Ramazan i post

Vrijednost i vrijeme sehura (Ramazanska besjeda 9. dio)

4.09Kpregledi

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jesti u vrijeme sehura blagoslovljen je postupak, pa ga ne ostavljajte, makar da neko od vas popije samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” Hadis bilježi Ahmed.[1]

Abdullah b. Haris prenosi od jednog od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba da je neki čovjek došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, za vrijeme sehura, a on mu tada reče: “Doista je u sehuru bereket koji vam je podario Uzvišeni Allah, pa ga ne ostavljajte!” Hadis bilježe Ahmed i En-Nesai.[2]

Ebu Sevejd, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, donesi (spusti) salavat na one koji sehure!” Ubada b. Nesi kaže: “Govorilo se: ‘Sehurite makar sa vodom, jer se kaže da je to obrok bereketa.’” Predanje bilježi Ibn Ebu Asim.[3]

Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” Hadis bilježi Ibn Hibban.[4]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Divan li su sehur vjernika datule.” Hadis bilježi Ebu Davud.[5]

Pouke i propisi

  1. Hadisi ukazuju na vrijednost sehura te da je u njemu bereket i olakšica od Uzvišenog Allaha, kojem se zahvaljujemo zbog toga (pa neka je Njemu sva hvala).
  2. Bereket (blagoslov) u sehuru ogleda se, između ostalog, i u činjenici da Uzvišeni Allah i Njegovi meleki donose salavat na one koji sehure. Salavat od Uzvišenog Allaha na one koji sehure znači spuštanje Njegove milosti na njih, zadovoljstvo njihovim postupkom i upućivanje pohvale zbog toga. Salavat meleka na njih znači da meleki za njih traže oprost grijeha.[6]
  3. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je izostavljanje sehura, a to upućuje na njegovu pritvrđenost.
  4. Smatrat će se da je osoba sehurila ukoliko pojede ili popije bilo šta, bez obzira na količinu, makar to bio i gutljaj vode, kao što je očito iz hadisa.
  5. Najbolja hrana na sehuru jesu datule, jer ih je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio.
  6. Musliman treba ustrajno prakticirati ovaj značajni sunnet, pa makar i sa skromnim obrokom.

 

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sehurite, doista je u sehuru bereket!” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[7]

Amr b. El-As, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razlika između našeg posta i posta sljedbenika Knjige (židova i kršćana) jeste (ustajanje na) na sehur.” Hadis bilježi Muslim.[8]

El-Irbad b. Sarija, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao me na sehur u ramazanu rekavši: ‘Dođi na mubarek doručak!’” Bilježe ga Ebu Davud i En-Nesai, a autentičnim ga smatraju Ibn Huzejma i Ibn Hibban.[9]

El-Mikdam b. Ma‘di Jekrib, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Držite se sehurskog doručka, jer to je doista mubarek obrok.” Hadis bilježi En-Nesai.[10]

Riječi: “držite se”, znače: praktikujte ga i ne napuštajte ga.

U Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “…doista je u sehuru bereket”, upotrijebljena je riječ “sehur” koja označava hranu koja se jede na tom obroku. U nekim predanjima spominje se riječ “suhur”, i to je glagolska imenica, tj. sehurenje, a ta riječ izvedena je od riječi “sehar” koja označava zadnji dio noći.[11]

Bereket označava postojanje dobra u nekoj stvari, njegovo obilje i kontinuitet, što je blagodat od Allaha.[12]

U Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Dođi na mubarek doručak”, sehur je nazvan doručkom, jer je doručak jutarnji obrok i sehur ima njegovu ulogu.

El-Hattabi, Allah mu se smilovao, kazao je: “Sehur je nazvan doručkom jer sehurom se postač jača da izdrži post tokom dana, pa kao da je doručkovao. Arapi kažu: ‘Išao je taj i taj ranim jutrom (ar. gadā) zbog svoje potrebe’, a rano jutro jeste vrijeme od sehura do izlaska sunca.”[13]

Pouke i propisi

  1. Hadis potvrđuje spuštanje bereketa za vrijeme sehura. Uzvišeni Allah blagoslovljenim čini neka od Svojih stvorenja, a tu spada i spuštanje bereketa na one koji sehure.
  2. Učenjaci se slažu da je sehur mustehab (pohvalan) i da nije obavezan. On je jedna od odlika našeg posta.[14]
  3. Bereket sehura je u sljedećem:

(a) Primjena i izvršavanje šerijatske naredbe, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio sehur i to pritvrdio, a pokornošću Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek popravlja svoje stanje na dunjaluku i ahiretu.[15]

(b) Prakticiranjem sehura razlikujemo se od sljedbenika Knjige jer oni ne sehure.[16] To razlikovanje predstavlja jedan od temeljnih principa naše vjere i zato nam je zabranjeno oponašati ih kako u obredima tako i u njihovim prepoznatljivim običajima i navikama.

(c) Sehurom se jača organizam da lakše podnese post i druge oblike pokornosti Uzvišenom Allahu koji se obavljaju tokom dana, a također, izbjegavaju se i loši postupci koji su posljedica gladi i žeđi.[17]

(d)Onaj ko ustaje na sehur u prilici je da čini istigfar (traži oprost za grijehe), zikr (veliča Allaha) i dovu (upućuje molbe Allahu) u vremenu kada se primaju ti ibadeti, a onaj ko spava nema tu priliku. Uzvišeni Allah pohvalio je one koji traže oprost za svoje grijehe u praskozorje.

(e) Veća je vjerovatnoća da će onaj ko ustaje na sehur klanjati sabah-namaz u njegovo vrijeme u džematu, a možda će poraniti u džamiju pa dobiti i nagradu prvog saffa i blizine imama, uz blagodat ponavljanja ezana i obavljanja sabahskog sunneta u njegovo vrijeme, a on je pritvrđeni sunnet za koji se u hadisima navodi da je bolji od dunjaluka i onoga što je na njemu.

(f)  Onaj ko ustaje na sehur ima priliku da na ime sadake podijeli nešto hrane onome ko hranu traži, ili da sjedne sa njim kako bi skupa jeli i tako dobije i njegovu nagradu zajedno sa svojom.[18]

(g) Sehurom zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na blagodati i primjenjujemo Njegovu olakšicu, kada nam je dozvolio da konzumiramo hranu od zalaska sunca do zore, nakon što je to bilo zabranjeno na početku propisivanja posta.[19]

10.Musliman ne bi trebao zapostavljati ovaj časni sunnet, pogotovo zbog toga što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…pa ga ne ostavljajte!” Treba mu pristupiti s dobrom namjerom (nijjetom), nadajući se nagradi, i ne dozvoliti da sehur postane puka formalnost i navika.[20]

11.Hadis potvrđuje šerijatskopravnu utemeljenost pozivanja na sehur i odazivanja na taj poziv, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao El-Irbada b. Sariju, radijallahu anhu, da sehuri sa njim, kao i šerijatskopravnu utemeljenost okupljanja zbog jela. U nekim predanjima navedenog hadisa kaže se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dođite na mubarek doručak!”[21]

12.El-Hattabi, Allah mu se smilovao, kaže: “(Propisivanjem) sehura obznanjeno je da je ova vjera olakšana i da u njoj nema poteškoća. Kada bi sljedbenici Knjige zaspali poslije iftara, nije im bilo dozvoljeno konzumiranje hrane i pića sve do zore, a Uzvišeni Allah olakšao je nama (taj propis) riječima: ‘…Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore…’ (El-Bekara, 187).”[22] Pa neka je hvala Uzvišenom Allahu na blagodatima koje se ne mogu izbrojati!

Vrijeme sehura

Abdullah b. Mes‘ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne prekidajte sehur zbog Bilalovog ezana, jer on uči ezan da se vrati (odmoru) onaj među vama koji klanja (nafile) i da se probudi onaj među vama koji spava. Nije prava zora da se kaže ovako”, i Jahja b. Seid el-Kattan spojio je svoje dlanove, “sve dok se ne kaže ovako”, pa je Jahja razdvojio svoja dva kažiprsta[23]. Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[24]

Sehl b. Seid, radijallahu anhu, kaže: “Sehurio sam kod svoje porodice, zatim sam žurio da stignem na sabah-namaz sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.” U predanju koje bilježi El-Buhari kaže se: “…zatim sam žurio da stignem na sedždu sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem.”[25]

Zirr b. Hubejš, Allah mu se smilovao, kaže: “Sehurio sam sa Huzejfom, nakon čega smo izašli da klanjamo. Kada smo stigli u džamiju, klanjali smo dva rekata, zatim je proučen ikamet (za farz), a između tog dvoga[26] prošao je tek trenutak.” Bilježi ga En-Nesai.[27]

Riječi Allahovog Poslanika: “…da se vrati (odmoru) onaj među vama koji klanja”, znače da Bilal, radijallahu anhu, uči ezan noću da bi vas obavijestio da zora nije daleko, pa da se onaj ko klanja nafilu vrati u svoju postelju i malo odspava kako bi ujutro bio odmoran, ili da klanja vitr-namaz, ako ga nije klanjao, ili da se pripremi za sabah-namaz, ako se treba kupati, ili da zadovolji neku drugu svoju potrebu koja proizlazi iz spoznaje da je zora blizu.[28]

Riječi Allahovog Poslanika: “…da se probudi onaj među vama koji spava”, znače da se pripremi za zoru radeći ono što je planirao uraditi prije zore, kao što je kratki noćni namaz, ili vitr-namaz, ako ga nije klanjao, ili da sehuri ako će postiti, ili da se okupa ili abdesti, ili nešto slično tome što treba uraditi prije zore.[29]

Pouke i propisi

13.Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi, radijallahu anhum, odgađali su sehur do pred zoru, tako da se od nekih ashaba prenosi da su ostavljali izuzetno malo vremena za sehur, te su morali požuriti sa jelom iz straha da ne nastupi zora. Sunnet je, dakle, odgađanje sehura do pred samu zoru.[30]

14.Dozvoljeno je požuriti s jelom ako za tim postoji potreba. El-Buhari, Allah mu se smilovao, naslovio je jedno poglavlje Sahiha: “Požurivanje sehura”, tj. brzo konzumiranje hrane.[31] Malik bilježi od Abdullaha b. Ebu Bekra, koji prenosi od svoga oca da je rekao: “Odlazili smo u ramazanu”, tj. sa noćnog namaza, “i požurivali bismo sluge (da donesu) hranu bojeći se zore.”[32]

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bilal uči ezan u noći, pa jedite i pijte sve dok Ibn Ummu Mektum ne zauči ezan!” Zatim je Abdullah rekao: “On je bio slijep čovjek i nije učio dok mu se ne kaže: ‘(Skoro) si osvanuo! (Skoro) si osvanuo!’” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.

U Muslimovom predanju kaže se: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je dva mujezina, Bilala i slijepog Ibn Ummu Mektuma, pa je rekao: ‘Bilal uči ezan u noći, pa jedite i pijte sve dok Ibn Ummu Mektum ne zauči ezan’, a između njih je bilo samo toliko (vremena) da jedan siđe, a drugi se popne.”[33]

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vas na sehurima ne prevari Bilalov ezan, niti na obzorju ovako izdužena svjetlost, sve dok se ovako ne raširi.” To je Hammad b. Zejd pokazao svojim rukama, rekavši: “Znači horizontalno.” Hadis bilježi Muslim.

U predanju koje bilježi En-Nesai kaže se: “Neka vas ne prevari Bilalov ezan, niti ova bjelina (svjetlost) sve dok se ne raširi ovako i ovako”, tj. horizontalno. Ebu Davud et-Tajalisi kaže: “Raširio je svoje ruke pružajući ih desno i lijevo.”[34]

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas začuje ezan, a u njegovim je rukama posuda (sa hranom), neka je ne ostavlja sve dok iz nje ne zadovolji svoju potrebu.” Hadis bilježi Ebu Davud, a El-Hakim ga smatra autentičnim.[35]

U predanju koje bilježi Ahmed dodaje se: “…a mujezin je učio ezan kada se pojavljivala zora.”[36]

Pouke i propisi[37]

15.Hadis ukazuje na to da je sve do pojave zore dozvoljeno spolno općiti, konzumirati jelo i piće i činiti sve ono što inače kvari post.

16.Dozvoljeno je da slijepac uči ezan ukoliko zna tačno vrijeme ili ga o tome obavještava onaj ko to zna.

17.Citirani hadisi ukazuju na šerijatskopravnu utemeljenost dva ezana za sabah: jedan od njih uči se prije zore, a drugi sa samom pojavom zore.

18.Dozvoljeno je jesti nakon donošenja nijjeta (odluke za post) i jelo ga neće pokvariti, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio jelo do pojave zore, a poznato je da nijjet nije validan ako se donese poslije pojave zore, što znači da je odluka već prethodila i da jelo poslije nje ne šteti. Ako bi čovjek polovinom noći zanijjetio da će sutra postiti, pa pri kraju noći konzumirao jelo, time ne bi pokvario svoj nijjet.

19.Dozvoljeno je jesti ako se sumnja da je nastupila zora, jer u tom slučaju kao osnova se uzima da noć još traje, što se zaključuje iz ajeta: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore” (El-Bekara, 187). A onaj ko sumnja još uvijek nije napravio razliku. Od Ibn Abbasa se prenosi, pouzdanim lancem prenosilaca, da je rekao: “Jedi (sve) dok sumnjaš, dok ti ne bude jasno!” Predanje bilježi El-Bejheki.[38] Ovo se odnosi na onoga ko prati zoru i sumnja da je nastupila, ali ako se oslanja na ezan ili sat, onda nema prostora za sumnju, jer može provjeriti tako što će upitati nekoga ili se raspitati za vrijeme.

20.Lijepo (mustehab) je sehuriti i odgađati sehur (do pred zoru).

21.O riječima: “…a između njih je bilo samo toliko (vremena) da jedan siđe, a drugi se popne”, En-Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “One znače da je Bilal učio ezan prije zore, a nakon ezana tražio je priliku za učenje dove i tome slično, zatim bi iščekivao zoru, pa kada bi se približilo vrijeme pojave zore, on bi sišao i obavijestio Ibn Ummu Mektuma. Ibn Ummu Mektum bi se pripremio uzimajući abdest i tome slično, zatim bi se popeo i počeo učiti ezan sa prvim znacima zore.”[39]

22.U ovom hadisu nalazi se dokaz da se za vremenski period poslije zore ne kaže da je noć, nego se on tretira kao dan.[40]

23.Dozvoljeno je čovjeka pripisati njegovoj majci, ako je poznat po njoj i ako postoji potreba za tim.[41]

24.Razlike između prve i druge (prave) zore jesu u sljedećem:

(a) Druga zora je rasprostranjena na obzorju, tj. prostire se od sjevera ka jugu, a prva zora je izdužena, tj. pruža se od istoka ka zapadu.

(b) Poslije druge zore nema tame, nego se svjetlost sve više povećava, sve do izlaska sunca, a kod prve zore, nakon pojave svjetlosti, dolazi tama.

(c) Kod druge zore, njena bjelina spojena je sa horizontom, a kod prve zore, između nje i horizonta nalazi se tama.[42]

25.Ako mujezin zauči ezan sa pojavom zore, a u ruci onoga ko želi zapostiti bude posuda (sa hranom), on ima olakšicu da pojede zalogaj (koji je stavio u usta) ili (popije) gutljaj i da ga ne prekida, na osnovu teksta hadisa. Ovo je olakšica od Mudrog Zakonodavca, a Allahu pripada zahvala i hvala.[43]

Vrijeme između sehura i ikameta

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi od Zejda b. Sabita, radijallahu anhu, da je rekao: “Sehurili smo sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim je ustao da klanja namaz.” Upitao sam: “Koliko je (vremena) proteklo između sehura i ikameta?” “Onoliko koliko je (potrebno da se prouči) pedeset ajeta”, odgovorio je Zejd. Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[44]

U predanju koje El-Buhari bilježi od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, navodi se: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, sehurili su, pa kada su završili sa jelom, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je da klanja, i klanjao je. Upitali smo Enesa: ‘Koliko je bilo (vremena) između njihovog završetka sa sehurom i namaza?’ ‘Onoliko koliko je potrebno čovjeku da prouči pedeset ajeta’, odgovorio je.”[45]

Pouke i propisi

26.Sunnet je odgađati sehur. Time se cilj zbog kojeg je propisan, a to je jačanje organizma, postiže u boljem obliku i također je izražajnije razlikovanje od sljedbenika Knjige.

27.Život ashaba, radijallahu anhum, bio je ispunjen raznim vrstama ibadeta, zato je Zejd, radijallahu anhu, vrijeme odredio prema vremenu učenja Kur’ana.

28.Dozvoljeno je vrijeme određivati prema fizičkim aktivnostima ili radnjama. Arapi su vrijeme mjerili prema nekim postupcima, pa bi govorili: “koliko je potrebno za mužu ovce”, “koliko je potrebno za klanje deve” i slično tome.

29.Vrijeme između ezana i ikameta, koje se spominje u ovom hadisu, jeste vrijeme potrebno za učenje (čitanje) pedeset ajeta srednje dužine, ni previše dugih ni previše kratkih, i čitajući srednjom brzinom, ni brzo ni sporo.[46]

30.Iz općeg pravila da je odgađanje sehura pohvalno izuzima se kasno spolno općenje, jer se time ne jača organizam, a osoba sebe dovodi u opasnost da bude obavezna činiti keffaret – iskup, ukoliko bi spolnim općenjem pokvarila svoj post, s obzirom da se može pojaviti zora prije nego što završi sa intimnim odnosom, zbog strasti koja ga nadvlada.

31.Citirani hadis ističe požrtvovanost na putu stjecanja znanja, rješavanja nejasnih pitanja, slijeđenja sunneta, upoznavanja sa njim i čuvanja istog, što se razumije iz Enesovih, radijallahu anhu, riječi: “Koliko je (vremena) proteklo između sehura i ezana?”, i Zejdovih, radijallahu anhu, riječi: “Onoliko koliko je (potrebno da se prouči) pedeset ajeta.”

32.U ovom hadisu do izražaja dolazi Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, samilost prema njegovom ummetu koja se ogleda u propisivanju sehura kako bi se njime ojačali za post. On bi i sam odgađao sehur, kako bi se ashabi ugledali u njega, jer da to nije činio, ashabi bi ga slijedili u tome, ali bi im bilo teško. Isto tako, da je pomjerio sehur do prvog dijela noći ili ga ostavio do njene polovine, tada bi izostale njegove mnogobrojne koristi.

33.Iz hadisa također učimo o kulturnom ophođenju i korištenju lijepih riječi o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što su Zejdove riječi: “Sehurili smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem…”, a nije rekao: “sehurili smo mi i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.” Korištenjem prijedloga “sa” ukazuje se na bliskost i slijeđenje.

 

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl

Preveo: mr. Ahmed Purdić

 



[1]    Ahmed, 3/12. Autentičnim ga smatra Es-Sujuti, El-Džamius-sagir, 4801, a Albani ga smatra dobrim, kako se navodi u djelu Sahihul-Džami, 3683.

[2]    Ahmed, 5/370, i En-Nesai, 4/145. Albani ga smatra autentičnim, kako se navodi u djelu Sahihul-Džami, 1636.

[3]    El-Bezzar, 974, Ibn Ebu Asim, El-Ahad vel-mesani, i ovo je njegova verzija, 2758, i Et-Taberani, El-Kebir, 22/337, br. 845. Dobrim ga smatra Ibn Hadžer, Muhtesar zevaid Musned El-Bezzar, 691.

[4]    Ebu Nuajm, El-Hil’je, 8/320. Autentičnim ga smatra Ibn Hibban, 3467, dobrim ga smatra Albani, Sahihul-Džami, 1844, a spominje ga i kao sahih, 1654.

[5]    Ebu Davud, 2345, i El-Bejheki, 4/236. Autentičnim ga smatraju Ibn Hibban, 3475, i Albani, Sahih Ebi Davud.

[6]    Vidjeti: Šerh Kaside Ibnil-Kajjim, 20, Fethul-Bari, 11/156, i Fejdul-Kadir, 3/137.

[7]    El-Buhari, 1823, i Muslim, 1095. Hadis prenosi veliki broj ashaba, kao što su: Ebu Hurejra, Ebu Seid, Ibn Mes‘ud, Džabir, Aiša, Amr b. El-As, Huzejfa, El-Irbad, Ebu Lejla, Talk, a prenosi se i od Omera, Utbe b. Abda, Ebu Derdaa i Selmana, radijallahu anhum. Vidjeti: Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/189, i Medžmeuz-zevaid, 3/154.

[8]    Muslim, 196.

[9]    Ahmed, 4/126, Ebu Davud, 2344, i En-Nesai, 4/145. Autentičnim ga smatraju Ibn Huzejma, 1938, Ibn Hibban, 3465, i Albani u djelu Sahih Ebi Davud.

[10]  En-Nesai, 4/146, i Ahmed, 4/142, a autentičnim ga smatra Albani u djelu Sahih En-Nesai.

[11]  Vidjeti: Fethul-Bari, 4/140, i Tevdihul-ahkam, 3/155.

[12]  Vidjeti: El-Mufredat li Er-Ragib, 44, Tefsir El-Kurtubi, 4/139, i Bedaiul-fevaid, 2/182–183.

[13]  Vidjeti: Mealim es-sunen bihamiš Ebi Davud, 2/758, i Avnul-ma‘bud, 6/337.

[14]  Vidjeti: Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/188, i Zehiretul-ukba, 20/366.

[15]  Vidjeti: Fethul-Bari, 4/140, i Tevdihul-ahkam, 3/155.

[16]  Fethul-Bari, 4/140, Tevdihul-ahkam, 3/155, i Šerh En-Nevevi ala Muslim, 7/207.

[17]  Vidjeti: Fethul-Bari, 4/140.

[18]  Vidjeti: Fethul-Bari, 4/140.

[19]  Vidjeti: Avnul-ma‘bud, 6/336.

[20]  Vidjeti: Tevdihul-ahkam, 3/156. Dokaz da sehur nije obavezan jesu hadisi o postupku Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojima se kaže da je on sa ashabima proveo dane i noći u kontinuiranom postu, bez konzumiranja hrane i pića, a da je sehur obavezan, on to ne bi činio zajedno sa njima. Vidjeti: Zehiretul-ukba, 20/366.

[21]  Ovo predanje bilježi En-Nesai od El-Irbada b. Sarije, radijallahu anhu, 4/145, a Albani ga smatra autentičnim, kako se navodi u djelu Sahih En-Nesai.

[22]  Mealim es-sunen, 2/757, i Avnul-ma‘bud, 6/336.

[23]  Razdvajanjem dva kažiprsta Jahja aludira na razdvajanje crne i bijele niti zore. (op. prev.)

[24]  El-Buhari, 6820, i Muslim, 1093.

[25]  El-Buhari, 552, a drugo predanje, 1820, i Ebu Ja‘la, 7533.

[26]  Između klanjanja dva rekata sunneta i ikameta. (op. prev.)

[27]  En-Nesai, 4/124, a autentičnim ga smatra Albani, Sahih En-Nesai.

[28]  Šerh En-Nevevi ala Muslim, 7/204, i El-Mufhim, 3/153.

[29]  Šerh En-Nevevi ala Muslim, 7/204, i El-Mufhim, 3/153.

[30]  Fethul-Bari, 4/138.

[31]  Sahihul-Buhari, 2/678, i Fethul-Bari, 4/137.

[32]  Malik, 1/116, i El-Bejheki, 2/497.

[33]  El-Buhari, 592, i Muslim, 1092.

[34]  Muslim, 1094, Ebu Davud, 2346, Et-Tirmizi, 706, i En-Nesai, 4/148.

[35]  Ebu Davud, 2350, Ahmed, 2/510, Ed-Darekutni, 2/165, i El-Bejheki, 4/218. El-Hakim ga smatra autentičnim i kaže: “Ispunjava uvjete Muslima”, a sa njim se slaže i Ez-Zehebi, 1/588.

[36]  Ahmed, 2/510. Bilježe ga i Et-Taberi, Tefsir, 2/175, i El-Bejheki, 4/218.

[37]  El-Mufhim, 3/150, Šerh En-Nevevi, 7/204, Fethul-Bari, 2/99–100, i Ed-Dibadž, 3/194.

[38]  En-Nevevi kaže: “Ako sumnja da se zora pojavila, dozvoljeno mu je jelo, piće, spolno općenje i dr., prema mišljenju svih učenjaka, sve dok ne nastupi zora…” El-Medžmu, 6/313. Vidjeti: Zehiretul-ukba, 20/355.

[39]  El-Kurtubi, nakon što je ovo spomenuo, rekao je: “Ovo je najizglednije.” El-Mufhim, 3/151, Šerh En-Nevevi, 7/204, i Ed-Dibadž, 3/194.

[40]  El-Mufhim, 3/151, Ed-Dibadž, 3/194, i Fethul-Bari, 2/101.

[41]  Fethul-Bari, 2/101. Jedan od Poslanikovih mujezina bio je i Abdullah b. Ummi Mektum (Abdullah, sin Mektumove majke). Iako je kod Arapa bila praksa da se poslije vlastitog imena spominje ime oca sa prefiksom ibn (sin), npr. Abdullah ibn Abbas (Abdullah, sin Abbasov), kod ovog ashaba ne spominje se otac nego majka. (op. prev.)

[42]  Ibn Usejmin, Fikhul-ibadat, 172–173.

[43]  Ahmed Šakir, Hašija ala Muhtesar El-Munziri bi Musned Ebi Davud, 3/233, i Albani, Temamul-munna, 417–418.

[44]  El-Buhari, 1821, Muslim, 1097, Et-Tirmizi, 703, En-Nesai, 4/134, i Ibn Madža, 1694.

[45]  Ovo je El-Buharijevo predanje, 551.

[46]  Fethul-Bari, 4/138, i Tuhfetul-ahvezi, 3/317.

X