AkidaISTAKNUTO

Vrijednost ezana

500pregledi

Priredio: Selmir Hadžić

Ezan je poziv kojim se oglašava nastupanje određenog namaskog vremena i propisano je da se uči samo za pet dnevnih namaza i džuma-namaz. Ezan je propisan Kur’anom i sunnetom. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, kada se pozovete na namaz u danu džume, vi pođite da Allaha veličate.” (El-Džumua, 9)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Malik b. Huvejris, radijallahu anhu, rekao je: “Kada nastupi vrijeme namaza, neka vam ezan prouči jedan od vas, a u namazu neka vas predvodi najstariji (najučeniji) od vas.” (Buhari, br. 628; Muslim, br. 674)

  1. Ezan je najljepši govor

Uzvišeni Allah kaže: “A ko govori ljepše od onoga ko koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!’” (Fussilet, 33)

Ibn Kesir u tumačenju ovog ajeta kaže: “Rečeno je da se ovaj ajet odnosi na dobre mujezine, ali odabrano je mišljenje da je ovaj ajet općenit, odnosno da se odnosi i na mujezine i na druge vjernike. Aiša, radijallahu anha, kazala je da se ajet odnosi na mujezina, koji riječima: ‘Dođite na namaz!’, poziva Allahu, a ovo su mišljenje zastupali i Ibn Omer i Ikrima.” Nakon što je naveo ova mišljenja, Ibn Kesir je rekao: “Ispravno je, međutim, da je ovaj ajet objavljen općenito i da se odnosi i na mujezine i na druge vjernike, jer u vrijeme objave ovog ajeta, ezan nije bio ni propisan. Ovaj ajet spada u mekansku objavu, a ezan je propisan u Medini nakon Hidžre, kada je riječi ezana usnio Abdullah b. Abdurrabbi el-Ensari, pa je taj san ispričao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu je naredio da ga prenese Bilalu, radijallahu anhu, jer je on imao najkrupniji glas.”[1]

Kurtubi o značenju ovog ajeta navodi tri mišljenja: (1) da se ajet odnosi na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ovo mišljenje zastupali su: Ibn Sirin, Suddi, Ibn Zejd i Hasan el-Basri; (2) da se ajet odnosi na mujezine, a to mišljenje zastupali su Aiša, radijallahu anha, Ikrima, Kajs b. Ebu Hazim i Mudžahid; (3) da je ajet općenit, i ovo je mišljenje Hasana el-Basrija, koji je rekao: “Ovaj je ajet općenit i odnosi se na svakog ko poziva Allahu.”[2]

  1. Mujezini će na Sudnjem danu imati najduže vratove

Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Mujezini će, između svih ljudi, na Sudnjem danu imati najduže vratove. (Muslim, br. 387)

U komentarima se navodi nekoliko tumačenja ovog hadisa:

  • Na Sudnjem danu, kad će usljed nesnosne vrućine ljudi stajati oborenih glava, iscrpljeni i žedni, mujezini će stajati ponosito, uzdignutih glava, zaštićeni i od vrućine i od žeđi jer su za života ustrajno pozivali na namaz i javno veličali Allaha, pa će se ljudima činiti da su vratovi mujezina izrazito dugi.
  • Sintagma “dugi vratovi” može se razumjeti i kao metafora kojom se ukazuje na to da će mujezini uživati posebnu počast i biti prepoznatljivi među ljudima.
  • Kada na Sudnjem danu ljudima znoj bude dolazio do usta, vratovi mujezina će se izdužiti i tako će biti spašeni te nedaće.
  • Mujezini su vođe i predvodnici, jer su Arapi svoje odabranike i gospodu opisivali kao ljude dugih vratova.
  1. Ezan tjera i udaljava šejtana

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Kada se oglašava poziv za namaz, šejtan se dadne u bijeg bučno puštajući vjetrove, a sve to kako ne bi slušao ezan. Kada mujezin završi učenje ezana, on se vrati. Kada se uči ikamet, on ponovno pobjegne, a kada se ikamet prouči, on se ponovno vrati kako bi čovjekove misli odvraćao od namaza, govoreći mu: ’Sjeti se toga i toga, misli o tome i tome’ – a ničega od toga nije se mogao sjetiti ranije. Tako šejtan čini sve dok čovjek ne zaboravi koliko je rekata namaza klanjao.’” (Buhari, br. 1222; Muslim, br. 674)

  1. Kad bi ljudi znali kolika je vrijednost u učenju ezana natjecali bi se ko će ga učiti

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bi ljudi znali kolika je vrijednost ezana i prvog safa, oni bi, kada na drugi način osim bacanjem kocke ne bi mogli odrediti ko će učiti ezan ili klanjati u prvom safu – tako i uradili. Kada bi znali kolika se vrijednost krije u ranom odlasku na namaz, i u tome bi se natjecali, a da znaju kolika je vrijednost jacije i sabah-namaza, oni bi na njih dolazili pa makar i pužući.” (Buhari, br. 615; Muslim, br. 437)

  1. Sve što čuje glas mujezina svjedočit će mu na Sudnjem danu

Abdullah b. Abdurrahman b. Ebu Sa’saa prenosi da mu je Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, rekao: “Vidim da voliš ovce i pustinju, pa kada budeš među svojim stadom ili u pustinji i kada budeš učio ezan za namaz, uči ga što glasnije. Uistinu, glas mujezina neće čuti nijedan džin, nijedan čovjek, niti bilo šta drugo a da mu na Sudnjem danu neće posvjedočiti.” (Buhari, br. 609)

  1. Mujezinu se grijesi praštaju dokle god dopire njegov glas

Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah i Njegovi meleki blagosiljaju one koji klanjaju u prvim safovima. A mujezinu će biti oprošteno onoliko koliko dopire njegov glas, njegove riječi potvrđuje sve što ga čuje, a što je živo i mrtvo, te će imati nagradu sličnu onoj koju će imati svi koji klanjaju s njim.” (Nesai, br. 646; Ahmed, br. 284)

  1. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je Allahu da mujezinima oprosti grijehe

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellm, rekao: “Imam je jamac, a mujezin je pouzdanik. O Allahu, uputi imame, a oprosti mujezinima!” (Ebu Davud, br. 517; Tirmizi, br. 402; Ibn Huzejma, br. 528)

Imam je nazvan jamcem jer, predvodeći namaz onako kako je propisano, jamči ispravnost namaza muktedija, a mujezin je povjerenik jer mu je povjereno da vodi računa o namaskim vremenima, pa on, učeći ezan, obavještava ljude da je nastupilo vrijeme namaza.

Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Kad bih bio mujezin, ne bih mario ako ne bih obavio hadž, ni umru, ni ako se ne bih borio na Allahovom putu.”[3]

Omer b. Hattab, radijallahu anhu, rekao je: “Da sam bio mujezin, moja bi se karijera upotpunila, i ne bih mario ako ne bih ustajao na noćni namaz, niti ako ne bih danju postio nafilu, jer sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Moj Allahu oprosti mujezinima!’”[4]

Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Mi, ashabi, govorili smo da se nebeska vrata otvaraju prilikom učenja svakog ezana.”[5]

Buhari je rekao: “Navodi se da su se jednom prilikom ljudi prepirali oko toga ko će učiti ezan, pa je Sa’d b. Ebu Vekkas između njiih bacao kocku (da tako odrede).”[6]

  1. Javno učenje ezana sprečava prolijevanje krvi

Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje: “Kada bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo s nama u borbu protiv nekog naroda, ne bi počinjao borbu sve dok ne bi svanulo i malo bi sačekao, pa ako bi čuo ezan, ne bi ih napao, a ako ne bi čuo ezan, napao bi ih.” (Buhari, br. 610)

  1. Učenjem dove poslije ezana zaslužuje se šefat – zauzimanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko sasluša ezan pa izgovori: ‘Allahumme Rabbe hazihid-da’vetit-tammeti ves-salatil-kaimeti ati Muhammedenil-vesilete vel-fadilete veb’ashu mekamen mahmudenil-lezi veadteh! – Allahu moj, Gospodaru ovog potpunog poziva i namaza koji se upravo uspostavlja, podari Muhammedu El-Vesilu i svako dobro, i proživi ga na mekamul-mahmudu, hvale dostojnom mjestu koje si mu obećao!’, takav je zaslužio moj šefat na Sudnjem danu.” (Buhari, br. 614)

  1. Ezan briše grijehe i uvodi u Džennet

Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah divi se pastiru koji kod ovaca na kakvom uzvišenju prouči ezan za namaz i klanja, i kaže: ‘Pogledajte ovog Mog roba, prouči ezan za namaz i klanja isključivo iz bojazni od Mene! Oprostit ću mu grijehe i uvest ću ga u Džennet!’”  (Ebu Davud, br. 1203)

  1. Učenjem ezana čovjek dobija Džennet i mnoge nagrade

Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko dvanaest godina bude učio ezan, zajamčen mu je Džennet, za učenje ezana upisano mu je svakoga dana šezdeset dobrih djela, i za svaki ikamet trideset dobrih djela.” (Ibn Madža, br. 728; Hakim, Mustedrek, br. 205)

  1. Dova poslije ezana

Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nakon ezana izgovori: ‘Ve ene ešhedu en la ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluh. Raditu billahi Rabben ve bil-islami dinen ve bi Muhammedin nebijjen! – I ja svjedočim da nema boga osim Allaha, Jednoga, koji nema druga, i Muhammed je Njegov rob i poslanik, zadovoljan sam da mi je Allah Gospodar, Muhammed poslanik i islam vjera!’, bit će mu oprošteni grijesi.” (Ibn Madža, br. 721)

______________

[1] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/127–128.

[2] Muhammed b. Ahmed el-Ensari el-Kurtubi, Džamiu li ahkamil-Kur’an, 8/304–305.

[3] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/127

[4] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/ 128.

[5] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/ 128.

[6] Buhari, 1/434.

X