Ahlak

3 – ”VRLINE STJECATELJA ZNANJA” (Ihlas-Iskrenost)

465views

Priredio: Bilal Dervišić

Postoji mnoštvo puteva koji vode do postizanja Allahovog zadovoljstva, a jedan od njih svakako je put nauke i stjecanja korisnog znanja. Svaki stjecatelj znanja kao vodiča na tom putu treba uzeti – ihlas tj. iskrenost kojom će protkati i svoje riječi i svoja djela. Na važnost iskrenosti upućuje prije svega nepobitna činjenica – Allah prima samo djela koja su učinjena isključivo u Njegovo ime.
Uzvišeni Allah kaže: ”A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je – ispravna vjera.”

Stoga, kada stjecatelj znanja ovo načelo primijeni u praksi i sva svoja nastojanja usmjeri u pravcu postizanja Allahovog zadovoljstva, to će rezultirati Allahovim blagoslovom kojim će postići ugled iskrenih učenjaka i njihovih sljedbenika. Međutim, ako na putu stjecanja znanja izgubi iskrenost ili ako iskrenost prekriju mrlje dvoličnosti (pretvaranja), tada namjera traženja znanja postaje reputacija i natjecanje da se dobije položaj i ugled kod ljudi. Tako stečeno znanje bit će samo dokaz protiv svog vlasnika na Sudnjem danu i neće na drugom svijetu dobiti nikakva udjela ni nagrade.

Allah Uzvišeni kaže: ”Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela.”
Dakle, onaj ko svojim djelom namjerava da dobije ovosvjetsku nagradu, da ljude zadovolji i da se uzdiže nad njima, neka za svoje djelo uzima nagradu od onih koje je učinio svojom željom i svojim ciljem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je da je primanje dobrih djela uvjetovano namjerom i iskrenošću u toj namjeri.

❀ Buharija i Muslim bilježe od Omera ibn El-Hattaba, radijalahu anhu, kako je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ”Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegova Poslanika. A čija hidžra bude radi neke ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi neke žene koju želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio.”

❀  Bilježi Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je čuo Poslanika sallallahu alejhi ve selleme da je rekao: ”Na Sudnjem danu prvo će biti suđeno čovjeku koji je poginuo kao šehid na Allahovom putu. Allah će mu pokazati sve Svoje blagodati i čovjek ce ih priznati, pa će ga Allah upitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Borio sam se na Tvome putu dok nisam poginuo’, odgovorit će. ‘Lažeš, borio si se da ti ljudi kažu: Kako je hrabar! – i eto, hvalili su te!’ – a zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehennema. Onda će biti suđeno učenjaku koji je podučavao druge i mnogo učio Kur’an. Allah će ga podsjetiti na Svoje blagodati i on će ih priznati, a Allah će ga upitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Učio sam Kur’an i podučavao druge u Tvoje ime’, odgovorit će. ‘Lažeš, učio si da ti ljudi kažu: Kako je učen! – i učio si Kur’an da ti kažu: Mnogo uči! – i eto, hvalili su te!’ A zatim će narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehennema. Zatim će se suditi čovjeku kome je Allah dao obilan i raznovrstan imetak. Allah će ga podsjetiti na Svoje blagodati, on će ih priznati, pa će ga Allah upitati: ‘Šta si učinio sa blagodatima?’ ‘Dijelio sam imetak na svaki način za koji sam znao da si Ti zadovoljan’, odgovorit će. ‘Lažeš, dijelio si imetak da ti ljudi kažu: Kako je darežljiv! – i eto, govorili su!’ – a zatim će Allah narediti da ga naglavačke bace u vatru Džehennema.”
❀  Bilježi Ebu Davud od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude učio nauku kojom se stječe Allahovo zadovoljstvo želeći postići  neku ovosvjetsku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu.”

Nauka kojom se stječe Allahovo zadovoljstvo je šerijatska nauka, a na osnovu ovog hadisa zaključuje se da Uzvišeni Allah ne prima njeno učenje bez iskrenosti. Što se tiče ostalih ovosvjetskih znanosti, osnova je kod njih da su sredstva kako bi se došlo do zarade i nafake, ali i pored toga, ako ih bude izučavao musliman s iskrenim nijjetom i svoju namjeru izučavanja te znanosti usmjerio u pravcu ispunjavanja farda-kifaje u svome ummetu, kako bi ga uzdigao i ojačao protiv neprijatelja, on će za to imati nagradu od Uzvišenog Allaha.

Ashabi i prve ispravne generacije muslimana bili su svjesni značaja iskrenosti, stoga su od njih i prenesene mnogobrojne izreke u kojima govore o ovom neizostavnom svojstvu muslimana. Najpoznatije od tih izreka su:

❀  Od Alije, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”O vi koji nosite znanje, postupajte po njemu jer je alim onaj koji radi po onome što zna i čije znanje odgovara njegovim djelima, a bit će ljudi koji će nositi znanje a ono neće povećavati njihove stepene, jer će se njihovo znanje suprotstavljati njihovim djelima i njihovoj nutrini i vanjštini. Oni će sjediti u halkama kako bi se nadmetali jedni sa drugima tako da će se čovjek ljutiti na drugog ako sjedne kod drugog a njega ostavi. To su oni čija se djela neće dići Allahu iz takvih njihovih skupova.” (El-Medžmua, 1/24)

❀  Od Sufjana se prenosi da je rekao: ”Kada god Allahov rob poveća znanje a zatim poveća ljubav prema ovom svijetu, Allah poveća udaljenost između Sebe i toga roba.” (El-Medžmua, 1/24)

❀  Ebu Bekr Adžiri, govoreći o svojstvu učenika i njegovim vrlinama, rekao je: ”Ko god zna da mu je Uzvišeni Allah propisao ibadet, a ibadet ne može biti bez znanja, to će mu biti cilj u njegovim naporima stjecanja znanja, vjerujući u iskrenost u svom poslu neće gledati u svoju korist u svome trud u već u Allahovu blagodat prema njemu, jer mu je On omogućio da traži znanje preko kojeg će Ga obožavati izvršavajući Njegove zapovijedi i ostavljajući Njegove zabrane.” (Ahlakul-ulema, 20)

❀  Imam Nevevi, ističući vrijednost znanja i stepene učenjaka, rekao je: ”Znaj da se ono što smo spomenuli o vrijednosti traženja znanja odnosi na onoga koji ga stječe želeći susret sa Uzvišenim Allahom, a ne radi nečega na ovom svijetu, a ko ga bude tražio radi nečeg na ovome svijetu kao što su: savršenstvo, vođstvo, položaj, ugled, slava, naklonost ljudi ili da pobijedi svoje suparnike ili nešto slično, to je pokuđeno.” (El-Medžmua, 1/23)

Ukoliko učenik primijeti da postaje sklon ka ugledu i želji za hvalisanjem, u tim prvim trenucima treba se posvetiti popravljanju nijjeta, borbi sa samim sobom po pitanju iskrenosti i odbacivanju šejtanskih došaptavanja  te tražiti zaštitu od njegova zla kako bi nijjet očistio i kako bi zatvorio prolaze kroz koje šejtanu prolazi do ljudskog nefsa.

❀  Prenosi El-Hatib El-Bagdadi od Ibn Semmaka da je rekao: ”Čuo sam Sufjana es-Sevrija da je pričao: ‘Ništa mi nije bilo teže liječiti od mog nijjeta koji se kolebao u meni.” (E-Džamiu li ahkamir-ravi ve adabis-samia, 1/312)

❀  Prenosi se od Bišra ibn Harisa da je jednom prilikom spomenuo sened, a zatim rekao: ”Tražim oprosta od Allaha, doista spominjanje seneda ostavlja uobraženost na srce.” (El-Džamiu li ahkamir-ravi ve adabis-samia, 1/338)

Dakle, on se bojao da njegovo srce – prilikom spominjanja seneda prenosilaca i šejhova od kojih je prenosio hadise – ne obuzmu uobraženost i hvalisanje, što je put do isticanja, i u tome je osjetio opasnost za sebe i zatražio oprost od Uzvišenog Allaha.

❀  Prenosi se od Ubejdullaha ibn Ebi Džafera da je rekao: ”Ukoliko na nekom sijelu čovjek bude govorio pa osjeti zadivljenost svojim govorom, neka ušuti, a ako bude šutio pa ga zadivi šutnja, neka počne govoriti.” (E-Džamiu li ahkamir-ravi ve adabis-samia, 1/338)

Ovom prilikom neophodno je upozoriti na šejtansko prilaženje kojeg se stjecatelj znanja  treba pripaziti. Naime, ponekad šejtan kao oružje kojim sprečava učenika u stjecanju znanja može da uzme dvoličnjaštvo i strah od njega, a isti tako može spriječiti alima da održava naučna predavanja, ili spriječiti daiju u misionarskim aktivnostima. Kako to šejtan uspijeva? Jednostavno im sugerira da su ljudi zadivljeni njihovim govorom i da to vodi pretvaranju, tako da oni odustaju od korisnih projekata, ili im u srce ubaci naklonost ka licemjernim razmišljanjima, ili pak radost zbog divljenja ljudi i njihovih pohvala.

Učenjaci su napravili razliku između pravog dvoličnjaštva i šejtanovog djelovanja u tom pogledu: Ako čovjekova namjera u činjenju nekog djela bude usmjerena u pravcu isticanja i dobijanja pohvala od drugih, to se smatra dvoličnošću, međutim ako u slučaju kada musliman iskreno učini neko djelo, obavi neki posao, a zatim za to od ljudi dobije pohvale zbog kojih osjeti radost, to ne kvari suštinu iskrenosti, ako Bog da.

❀  Bilježi Muslim u svome Sahihu od Ebu Zerra, radijallahu anhu, da je rekao: ”Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Šta kažeš za čovjeka koji uradi dobro djelo pa ga ljudi pohvale za to?’ ‘To je ovosvjetska radost vjernika’, odgovorio je.”

Također, ulema je upozorila da učenik ne treba ostavljati put nauke ako u srcu osjeti neki vid licemjerja nego će raditi na popravljanju svog nijjeta, nastavljajući svoje učenje, širenje znanja i poučavanje drugih.

❀  Imam Nevevi rekao je: ”Niko ne treba da se suzdržava od  podučavanja zato što nije čistog nijjeta, nego treba se truditi u njegovu popravljanju. Možda je kod mnogih početnika teško popraviti nijjet zbog njihovih ličnih slabosti i nedostatka navike u popravljanju nijjeta, pa njihovo suzdržavanje od podučavanja dovodi do propuštanja mnoštva znanja mada se za njega nada da će mu blagoslov nauke popraviti nijjet kada se privikne na nauku. Pa zar nisu rekli: Tražili smo znanje radi nečeg drugog mimo Allaha, pa je znanje odbilo osim da bude radi Uzvišenog Allaha. To znači da je ishod stjecanja tog znanja postao radi Allaha.” (El-Medžmua, 1/30)

❀  Imam Ibn Dževzi je isti tako upozorio rekavši: ”Iblis ponekad obmane i pravog vaiza došaptavajući mu da takvi kao ti ne treba da vaze to treba da rade pažljivi, pa ga tako navrati na šutnju i odustajanje. To je jedna od Iblisovih spletki jer on sprečava da se čini dobro i govori kako se naslađuješ  sa onim što pružaš i nalaziš u tome zadovoljstvo, možda je licemjerje ušlo u tvoje srce, tak da je samoća je sigurnija, a ustvari u svemu tome cilj mu je da zatvori vrata hajru.” (Telbisu Iblis, 125)

❀  Na kraju, navest ćemo oporuku imama Gazalija u kojoj savjetuje učenika o nužnosti ličnog vaganja i preispitivanja u motivu koji ga je podstakao da stječe znanje i podnosi teškoće na tom putu: ”Koliko si samo besanih noći proveo obnavljajući znanje i čitajući knjige. Ne znam šta je bio motiv svega toga? Ako ti je cilj bio da postigneš neko ovodunjalučko dobro, da dobiješ njegove položaje i da se natječeš sa svojim kolegama i vršnjacima – teško tebi i još jednom teško tebi, ali ako si time namjeravao da oživiš Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, da popraviš svoj moral i da slomiš nefs koji je sklon grijehu – blago tebi i ponovo blago tebi.” (Ejjuhel Veled, 105)

Iz serijala: ”Vrline stjecatelja znanja”