Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/wp-content/themes/bingo/templates/template_single_post.php on line 1022
Rekaik

Za čime žudimo i o čemu sanjamo?

818pregledi
Piše: Abdulvaris Ribo
Svaki čovjek bez izuzetka, bio on vjernik ili nevjernik, žudi za blagodatima i ukrasima ovoga svijeta. U vremenu moderne i savremene tehnologije, prostranih i udobnih kuća i stanova, udobnih i brzih automobila, te drugih ovodunjalučkih ukrasa i izazova, insan jednostavno ostaje zaslijepljen. Nije lahko odoljeti tim laskavim izazovima, a naročito kada je većina ljudi njima zaokupljena. Svi samo pričaju o dobrim platama i lahkim poslovima, dobroj zaradi i luksuznim autima, pa čak i oni koji redovno Allahu na sedždu padaju. Svi samo za bogatstvom trče i sve napore ulažu da ga prikupe i nagomilaju. Zaista se stekne utisak da ljudi razmišljaju samo o udobnostima i uživanjima ovoga svijeta, a zaboravljaju da on nije stvoren za vječno uživanje i boravak. Zaboravljamo kur’anske riječi: ”Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će kod Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.“ (El-Kehf, 46.)

Također zaboravljamo Allahove riječi: ”Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su samo blagodati ovoga svijeta, a najljepše mjesto povratka je kod Allaha. Recite hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat će u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene i Allahovo zadovoljstvo – a Allah dobro vidi robove Svoje.” (Ali Imran, 14.-15.)
Da se trudimo u dobrim djelima i pokornosti prema Allahu kao što se trudimo u stjecanju ovodunjalučkih bogatstava, sigurno bismo bili na visokom položaju kod Allaha.
Da smo svjesni spomenutih Allahovih riječi, sigurno bismo više žudjeli za dobrim djelima i bogatstvom onoga svijeta, koje se ne može postići osim dobrim djelima koja će nas na onome svijetu čekati.

Kada vidimo kako i koliko ljudi žude i trče za ovodunjalučkim ukrasima i izazovima, tek tada nam je jasno da je dunjaluk sa svojim blagodatima veliko iskušenje za ljude. Tada treba da nam na um padnu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Najveće iskušenje koje sam ostavio za moj ummet su imetak i žene.”
I Uzvišeni Allah podsjeća nas da su ovodunjalučke blagodati, iako su radi čovjeka stvorene, istovremeno i iskušenje za njega.
”Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a kod Allaha je nagrada velika.” (Et-Tegabun, 15.)
Naša imanja i naša djeca su naši ovodunjalučki ukrasi i darovi, ali oni ne smiju biti uzrokom da Allaha i onaj svijet zaboravimo, jer u tome je naša propast na oba svijeta. Zato nas Svemoćni upozorava: ”O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.” (El-Munafikun, 9.)

Zato nije pretjerano kazati da je prekomjerna ljubav prema ovome svijetu najveći grijeh, jer iz njega proizilaze ostali grijesi. Umjesto da imetkom zaslužimo Allahovo zadovoljstvo i dobra onoga svijeta, on nam vrlo često bude uzrokom našeg zaborava na Allaha i propasti.
Lijepo je kazao Šekik el-Belhi, savjetujući svoga učenika Hatima el-Esamma: ”Zapazio sam da čovjek nastoji da sakupi prolazna dobra ovoga svijeta, da bi ih zatim čvrsto čuvao u svome posjedu. Razmislio sam o riječima Uzvišenog: ‘Ono što vi posjedujete je prolazno, a ono što je kod Allaha vječno je.’ (En-Nahl, 96.) Tada sam sve što sam od dunjaluka posjedovao, radi Allahova zadovoljstva, utrošio. Podijelio sam ga bijedi da mi bude zalogom kod Uzvišenog Allaha.”

Iz prethodnog primjera vidimo kako se ovodunjalučkim dobrom može kupiti dobro onoga svijeta.
Uzvišeni Allah veli: ”I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet.” (El-Kasas, 77.)

Kur’an nam u kazivanju o Karunu daje jedan veličanstven i poučan primjer kako završavaju oni koje njihovi imeci učine oholim i obijesnim.
”Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. ‘Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni’ – govorili su mu ljudi iz naroda njegova…. ‘Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim’ – govorio je on. I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.” (E-Kasas, 76.-81.)