osoba koje je unijela previše alkoholnog pića u organizam. Štete te vrste su mnogobrojne; od mučnina i povrćanja od strana osobe, preko nasilničnog ponašanja pijanih osoba, do problema u porodici, ubistava i na kraju samoubistava; štete su jednostavno ogromne.

Na kraju, može se kao zaključak staviti islamska tvrdnja da je alkohol majka svakog zla.

Dalje objašnjavanje o šteti koja proizilazi iz zabrana Uzvišenog Allaha je nepotrebno, bilo to zabrana alkohola i nečeg drugog, neminovno je reći, htjeli to ljudi priznati ili ne, sve što je Gospodar svih svjetova zabranio štetno je za čovjeka, njegov život, imetak i sve ostalo vezano za čovjeka, bilo na ovom ili na onom svijetu.

Na kraju dolazi se do zaključka da je Pravi put-put na koji poziva Kur’an i sunnet, bez dodavanja ili oduzimanja, bez primjesa strasti i ličnih interesa. Pravi put je čist, poput izvorske vode i svako pokušavanje dodavanja njemu je samo šteta za onoga koji to radi i one koji se povode za njime slijedeći njegove zabludjele ideologije.

Pravi put je onakav kakvim ga je Uzvišeni Allah opisao u Kur’anu, onakav kakav je došao od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovom sunnetu, a dodovanje ili oduzimanje od Pravoga puta dovodi do skretanja sa istog i odvodi u propast i poniženje.

Pravi put je poput čaše bistre vode. Ukoliko nešto dodaš u nju automatski će biti primjećeno jer će voda iz bistrine preći u stanje mutnosti.

Sve što se pripisuje Pravom putu a ima veze sa strastima za kojima se ljudi povode, sa pripisivanjem sudruga Uzvišenom Allahu, sa ličnim interesima pojedinca ili zajednice;

sve su to jadni šejtanovi pokušaji da istinu zamijeni neistinom i zabludom, što je nemoguće.

Ko bude tražio Pravi put i naći će ga, a ko bude tražio strasti naći će ih.

Neće niko žudjeti da se pokori Uzvišenom Allahu a da se neće pokoriti, pa će to biti uzrok njegove sreće i uspijeha na oba svijeta, a neće niko željeti da sije smutnju i nered pod plaštom Islama a da mu se neće dati prilika za to, što će na kraju biti razlog njegova poniženja, bijede i jada na oba svijeta, a Allah zna najbolje.

Istina je jedna- nepromjenjiva, istina je sve ono što je Allah Uzvišeni za sebe rekao u Kur’anu, slavljen i hvaljen neka je On, i sve što je u  Kur’anu rečeno i sve ono s čime je došao Njegov rob i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ko se povede za istinom, taj je na Pravome putu, a ko zanegira ili doda ili oduzme- na njegovu štetu.

Uzvišeni Allah je svake hvale vrijedan i sva slava i zahvala samo Njemu, Uzvišenom pripada, pa ko je taj ko Njemu može korist ili štetu donijeti?

Nama takvog! Stvoreni smo da Mu robujemo i pokoravamo se u naredbama, da slijedimo sunnet Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sve što je došlo u Kur’anu da priznamo, onako kako je došlo, a ne po našim mišljenjma kako bi trebalo da bude.

To je Pravi put, to je put uspjeha, pa ko traži uspjeh oba svijeta neka kroči Pravim putem, u suprotnom sam je svoju propast osigurao.

 

 

1.2. Razlikovanje Pravog puta od lažnog “pravog puta”

 

Doista su ovo čudna vremena jer, iako se mora ići Pravim putem inače čovjeku slijedi propast, čovjek se često zapita koji to “pravi” Pravi put.

Mnogo je toga što se danas naziva Pravi put, mnogi se pozivaju da su baš oni na Pravome putu, tvrde da baš oni najdosljednije slijede sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da baš oni najviše poštuju ono što je u Kur’anu i pokoravaju se tome.

 Lahko se izgubiti u svemu tome, labirint iz kojega je skoro pa nemoguće izaći jednom kada se u njega uđe. A nije se ni igrati sa takvim stvarima jer, kada pojedinac odluči da se pokori Gospodaru svih svjetova, za očekivati je da se nada da je na Pravome putu.

Iako u današnje vrijeme na tržištu laži čovjek može da nađe hrpu onoga što se pripisuje Islamu, za onoga ko je iskren u svojoj potrazi, Pravi put je jasan kao što mu je jasan pun mjesec na vedrom nebu u odnosu na ostale zvijezde koje se vide na nebu.

Pravi put je jasan, istina je jasna. Istini neistina i zabluda ne škode, niti ju mogu poništiti. Istina je uvijek bila ista- nepromjenjiva, samo su se mijenjali ljudi i njihovi prohtijevi pa je svako istini nešto dodavao i na taj način dobivao svoju verziju “istine”, koja je bliža zabludi nego li istini. A istina je ostala ista kao što je i bila- nepromjenjiva.

U potrazi za pravom, orginalnom istinom, bez trunke laži i prevare, bez obmana i bajki, čovjek se mora u potpunosti osloniti na Gospodara svih svjetova i moliti Ga da mu istinu pokaže istinom, a zabludu razotkrije i udalji ga od nje.

Iskrenost u potrazi za istinom je, ako ne i najvažnija stvar u cijeloj toj potrazi jer istina se otkriva samo onima koji su iskreni i iskreno je traže, a oni koji traže načine da zadovolje svoje strasti, ovosvjetske želje i ambicije, da udovolje svojoj duši, oni neće naći ništa drugo do zabludu.

Istina pripada iskrenim, a lažljivci i smutljivci ne zaslužuju osim zabludu i propast.

Ako hoćeš istinu vrati se na izvor, ne slušaj niti ovu niti onu grupu, ukoliko nisi ubijeđen da su oni nosioci istine, daj prioritet sunnetu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i znaj, dobro upamti!- Istinu nećeš pronaći osim sa iskrenošću. Ako si iskren i čista nijjeta i ako ti je želja da se pokoravaš Allahu Uzvišenom i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nećeš biti razočaran. Zar da Allah Uzvišeni ostavi bez Svoje milosti onoga koji iskreno žudi za pokornošću Njemu? Slavljen neka je i hvaljen Allah, Gospodar svih svjetova.

U suprotnom, ako si od licemjera koji se među ljudima pretvaraju da slijede Pravi put, a u sebi, ili negiraju ili sumnjaju ili znaju istinu, ali iz svoje oholosti i zlobe hoće da je prikažu kao nešto ružno, ili ukoliko si od sljedbenika šejtana i strasti pa vjeri hoćeš da dodaš nešto što će tebi ugoditi, udovoljiti tvojoj duši, zar misliš da ćeš uspjeti? Zar misliš da to tek tako ide?

Nikada uspijeha vidjeti nećeš! I prije ćeš užareno Sunce čašom vode ugasiti nego li u svom naumu uspijeti.

Stvoreni smo da Allahu, Svemilosnom, Milostivom robujemo onako kako nam On naređuje a ne onako kako mi mislimo da bi to trebalo ili kako su naši preci smatrali da treba, onako kako je naređeno i nikako drugačije.

Kušnje i iskušenja će dolaziti, to se izbjeći ne može. To su testovi da bi se vidjelo ko je iskren a ko ne.

Traženje čiste istine u moru prljavština je isto kao tražiti izvor rijeke koja se ulijeva u more.

Što se više budeš udaljavao od mora prljavštine sve ćeš biti bliži izvoru rijeke kojeg ćeš prije ili kasnije i da nađeš. Budi uporan u svojoj potrazi i isplatiti će ti se, zaista je izvorska voda ukusnija od morske a ona morska pitka nije.

Istina se prepoznaje po tome što te smiruje, po tome ćeš je najlakše prepoznati. Ali ne radi se tu samo o smiraju u sitacijama kada bi i inače bio miran, već o opštem smiraju kada se pomiriš s time da što god da ti se desi već ti je unaprijed određeno, pa se onda ni nerviraš na stvari zbog kojih bi se inače nervirao.

Još jedan od pokazatelja istine je taj da nema nikave veze sa slijeđem strasti i kojekakvih bizarnih, umno-bolestnih ideja, niti sa bilo čime od onih stvari kojima se pokazuje bilo kakav vid obožavanja nekoga drugog mimo Uzvišenog Allaha.

Sljedeći od pokazatelja kojima se istina i Pravi put razlikuje od zablude koju neznalice i pokvarenjaci pokušavaju upakovati kao istinu jeste da, kada se čovjek pokori Uzvišenom Allahu, pored kojeg nema drugog boga, u istini i na Pravom putu, tj., u Islamu, naći će rješenje za svaki svoj problem, prije ili kasnije, samo ako se strpi.

Zaista, Islam je vjera koja daje rješenje na svaku životnu nedaću i pogledaš li istinske sljebenike Islama, one koji se drže Islama i praktikuju ga, a ne one koji govore da su muslimani a nemaju skoro ništa od Islama u svojim životima, vidjeti ćeš da istinski sljedbenici Pravoga puta nemaju tovare briga na licima.

Eto tako, ako tražiš istinu i Pravi put a nisi siguran gdje je istina, šta je istina, je li istina ovo ili ono, u moru svega toga znaj da ćeš je naći tamo gdje je rješenje za sve ono što te muči u životu. Istina ti daje krila samopouzdanja koja ne možeš naći osim sa istinom. Istina ti oduzima svaku brigu i problem jer kada u globalu pogledaš, ovaj prolazni svijet nije ono za što se sljedbenici istine bore. Oni se bore za onaj svijet i znaj, korijen svakog tvog problema leži u borbi za ovaj svijet, a ukoliko bi zamjenio front i prešao na front borbe za onaj svijet, uistinu bi tvoji problemi vezani za ovaj svijet postali manji od zrna pijeska.

I naravno, istina ne podnosi slijeđene strasti i obožavanje ljudi, stoga čim vidiš da neko slijedi strasti i žestoko se bori da se one pripišu vjeri, ili ako vidiš nekoga da na bilo koji način obožava čovjeka i žestoko se bori da se to pripiše vjeri, znaj da tu nema ničega drugog osim zablude.

Iskreno potraži istinu i moli Gospodara svih svjetova da te na Pravi put uputi pa ćeš Pravi put i pronaći, uz Božiju pomoć.

Istina je poput zrna zlata usred mulja i pijeska unutar rijeke ili mora- ako se dovoljno potrudiš, naći ćeš to zlatno zrno istine.

 

Nastaviti će se inšallah