AkidaISTAKNUTO

Za čim žale stanovnici kaburova (1. dio)

1.1kviews
 

Priredio: Selmir Hadžić

Sva hvala i zahvalnost pripadaju samo i jedino Allahu, Gospodaru svih svjetova, a najljepši i napotpuniji salavati i selami neka su na Allahovog poslanika i Njegovog miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, vrle ashabe, i sljedbenike do Sudnjeg dana.

Svaki čovjek u životu na ovom svijetu ima mnogobrojne želje, ambicije i čežnje, te bi i odgovori na pitanje: “Šta neko želi?
”, bez imalo sumnje bili veoma šaroliki. Tako, kada bismo upitali siromaha šta to on priželjkuje, kazao bi da je njegova jedina želja da ima dom, da vrati dugove i da živi životom prosječnih ljudi. Kada bismo bolesnika, kojeg je bolest prikovala za postelju, upitali šta priželjkuje, odgovor bi bio da želi ozdravljenje, kako bi mogao uživati u hrani, piću, spavanju, i, bez imalo dvoumljenja, on bi ozdravljenju dao prednost nad svim drugim blagodatima. Ako bismo imućnog pitali šta je njegova želja, odgovorio bi da želi da postigne još bogatstva, kako bi bio bogatiji od toga i toga. Onaj kome nešto fali, nezadovoljan je i malo mu je ono što posjeduje, a onaj opet koji ima mnogo, još više žudi za povećanjem i nezasit je, jer ljudske žudnje na dunjaluku nikada ne prestaju.

Istinu je kazao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi sin Ademov imao dolinu zlata, poželio bi da ima dvije doline, i njegova usta (pohlepu) ne može zasititi i ispuniti ništa do zemlja, a Allah će oprostiti onome ko se pokaje.” (Buhari, 6439, Muslim, 1048, i Tirmizi, 2337)
Međutim, postoji ogromna skupina ljudi, Ademovih potomaka, koji, za razliku od živih, nisu u stanju ostvariti svoje želje. Ko su oni?

To su umrli. Allaha molimo da se smiluje i oprosti grijehe svim umrlim muslimanima i muslimankama. Za čim žude, šta priželjkuju i za čim žale, oni čiji su pogledi sada oštri, oni koji su vidjeli Džennet i Džehennem, meleke Uzvišenog Gospodara, kojima je skriveni svijet postao java, koji spoznaše stvarnost i dunjaluka i ahireta, i uvjeriše se u proživljenje Sudnjeg dana? Da li su njihove želje, poput želja velike većine, prostran stan, automobil, dobra primanja, lijep položaj, godišnji odmor, proslave i veselja…

U narednim redovima zajedno ćemo saznati ono što nam je o željama umrlih rekao Uzvišeni Gospodar u Svojoj časnoj Knjizi, i o čemu nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom sunnetu.

 

Prije toga, i sebe i vas podsjećam na dvije činjenice:

 

1. Ono čemu u životu na ovom svijetu posebnu pažnju treba posvetiti svaki razuman čovjek jesu djela koja ne prestaju teći i nakon odlaska s dunjaluka. A o tim najvažnijim djelima obavijestio nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji od njega prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu: “Kada čovjek umre, prestaje mu teći nagrada za sva djela, osim za tri: trajnu sadaku koju je iza sebe ostavio, znanje koje će koristiti drugima, i dobro i čestito dijete koje će za njega učiti dovu.” (Muslim, 1631, Ebu Davud, 2880, Tirmizi, 1376, Nesai, 3651, Ibn Hibban, 3016, Buhari, El-Edebul-mufred, 38)

 

2. Vjernik prilikom same smrti biva obradovan Allahovim zadovoljstvom i Njegovim počastima, te za njega nema ništa draže od onoga što je ispred  njega.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, premosi od Ubade b. Samita, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko voli susret s Allahom, i Allah voli susret s njim, a onaj ko prezire susret s Allahom, i Allah prezire susret s njim.” Aiša, radijallahu anhu, ili neka druga od njegovih supruga reče: “Ali mi preziremo smrt?” “Ne mislim na to, nego vjernik kada mu dođe smrt biva obradovan Alahovim zadovoljstvom i Njegovim počastima, te mu nema ništa draže od onoga što je ispred  njega. Tako on voli susret s Allahom, a i Allah voli susret s njim. Zaista nevjernik, kada mu dođe smrt, biva ražalošćen Allahovom kaznom i kažnjavanjem, te mu nema ništa mrže od onoga što je ispred njega, prezire susret s Allahom, a i Allah prezire susret s njim.” (Buhari, 6507, Muslim, 6918, i Ahmed, 23079)

Želje umrlih vjernika

1.     Vjernik će poželjeti da se s njegovom dženazom požuri, kako bi se što prije susreo s vječnim užicima

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se umrli postavi na nosila, pa ga ljudi ponesu na svojim ramenima, ukoliko je bio dobra osoba, reći će: ‘Požurite sa mnom, požurite sa mnom!’, a ako nije bio dobra osoba, reći će: ‘Teško meni, gdje me vodite!’ Njegov glas čuje svako osim čovjeka, a kada bi ga čuo, pao bi u nesvijest.” (Buhari, 1380, Nesai, 1908)

2. Poželjet će da se ubrza Sudnji dan, kako bi se vratio svojoj porodici i imovini

Kada vjernik bude spušten u kabur, i kada bude obradovan Džennetom i vidi svoje mjesto u njemu, on neće tražiti da se vrati na dunjaluk, nego će Uzvišenog Gospodara moliti da ubrza Sudnji dan, kako bi ušao u vječno uživanje, koje ga čeka.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao nam je da će nakon što vjernik u kaburu bude odgovorio na pitanja meleka, “glasnik s neba povikati: ‘Istinu je rekao Moj rob! Prostrite mu džennetsku prostirku, obucite mu džennetsku odjeću i otvorite mu džennetsku kapiju!’, pa su mu otvorena džennetska vrata i obučena mu je džennetska odjeća. Do njega će doprijeti njegov miris i otvorit će mu se kabur onoliko koliko pogled dopire. Tada će mu doći čovjek prijatnog lica, lijepe odjeće, ugodnog mirisa, pa će mu reći: ‘Raduj se zbog onoga što će te učiniti sretnim, ovo je dan koji ti je obećan.’ On će upitati: ‘A ko si ti, a tvoje lice je lice koje donosi dobro?’ On će odgovoriti: ‘Ja sam tvoje dobro djelo.’ Tada će kazati: ‘Gospodaru uspostavi Sudnji dan kako bih se vratio svojoj porodici i svome imetku”. (Ahmed, 17803, i Ebu Davud, 4753. Albani, je hadis ocijenio vjerodostojnim, Ahkamul-dženaiz, str. 154)

3. Čestiti vjernik poželjet će da obraduje svoju porodicu

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da vjernik kada nakon smrti u kaburu bude obradovan Džennetom, poželjet će da se vrati svojoj porodici, pa da ih obraduje svojim najvećim uspjehom – spasom od Vatre.

“A kada vjernik ugleda ono što  mu je dato od ugođaja u kaburu, poviče: ‘Dopustite mi da svoju porodicu obveselim.’” U drugoj verziji navodi se da će reći: “‘Dopustite mi da odem, pa da obradujem svoju porodicu.’ Reći će mu se: ‘Budi spokojan.’” (Ahmed, 14587, Ibn Kajjim, Er-Ruh, 1/396, Albani, Sahihul-džamia, 557, Silsiletu ehadisis-sahiha, 1344)

A u verziji koju imam Ebu Davud bilježi od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, navodi se: “…pa će ga povesti do njegove kuće u Vatri i reći će mu se: ‘Ovo je tvoja kuća koja ti je bila pripremljena u Vatri. Allah te je sačuvao i milost ti Svoju ukazao, pa ti je nju zamijenio kućom u Džennetu.’ Tada će reći: ‘Pustite me da odem, pa da obradujem svoju porodicu!’ ‘Budi spokojan’, reći će mu se.” (Ebu Davud, 4751, hadis su vjerodostojnim ocijenili Albani i Šuajb Arnaut)

  1. Poželjet će da klanja makar dva rekata

Kada se umrli u kaburu uvjeri u vrijednost namaza, zaželjet će da se vrati na dunjaluk i da klanja makar dva rekata, koja su mu draža od čitavog dunjaluka.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jedanput prošao pored kabura i upitao: “Čiji je ovo kabur?” Kada su mu rekli čiji je kabur, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Dva rekata njemu su draža od ostatka vašeg dunjaluka.”

A u drugoj verziji kaže se: “Dva kratka rekata, koja vi potcjenjujete i kao nafilu ih klanjate, da ih ovaj pokazao je prema kaburu – pridoda svome djelu, bilo bi mu draže nego ostatak vašeg dunjaluka.” (Taberani, El-Mudžemul-evsat, 1/282, Ibn Ebu Šejba, El-Musannef, 7715, Ibn Mubarek, Ez-Zuhd, 31, Ed-Dimjati, El-Muttedžir-r-rabih, 37, Hejsemi, Medžmeuz-zevaid, 2/252, Munziri, Et-Tergibu vet-terhib, 1/194)

Ebu Hazim, rahimehullah, kazuje: “Jedanput sam sa Ebu Hurejrom, radijalllahu anhu, prošao pored kabura u kojem je neko nedavno ukopan, pa je on kazao: ‘Zaista dva kratka rekata, koja vi ne smatrate vrijednim, da ih on pridoda (svojim djelima), to bi mu bilo draže od ostatka vašeg dunjaluka.’” (Ibn Ebu Šejba, Musannef, 2/386)

Komentar hadisa: Kada čovjek umre i shvati istinsku vrijednost svih stvari, spoznat će tada da su dobra djela koja povećavaju njegovu nagradu, za njega vrednija od svih dunjalučkih užitaka. U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Dva kratka rekata”, dva rekata na kojima se kratko zadržavao na kijamu;

“čiju vrijednost vi potcjenjujete”, tj. ne smatrate ih posebno vrijednim;

“klanjate ih dobrovoljno”, tj. neobavezno radi približavanja Uzvišenom Allahu;

“da ih ovaj pridruži svome djelu”, kao da  se ukazuje na kabur u koji je tek ukopan, a misli se na umrlog koji je kaburu;

“bilo bi mu draže”: moguće je da ovo znači da bi ta dva rekata bila draža umrlom od dunjaluka, a moguće je da se odnosna zamjenica vraća na Allaha, te da On voli ono s čim Mu rob dolazi od pokornosti, te da je to kod Njega vrednije od udjeljivanja čitavog dunjaluka;

“od ostatka vašeg dunjaluka”: od dunjaluka koji je preostao, jer je dva rekata vrednija su od uživanja, u svim užicima dunjaluka, i Allahu su draža od svih griješenja. U ovom hadisu nalazi se podsticaj da se čine dobrovoljna djela, a posebno da se obavlja namaz. Također, hadis ukazuje na veliku vrijednost pokornosti, pa makar bila neznatna na dunjaluku, nagrada za nju na ahiretu je veličanstvena.[1]

Jednom prilikom pored dvojice ljudi iz prvih generacija prošla je dženaza, pa jedan od njih rekao svome prijatelju: “Da si ti na mjestu ovog umrlog, za čim bi žalio i šta bi priželjkivao?” “Želio bih da se vratim na dunjaluk i da klanjam makar dva rekata”, odgovori prijatelj. “Pa ti si sad na sigurnom, zato djeluj i radi”, reče mu onaj prvi.

Seid b. Džubejr susreo je Mesruka i rekao mu je: “O Ebu Seide! Nije ostalo ništa za čim imam želju (na dunjaluku), izuzev da spustimo naša lica u prašinu.” Mesruk mu na to odgovori: “A i ja  ne žalim ni za čim od dunjaluka, osim za sedždom Uzvišenom Allahu.” (Nuzhetul-fudala tehzib Sijeru a’lamin-nubela, 1/333)

Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao je: “Da nije troje, ne bih ni volio da ostanem na dunjaluku.” Upitali su ga: “A šta je to?”, a on je rekao: “Da nije danonoćnog spuštanja lica na sedždu radi moga Stvoritelja, ne bih volio da sam živ; i da nije ožednjelog grla, i sjedenja u društvu ljudi koji biraju riječi kao što se probira voće.” (Hil’jetul-evlija, 1/212)

Ebu Redža el-Ataridi rekao je: “Iza sebe ne ostavljam ništa dragocjenije od toga što sam svakoga dana i svake noći pet puta spuštao svoje lice radi svoga Gospodara, Uzvišenog i Plemenitog.” (Hil’jetul-evlija, 2/306)

  1. Dobri vjernik koji je postigao šehadet želio bi da se vrati na dunjaluk pa da ponovo bude ubijen na Allahovom putu

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nijedan čovjek koji je kod Allaha, nakon smrti, našao dobro, ne bi poželio vratiti se na ovaj svijet kad bi imao cijeli dunjaluk i sve što je na njemu, osim šehida, koji će, nakon što je vidio sve nagrade koje će dobiti kao šehid, poželjeti da bude vraćen na dunjaluk kako bi još jednom bio ubijen.” (Buhari, 2795, i Tirmizi, 1643)

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Niko ko uđe Džennet neće poželjeti da se vrati na ovaj svijet pa makar mu pripao cijeli dunjaluk i sve što je na njemu, osim šehida koji će, nakon što vidi sve počasti koje će dobiti, poželjeti da bude vraćen na dunjaluk kako bi još deset puta bio ubijen.” (Buhari, 2817, Muslim, 4902, Ahmed, 12026)

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: “Kad je poginuo Abdullah b. Amr b. Haram na dan Uhuda, susreo me je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘O Džabire! Hoćeš li da te obavijestim šta je rekao Allah tvome ocu (koji je poginuo)?’” U verziji hadisa koju prenosi Jahja navodi se: “‘O Džabire! Šta ti je pa tako izgledaš slomljen?’ ‘O Allahov Poslaniče’, rekao sam, ‘moj otac je pao kao šehid i iza sebe ostavio porodicu, djecu i dug.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Hoćeš li da te obradujem onim što je tvoj otac doživio?’ ‘Hoću, Allahov Poslaniče.’ ‘Sa svima je Allah razgovarao isključivo iza zastora, a tvom ocu obratio se direktno – bez zastora , i rekao mu je: ‘Robe Moj, traži od Mene šta želiš, Ja ću ti to dati’, a on je rekao: ‘O Gospodaru! Oživi me da ponovo poginem radi Tebe.’ A Uzvišeni Gospodar reče: ‘Ja sam prethodno odredio da se ljudi ne vraćaju na dunjaluk nakon smrti.’ Onda on reče: ‘O Gospodaru! Obavijesti one koji su ostali iza mene’, pa je Uzvišeni Allah objavio: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga’ (Alu Imran, 169).” (Tirmizi, 3100, Ibn Madža, 190, Ahmed, 14881, hadis je Albani ocijenio vjerodostojnim u djelu Sahihul-džamia, 7905)

 

[1] https://dorar.net/hadith/sharh/92228.

Slijedi još jedan tekst na ovu temu…