Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Vijesti

Vlasenica: Samo za sunca Bošnjak može slobodno hodati

332views

Mehmed Kuljančić, 23-godišnji povrtanik u Vlasenicu, ima iščašenje ramena, zbog čega mu je stavljena langeta oko vrata, podlive krvi po tijelu i uboje po glavi. Po cijeli dan mu se, kaže, manta u glavi i boli ga stomak, pa se sprema u Tuzlu, gdje treba uraditi ultrazvučni pregled stomaka i glave.

Te povrede je ovaj vanredni student sigurnosnih i mirovnih studija zadobio prošle sedmice u Vlasenici, kada je njega i njegovog prijatelja Bajru Zekića, s kojim je bio u automobilu, napala grupa mladića srpske nacionalnosti.

“Prolazii smo pored kafića i tu smo vidjeli grupu mladića, među kojima su bili Stevan Garić, Slobodan Vasiljević, Ognjen Golijanin, Đorđe Tojčić i Neđo Rebić. Išli smo sporo, a onda je Garić počeo bacati flaše na naše auto, pa smo se udaljili. Samo 100 metara od napada, vidjeli smo grupu policajaca i zaustavili se da im prijavimo napad”, počinje priču Kuljančić, dodajući kako je vjerovao da je policija vidjela napad i da će ih zaštiti.

Napad pred policajcima

Međutim, dok se obraćao policiji, Stevan Garić i Slobodan Vasiljević su došli za njima i počeli ih udarati. To su, veli, radili i ostali mladići srpske nacionalnosti – ko god se tu našao.

“Njih tridesetak me je udaralo, šutalo nogama, psovali su mi balijsku majku, a sve to su posmatrali policajci Ilija Lukić, Žarko Ivanković, Stevan Vukičević, Aleksandar Alempić i Luka Gojglović. Jedino je policajac Vojoj Ašćerić pokušao da me spasi, svi ostali su samo gledali”, kaže Mehemd.

Veli da se njegov prijatelj Bajro udaljio automobilom, a zatim se vratio na mjesto napada i krenuo prema grupi, koja se potom razbježala, tako da je on mogao uskočiti u auto. Međutim, to nije bio kraj napada.

“Gdje god smo išli, oni su nas pratili. I kad sam išao u bolnicu u Zvorniku, gdje su me previli, i nakon što sam otišao u policiju da podnesem prijavu. Bio je to pravi pokušaj linča”, kaže Mehmed. Veli da su policajci bili priveli Slobodana Vasiljevića i Stevana Garića, ali su ih brzo pustili.

“Meni je Vasiljević, koji je obavještajac iz Beograda, pred policajcima psovao mater. On širi mržnju po Facebooku, zajedno sa Stevanom Garićem, čiji je otac, Rade, poznat po zločinima nad Bošnjacima Vlasenice u proteklom ratu, a koji je sada odbornik u Opštini. Garić se javno se hvali zlodjelima svoga oca po društvenim mrežama, time kako ‘Turci misle da je penzionisan, ali nije,  već je tu i čeka'”.

Mehmed kaže da su, i nakon puštanja iz policijske stanice, Garić i Vasiljević, s ostatkom grupe, u kojoj su bili Srđan Stevanović zvani “Dizel”, Miljan Milić, Neđo Rebić i Srđan Stupar, došli pred policijsku stanicu, nastojeći ga “dokrajčiti”, ali ga je od linča spasio policajac Nenad Rebić, tako što je repetirao pušku.

Meta je, veli, postao zato što je, nakon napada u Zvorniku, na svoj profil postavio sliku napadača Nerdina Ibrića.

Rat preko Facebooka

“Jesam, ja sam stavio Nerdinovu sliku, ali oni su stavljali i gore. Garić je član Ravnogorskog četničkog pokreta, ovuda su mahali tom zastavom. Meni su slali poruke da će me zaklati, pisali su da sam vehabija, narkodiler, da regrutiram ljude za ISIL [grupa Islamska država Irak i Levant], za Siriju, to su jako teške optužbe. Zamislite kad to ljudi ovjde pročitaju, oni to ne provjeravaju, već mu vjeruju, to je jako opasno”, priča Mehmed, dodajući da je, nakon svega, policija protiv njega podnijela prekršajnu prijavu, jer se, kako su mu rekli, drsko ponašao.

Mehmed je pokrenuo zahtjev za preispitivanje odgovornosti policajaca, pitajući se u kakvoj državi živi ako policija štiti napadače, a pokreće prekršajne postupke protiv napadnutog.

“Mene nije strah, ali moja mama se brine. Ovo nije prvi napad, svako malo nekog napadnu”, kaže Mehmed.

Njegova majka Halima sva je u suzama.

“Vjerujte da mi je srce htjelo pući kad sam vidjela šta su mu uradili. Ja sam Mehmeda rodila 18. dana od nestanka moga muža, za čije kosti ni danas ne znam. Ovo je preteško ponovo preživljavati. Ja sam prošla logor u Sušici i znam šta se ovdje dešavalo, a evo, kao da se sve ponavlja. Bilo je napada i ranije, ali su sve ljudi govorili – šuti, šuti… Ali, zašto više da šutim? Ja mislim da je cilj ovdašnje vlasti da nas ponovo protjera”, priča Halima i pita gdje su državne vlasti da ih zaštite, gdje su oni koji su protjeranim Bošnjacima grantirali siguran povratak.

Halima kaže da je i nju prije dvije godine napao Stevan Garić i psovao joj balijsku majku, i prisjeća se kako su prije tri godine u Vlasenici kamenovani tabuti s posmrtnim ostacima ubijenih tamošnjih Bošnjaka.

I starica Zahida, koja je sjela pred džamiju da uhvati malo hlada, kaže da njenim komšijama “smeta njena haljinka, dimije i šamija, pa je pljuju”. Briše uplakano lice i kroz suze govori: “Ali, znate šta je meni najgore? Najgore mi je to što su ubili mog sina jedinca i supruga, i što ja sada imam samo nišane [nadgrobni spomenik kod muslimana]. Meni su ostali samo nišani”, kaže nana Zarifa i ostaje jecati, licem zarivenim u šamiju.

‘Belaja preko glave’

Vlasenički imam Nurdin ef. Grahić je zabrinut za sigurnost Bošnjaka u Vlasenici, jer, kaže, svako malo desi se neka provokacija ili napad na povratnike.

“Eto, prije ovog napada na Mehmeda, napali su Bajru Zekića, zato što je na Veliki petak sjedio u kafiću u kojem oni sjede.  To je ona priča – šta će Bajro na ulici na pravoslavni praznik? Sada su napali Mehmeda na Bajram. Dakle, Bošnjaci se ne smiju kretati Vlasenicom ni na Bajram, ni na pravoslavni praznik”, priča ef. Grahić, na kojeg je, također, prije dvije godine pokušan napad.

Kaže da se stanje naročito pogoršalo od kako je Sejfudin Tokić, predsjednik Bošnjačkog pokreta, u Banjoj Luci prošetao sa zastavom s ljiljanima.

“U Vlasenici su poginula 2.643 Bošnjaka i ovo je mjesto u koje su se protjerani zadnji vratili, a grad je pun onih koji su učestvovali u ubijanju i progonu Bošnjaka. Svako malo ovdje se desi neki nicident, pa se malo primiri, ali ovo što se sada desilo, kada je policija gledala da momka tuku, to samo još više ohrabruje one koji su to  uradili”, priča ef. Grahić.

Za saradnju s Islamskom zajednicom i Pravoslavnom crkvom, kada je u pitanju sigurnost u Vlasenici, ef Grahić kaže da je zadužen policajac Goran Garić, koji je jedan od 800 osumnjičenih Srba sa zločine počinjene nad Bošnjacima u Vlasenici.

“Zamislite tog apsurda, da nam takvog čovjeka dadnu da on dolazi i nas ispituje i referira kakvo je sigurnosno stanje. On je samo jednom došao ,i to kad je Tokić nosio zastavu s ljiljanima. Oni su se prepali da će džamija postati mjesto odakle će Bošnjaci organizrano ići i nositi zastave”, priča ef. Grahić.

Jedan stariji džematlija, koji moli da mu ne napišemo ime, jer mu je “belaja preko glave”, dodaje: “Ukratko, stanje s povratnicima u Vlasenicu vam je ovako: samo za sunca možeš slobodno hodat’.”

Vlast: Stanje je stabilno

Mujo Hadžiomerović, šef Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda bh. entiteta RepublikeSrpske, kaže da je sve ovo što se dešava poržavajuće i ponižavajuće, da u opštinskom Forumu za bezbjednost građana nema nijednog jedinog Bošnjaka te da je i sam došao na Vasiljevićev “spisak za odstrel”.

“Iako ovdje postoji Zakon o javnom redu i miru, on se ne odnosi na Vasiljevića i njegovu grupu, a koji uporno huškaju i pozivaju na ubistva. Poražavajuće je da policija, kojoj je zdatak da štiti građane, nije reagirala i mi tražimo da se utvrdi njihova odgovornost, tražimo da se uključe i državne institucije”, kaže Hadžiomerović dok pokazuje Vasiljevićeve poruke koje je ostavljao na socijalnim mrežama.

Dodaje da je stoga o posljednjim napadima poslao informaciju Ministarstvu unutrašnjih poslova RS-a, Direkciji policije, Centru javne bezbjednosti Bijeljina, Komisiji za odbranu i sigurnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Komisiji za ljudska prava Paralamentarne skupštine, Uredi visokog predstavnika te članicama Vijeća za provedbu mira u Bosni i Hercegovini.

Međutim, u Policijskoj stanici Vlasenica nemoguće je govoriti o ovom, ali i bilo kojem sigurnosnom aspektu, jer, kako je kazao zamjenik komandira Dragan Jovičić, te informacije mogu se dobiti samo u CJB Bijeljina.

Glasnogovornica CJB Bijeljina Aleksandra Simojlović nije krila iznenađenje kada smo je upitali za sigurnost povratnika u Vlasenici.

“Tamo je sve mirno, bezbjednost je solidna”, kazala je i dodala da “se tuča između dva lica ne može smatrati narušavanjem bezbjednosne situacije”.

I načelnik Vlasenice Dragoslav Todorović kaže da je situacija stabilna i zadovoljavajuća te da su njegova vrata otovrena za sve građane. Slučaj napada na Kuljančića je, dodaje, predat tužilaštvu u Istočnom Sarajevu te ne vidi previše razloga da se o tome i dalje razgovara.

‘Krive su društvene mreže’

Tek na opasku da Slobodan Vasiljević i dalje, putem društvenih mreža, sije mržnju i pozva na ubijanje, kaže: “Ma, taj Vasiljević je i mene napao i prozivao. Ta osoba nije zdrava. A čuo sam i da Kuljančić ima psihičkih problema. Inače, te društvene mreže su zlo. Oni su se prepucavali, on i Kuljančić. Je li vam rekao Kuljančić šta je sve pisao nakon terorističkog napada u Zvorniku?”

Todorović pita kako da se zaštiti od “rata” putem društvenih mreža, kako da se zaštiti od “bolesnih umova”.

Što se tiče činjenice da u Forumu za bezbjednost građana nema Bošnjaka, veli da je to zato što oni to ne žele, što su sami nakon izbora odustali od svih pozicija.

“Ukratko, generalno bezbjednosno stanje u Vlasenici je zadovoljavajuće. Nadam se da ćete napisati ovako kako sam kazao, inače…”, rekao je načelnik Vlasenice i zatvorio priču o sigurnosti povratnika.

A vrata njegove kancelarije su se otvorila i tajnica ga je pozvala na “sastanak koji više nije mogao čekati”.

Snježana Mulić-Softić (Al Jazeera)