Islam i žena

Vrijeme hajza i njegovo trajanje

1.01Kpregledi

Autor: šejh Muhamed ibn Salih el-Usejmin 

Godine u kojima se većinom javlja hajz su izmeðu 12. i 50. godine. On se može pojaviti i prije i poslije toga,  ovisno od ženinog fizičkog stanja, životne sredine i klime. Ulema se razilazi oko toga da li godine u kojima se javlja hajz imaju odreðenu granicu, tako da žena ne može imati hajz prije i poslije te granice, a ono što se javi prije i poslije toga nije mjerodavna krv i nije hajz.

Nakon što je spomenuo razilaženja uleme Ed-Darimi kaže: “Sve ovo je po mom sudu pogrešno, jer ono što je mjerodavno u svemu tome jeste postojanje krvi. To znači, kada se pojavi u bilo kom stanju, intenzitetu ili godini to je hajz, a Allah najbolje zna.” Ovo što je rekao Ed-Darimi ispravno je i to je stav Ibn Tejmije.

Stoga, kad god žena vidi hajz, ona je u stanju hajza, pa makar to bilo i prije devete godine ili poslije pedesete godine. To je zato što su Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s., odredili propise o hajzu na osnovu njegovog pojavljivanja i nisu to ograničili odreðenim godinama. Za ograničavanje hajza odreðenim godinama potreban je dokaz iz Kur’ana i Sunneta, a u njima o tome nema dokaza.

Trajanje hajza

U pogledu trajanja hajza ulema se razilazi na šest ili sedam stavova. Ibn el-Munzir je rekao: “Jedna skupina kaže: ‘Nema donje niti gornje granice u trajanju hajza.’” Ovaj stav je identičan prethodnom stavu Ed-Darimija, a to zastupa i Ibn Tejmijje, i to je ispravno, jer na to ukazuje Kur’an, Sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i shvatanje (odnosno analogija).

Prvi dokaz: Riječi Uzvišenog:

“I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: To je neprijatnost. Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju.” (El-Bekare 222)

Uzvišeni Allah je odredio da kupanjem (žene) prestaje ta zabrana, a nije odredio da ta zabrana prestane nakon jednog dana ili noći ili nakon tri ili petnaest dana. Ovo je dokaz da je uzrok ovog propisa hajz, bio on prisutan ili ne. Kada je on prisutan, za njega važi ovaj propis, a kada se očisti od njega, onda prestaje taj propis.

Drugi dokaz: U Muslimovom Sahihu navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., Aiši, koja je stupila u obrede umre, a dobila je hajz , rekao:

“Radi što rade hadžije, osim obilaska (tavafa) oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.” Aiša kaže: “Očistila sam se od hajza kada je bio dan klanja kurbana.”

U Buharijevom Sahihu stoji da joj je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Sačekaj, pa kada se očistiš izaði do Ten’ima.”

Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odredio čišćenje završetkom te zabrane i nije taj završetak vremenski odredio. Ovo je dokaz da se ovaj propis o hajzu ustanovljava na osnovu postojanja ili nepostojanja hajza.

Treći dokaz: U Kur’anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nema tih vremenskih i brojčanih ograničenja, niti pojedinosti koje su spomenuli neki pravnici po ovom pitanju, iako je potrebno, pa čak i nužno, da se to pojasni.

Da su te pojedinosti ono što ljudi trebaju znati i shvatiti, i da spadaju u ono čime se Allahu, dž.š., ibadet čini, Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.v.s., na njih bi jasno ukazali svakom pojedincu. To bi učinili zbog važnosti drugih šerijatskih propisa koji su u ovisnosti s time, kao što su namaz, post, brak, razvod braka, nasljedstvo i drugo. U ostalom, Uzvišeni Allah i Poslanik, s.a.v.s. objasnili su broj namaza, njihova vremena, broj rekata i sedžde; zekat i imovinu na koju se daje, količinu (nisab) i osobe kojima se daje; post i njegovo vrijeme i trajanje; hadž i njegove propise. Objasnili su, čak i manje životne stvari, kao što su: bonton prilikom konzumiranja jela i pića, spavanja, polnog odnosa, sjedenja, ulaska u kuću i izlaska iz nje, obavljanja nužde, pa čak i broj onoga čime se čisti nakon obavljene nužde (kamenčića i sl.). Oni su objasnili i manje i veće stvari od ovih, što samo ukazuje na to da je Uzvišeni Allah time usavršio Svoju vjeru i vjernicima upotpunio Svoje blagodati. On kaže:

“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.” ( En-Nahl 89)

I kaže:

“Kur’an nije izmišljena besjeda, on potvrðuje Knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.” (Jusuf 111)

S obzirom da u Allahovoj Knjizi i u Sunnetu Njegovog Poslanika, s.a.v.s., nema pojedinosti ni vremenskog ograničenja hajza, jasno je da akcenat nije na tome, nego na samom pojmu hajza za koji se vezuju šerijatski propisi u ovisnosti da li hajz postoji ili ne postoji. Ovaj argument (mislim na nespominjanje propisa u Kur’anu i Sunnetu, što je dokaz da to spominjanje nije suština) koristiće ti u vezi ovoga i drugih pitanja, jer šerijatski propisi se temelje samo na Kur’anu, Sunnetu, konsenzusu uleme i ispravnoj analogiji.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje u jednom svom pravilu kaže: “… U to spada i pojam hajz za koji je Allah, dž.š., vezao razne propise u Kur’anu i Sunnetu. On mu nije odredio ni najmanju, ni najveću vremensku granicu, niti period čistoće izmeðu dva hajza, iako je to nešto što zaokuplja sve muslimane i što trebaju znati. U jeziku nema razlike izmeðu jednog i drugog vremenskog perioda, pa ko u vezi toga odredi neku vremensku granicu, oponirao je Kur’anu i Sunnetu.”

četvrti dokaz: Ispravna analogija. Allah, dž.š., objasnio je da je hajz neugodnost. Kada je prisutan hajz prisutna je i neugodnost. Nema razlike izmeðu drugog dana i prvog, izmeðu četvrtog i trećeg, izmeðu šesnaestog i petnaestog, izmeðu osamnaestog i sedamnaestog.

Hajz i neugodnost su prisutni, a neugodnost je pravni uzrok i on je isti i na početku i na kraju, tokom svih dana hajza. Kako se, onda, može praviti razlika izmeðu dana i dana, iako u svim danima postoji isti uzrok.

Peti dokaz: Različitost stavova u odreðivanju te granice. Ovo dokazuje da po ovom pitanju nema kategoričkog dokaza koji se treba uzeti kao punovažan. To su samo sudovi zasnovani na idžtihadu učenjaka (mogu biti ispravni ili pogrešni), i ni jedan nije preči od drugog da se slijedi.

Kod razilaženja neophodno je kao izvor uzeti Kur’an i Sunnet. Ako se pokaže da je jači stav onaj kojim se ne odreðuje donja niti gornja granica, taj stav je preovlaðujući. Znaj da svaka normalna krv koja se pojavi kod žene, a kojoj uzrok nije rana niti tome slično, to je krv hajza, bez obzira na vrijeme ili godine, izuzev ako je to krvarenje neprekidno ili se prekine dan ili dva u mjesecu. Tada je to istihaza o kojoj će biti kasnije govora.

Ibn Tejmije kaže: “Osnova u vezi svega što izlazi iz rodnice jeste da je to hajz, dok se ne javi nešto što ukazuje da je to istihaza.” On, takoðe, kaže: “Kakva god krv da se pojavi, to je hajz, osim ako to nije krv iz vene ili rane.”

Ovaj stav, koji je ispravniji s obzirom na argumentaciju, takoðe je bliži shvatanju i razumijevanju, i lakši je za primjenu, za razliku od onog što su spomenuli oni koji postavljaju vremensku granicu hajzu. On je preči da se prihvati, jer je u duhu vjere islama i njegovog principa, a to je lahkoća. Uzvišeni Allah kaže:

“I u vjeri vam nije ništa teško propisao.” (El-Hadž 78)

A Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao:

“Zaista je vjera lagahna, i neće niko biti strog i ekstreman u primjeni vjere, a da ga vjera neće svladati. Zato,vi radite ispravno, iskreno i umjereno i radujte se.” (Biljži ga El-Buhari)

Od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., osobina bilo je i to da bi uvijek kada bi imao mogućnost izbora izmeðu dvoga, izabrao ono što je lakše, s tim da to ne bi spadalo u grijeh.

Hajz trudne žene

U većini slučajeva trudnicama se prekida hajz. Imam Ahmed, Allah mu se smilovao, je rekao: “Žene znaju da su zatrudnjele po prestanku pojave hajza.” Pa ako se ženi pojavi krv na dva ili tri dana prije poroda, i uz to ima trudove, to je nifas. Ali ako se to desi na duže ili kraće vrijeme prije poroda, a pri tome nema trudova, onda to nije nifas. Meðutim, da li je to hajz, za kojeg inače važe propisi hajza, ili je to krv, koja nije mjerodavna i za koju ne važe propisi hajza?

O ovom pitanju ulema se razilazi.

Ispravno je da je to hajz, jer osnov je, ukoliko se ženi pojavi krv da je to hajz, osim ako ne postoji uzrok koji to negira. A u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ne navodi se ništa što negira hajz ženi koja je trudna. To je mezheb Malika i Šafije, i izbor šejhul-islama Ibn Tejmijje. Na strani 30. U djelu El-Ihtijarat, on kaže: “To prenosi El-Bejheki od Ahmeda, odnosno da se povratio na taj stav.”

Na osnovu ovog, za hajz žene koja je trudna važi isto što i za ženu koja nije trudna, osim u dva slučaja:

1.            Zabranjeno je dati razvod ženi koja je u hajzu, a nije trudna, dok to nije zabranjeno ženi koja je trudna. To je zato što je razvod žene koja je u hajzu, a nije trudna, oprečan riječima Uzvišenog:

“Vi ih u vrijeme kada su čiste pustite.” ( Et-Talak 1)

A što se tiče razvoda žene koja je trudna, a ima hajz, to nije oprečno ajetu zato što puštena žena, koja je trudna, mora čekati na udaju jedno odreðeno vrijeme (iddet), bez obzira da li je ona bila u hajzu (u toku trudnoće) ili ne. To vrijeme je vrijeme trudnoće, te zbog toga nije zabranjeno pustiti tu ženu nakon polnog odnosa s njom, za razliku od žene koja nije trudna.

2.            čekanje (iddet) žene koja je trudna ne završava se hajzom, zato što se ono završava samo poroðajem, svejedno da li je ona imala hajz ili ne. To se temelji na riječima Uzvišenog:

“Trudne žene čekaju sve dok ne rode.” (Et-Talak 4)

Prvi put objavljeno: Srijeda, 03 Rujan 2008 10:10