Aktuelno

Vjerujem u istinitost Kur’ana, je li mi to dovoljno za sretan život?!

215views

Piše: hfz. Almir Kapić

Stvarajući ljudski rod, Uzvišeni je Allah u prirodu čovjeka usadio ljubav prema vjeri i istinsko vjerovanje (fitret).

Svako ko želi da bude musliman, potrebno je da izgovori kelimei-šehadet, i time postaje musliman, i onaj ko umre znajući i potvrđujući da nema drugog istinskog božanstva osim Allaha, ući će u Džennet, kao što se navodi u hadisu koji Muslim bilježi od Osmana i u kojem je Allahov Poslanik rekao:

“Ko umre na spoznaji da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet”.

Imam Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha navodi jednoglasan stav ehli-sunnetskih učenjaka iz reda prethodnih i potonjih generacija o tome da će onaj ko umre sa šehadetom kad-tad ući u Džennet.

“Vjerujem u Allaha i u Objavu s kojom je došao posljednji Allahov Poslanik, štaviše, radim i trudim se da pomažem Allahovu vjeru koliko god mogu, ali kako vrijeme prolazi, osjećam da se u meni gasi žar za natjecanjem u dobru i da nisam kao prije!”, ovo su sve češće konstatacije koje čujemo od muslimana.

Otuda se nameće pitanje: Da li je vjerovanje i potvrđivanje istine dovoljno kako bismo osjetili slast imana i živjeli životom koji će ukrasiti Allahovo zadovoljstvo?

Mnogi tvrde i verbalno potvrđuju da vjeruju u Kur’an, da čine dobra djela i rade za Allahovu vjeru, ali, nažalost, kada se nađu u situaciji koja nije povoljna i korisna za njih, ili ako imaju porodičnih i bračnih problema, ili u raspravi  i sporu s nekim, u tom slučaju zauzmu sopstveni stav, ne obazirući se na Kur’an i sunnet i ne tragajući za rješenjem koje se nalazi u dini islamu.

Zbog čega je situacija ovakva?

Kako je moguće da musliman sebi dozvoli da svjedoči jednoću Uzvišenog, a zatim odbije poslušnost roditeljima? Zašto je nepravedan prema svojoj supruzi i pored toga što u suri En-Nisa – Žene, Allah kaže: “I na lijep način živite s njima”? 

Navedeni primjeri pogrešnog postupanja rezultat su nepoznavanja i nerazumijevanja kur’ansko-sunnetskih tekstova i principa na kojima se treba temeljiti život jednog muslimana.

Kako bismo lakše shvatili obaveze koje nam nalaže Kur’an i svoj život uskladili prema tim zahtjevima, navest ćemo i obrazložiti ove temeljne principe po redoslijedu.

Prvo što se od nas traži jeste da vjerujemo u ono s čime je došao naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim slijedi učenje i naučavanje Kur’ana i sunneta, kako bismo znali šta Allah želi od nas, pa da to i radimo i čega da se klonimo i da, shodno kur’anskim principima, gradimo islamski moral po uzoru na Allahovog Poslanika i povodeći se za svima onima koji su ga u tome slijedili iz reda ashaba, tabiina, tabi-tabiina I svih ostalih sljedbenika ehli-sunneta vel-džemata.

Naši izvori vjere: Kur’an i sunnet, nalažu nam da postupamo u skladu s njihovim smjernicama i praktično primjenjujemo stečeno znanje. Dakle, ni u kojem slučaju ne smijemo sebi dozvoliti da Kur’an i sunnet učimo i izučavamo s ciljem pokretanja rasprava, dominiranja tokom vođenja dijaloga i pukog plasiranja činjenica, nego ih trebamo učiti kako bismo svoj život utemeljili na moralnim, akaidskim i pravnim principima kojima nas podučavaju kur’ansko-sunnetski  tekstovi od kojih musliman ne smije odstupiti.

Korijen svih problema s kojima se muslimani danas suočavaju, počevši od porodičnih, bračnih itd., nalazi se u njihovom odnosu prema vjerskim načelima, odnosno u tome što verbalno potvrđuju istinitost Objave i vjeruju u nju, prakticiraju jedan dio propisa objavljenih u kur’ansko-sunnetskim tekstovima, ali o ostalim propisima ili ne znaju mnogo ili ne žele da saznaju, što je vidljivo u njihovim postupcima, ma makar se takvi predstavljali kao veliki radnici za islam.

Zar amidža Allahovog Poslanika Ebu Talib nije branio svog bratića i zavjetovao se da, dok je živ, neće mu niko nauditi? Zar nije podnosio muke zajedno s ostalim muslimanima u Mekki kada su ih Kurejševići stavili u izolaciju? Da, branio je Allahovog Poslanika do zadnjeg trenutka svoga života, ali mu to nije pomoglo da se spasi na ahiretu!

Ulaganje truda u radu za Allahovu vjeru jedno je od najvećih djela, ali samo ako je u skladu s prethodna tri principa:

1. vjerovanje,

2. stjecanje znanja, i

3. postupanje u skladu s naučenim.

Dakle, vjerovanje je neodvojivo od praktičnog djelovanja i u slučaju da izostane primjena naučenog i postupanje u skladu sa zahtjevima vjerovanja, tada osoba ispoljava  nemarnost u pogledu izvršavanja svojih obaveza, odaje se griješenju, ostavlja učenje Kur’ana i stjecanje znanja (odlaske na islamska predavanja) itd., zbog čega dolazi do bračnih i porodičnih problema.

Da bismo pravilno postupali i osigurali sebi sretan život, moramo ispuniti sva tri spomenuta principa.

Na neophodnosti prvog principa u vjernikovom životu, Allah, dželle šanuhu, ukazuje nam u suri Et-Tegabun:

“I povjerujte u Allaha i Poslanika i u svjetlo koje smo objavili, a Allah je obaviješten o onome što radite.”

Na neophodnost stjecanja znanja i obraćanje učenima u nejasnoći, Allah nam ukazuje u suri Muhammed:

“Znaj da nema drugog boga osim Allaha.”

Ajet jasno ukazuje na obavezu spoznaje Allaha i onoga s čime je došao Njegov Poslanik.

A, u suri El-Enbija, Allah kaže:

“I Mi prije tebe nismo nijedog poslanika poslali a da mu nismo objavili – pa pitajte učene ako ne znate.”

Ovaj ajet jasno nas upućuje na to kako da se ponašamo u situaciji kada ne znamo šta se od nas traži u pogledu halala ili harama, kome da se obratimo za savjet, bez obzira da li bio vezan za porodični, bračni ili bilo koji drugi problem. Dakle, rješavamo ga tako što pitamo one koji znaju.

Nije sramota pitati, sramota je ogriješiti se o Allahove propise!

U svim kur’ansko-sunnetskim tekstovima jasno se navodi da je postupanje po naučenom jedan od glavnih stubova islama: “Ljude i džine stvorio sam samo da Me obožavaju”.

Nagradu i kaznu na ahiretu dobit ćemo shodno onome što smo zaradili na ovome svijetu, kao što Allah kaže u suri El-Vakia: “…to je nagrada zbog onoga što su radili…”,  a u suri En-Nahl kaže: “Uđite u Džennet zbog onoga što ste radili”.

A, rad za Allahovu vjeru rezultat je vjerovanja u Allaha i razumjevanja dini islama, to je dokaz čvrstog imana i ljubavi prema dini islamu, jer je i sam Allahov Poslanik cijeli svoj život podredio dini islamu želeći da svi ljudi na svijetu osjete slast imana u Allaha i na tom putu je svoj život i imetak uložio kako bi svjetlo islama dospjelo i na istok i na zapad.

Allah u suri Jusuf kaže:

“Reci: ‘Ovo je put moj, Ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je uzvišen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.’”

Ukoliko izostane bilo koji od navedenih principa: vjerovanje, stjecanje znanja i praktična primjena naučenog – to će neminovno dovesti do nemara u vjeri, gubljenja slasti u obavljanju ibadeta, do problema iz kojih ne vidimo izlaz.

Molim Allaha da nam istinu prikaže istinom i da je kao takvu slijedimo, a da nam neistinu prikaže neistinom i da nam olakša da je prepoznamo i udaljimo se od nje!