Akida

Vjerovanje u Allahov uluhijjet (božanstvenost)

556views
Preveo: Admir ef. Zekić
Vjerovanje u Allahov uluhijjet (božanstvenost) je čvrsto ubjeđenje da je zaista Allah jedini istinski Bog, Onaj kome se upućuju ibadeti. Riječ El-Ilah u arapskom jeziku znači isto što i riječi El-Meluh i El-Mebud, tj. Onaj kome se ibadeti čine i Onaj koga srca obožavaju s ljubavlju i uvažavanjem.
 
Suština ibadeta je potpuna ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, potpuna poniznost, pokornost i veličanje. Zato ovakav ibadet ne zaslužuje niko osim Jedan Jedini Bog.
Allah Uzvišeni svjedoči o imanu u Svoj uluhijjet, tj. da je On jedino Bog za sva stvorenja, a On je za svjedoka dovoljan, On je najiskreniji i najpravedniji svjedok i On najistinitije govori.
On kaže: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, postupajući pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Ali-Imran, 18), “A vaš Bog – jedan je Bog; nema boga osim Njega, Svemilosnog, Milostivog” (El-Bekara, 163).
Allahu, dželle šanuhu, stvorio je sva stvorenja, džinne i ljude, da izvršavaju naredbe, čineći Mu tako ibadet, ne zbog toga što Njemu to treba od njih. On kaže: “Džinne i ljude stvorio sam samo zato da Me obožavaju. Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane.” (Ez-Zarijat, 60.)

Zbog ove vrste tevhida Allah je ljudima slao poslanike. Shodno tome, nijedan poslanik nije bio poslat ljudima a da ovo vjerovanje nije bilo temelj i suština njegovog misionarstva, tj. pozivali su ih da samo Allahu ibadet čine, a kumira se klone! On kaže: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu ibadet činite, a kumira se klonite!’” (En-Nahl, 36.)
Ovako su svi poslanici pozivali, odnosno prvo u šta su pozivali bilo je: “O narode moj’’ – govorio je on – ‘’Allahu robujte, vi drugog boga osim Njega nemate! Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg,..” (El-A’raf, 85.)
“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato Meni  ibadet činite!'” (El-Enbija, 25.)
Stoga ostvarenje imana u Njegov uluhijjet nije ispravno ukoliko ne obuhvata sve vidove ibadeta, tj. sve vrste ibadeta moraju biti upućene samo i isključivo Allahu, dželle šanuhu. S obzirom na to, ako neko bilo koju vrstu ibadeta uputi nekom drugom, mimo Allaha, taj je učinio širk i smatra se mušrikom – kafirom.

 
Ibadeta ima više vrsta:
 
1. Srčani ibadeti:
Iskrena ljubav prema Allahu, dželle šanuhu, kao što Uzvišeni kaže: “Ima ljudi koji umjesto Allaha kumire prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali oni koji vjeruju, još više Allaha vole!” (El-Bekare, 165.)
Strah od Allahove, dželle šanuhu, kazne, kao što On kaže: “…pa ih se ne bojte, nego se Mene bojte, ako ste vjernici!” (Ali-Imran, 175.)
Nada u Allahovu, dželle šanuhu, milost; On kaže: “Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome ne smatra Njemu ravnim nikoga.'” (El-Kehf, 110.)
Tevekkul, oslanjanje samo na Allaha; On kaže: “A u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (El-Maide, 23.)
Zdravo srce je uvjet za zdravo tijelo, kao što stoji u hadisu: “Zaista u tijelu ima jedan organ, ako je on zdrav, zdravo je čitavo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je čitavo tijelo, zaista je to srce.” (Mutefekun alejhi)
 
2. Jezički ibadeti:
–   Dova: “Mjesta padanja na sedždu jesu Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (El-Džinn, 18.)
–  Traženja utočišta i zaštite: “Reci: ‘Utječem se Gospodaru svitanja.” (El-Felek, 1.) “Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi.” (En-Nas, 1.)
– Istigasa – traženje pomoći od Allaha, dželle š’anuhu: “I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao: Poslat ću vam u pomoć hiljadu meleka koji će jedni za drugima dolaziti.” (El-Enfal, 9.)
 
3.Tjelesni ibadeti:
U ove ibadete ubrajaju se namaz, prinošenje žrtve: “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova.'” (El-En’am, 162.) “Pa klanjaj se Gospodaru svome i kurban kolji” (El-Kevser, 2.)
 
4. Novčani ibadet su zekat, sadaka, vasijet, vakuf, pokloni, nahraniti gladnog.
Allah, dželle šanuhu, kaže: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet i koji smatraju da je ono što daju put da se Allahu približe i da Poslanikove blagoslove zasluže. To im je, zaista, dobro djelo, Allah će ih, sigurno, milošću Svojom obasuti, jer Allah prašta i samilostan je.” (Et-Tevbe, 99.) “I hranu su davali mada su je i sami željeli, siromahu, siročetu i sužnju. ‘Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!'” (El-Insan, 8.-9.)
 
Rububijjet i uluhijjet su nerazdvojni i međusobno ovisni
Vjerovanje u Allahovu  božanstvenost (uluhijjet)  je  nerazdvojni  dio  rububijjeta  i  prema tome, uluhijjet  neminovno  proizlazi  iz rububijjeta i međusobno su povezani. Samo priznavanje i prihvatanje da je Allah  Stvoritelj, Vladar, Upravitelj i Dobročinitelj (tj. rububijjeta), neminovno povlači za sobom priznavanje i prihvatanje Njegove božanstvenosti (uluhijjeta) i upućivanje svih vrsta ibadeta samo Njemu. Allah navodi neoboriv dokaz mnogobošcima  koji priznaju i svjedoče Njegovo jedinstvo i Njegovo gospodarstvo (rububijjet), na više mjesta u Svojoj Knjizi:
 “O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni, koji vam je Zemlju posteljom, a nebo zdanjem učinio, koji s neba spušta kišu i s njom izvodi plodove, opskrbu vašu, zato ne činite druge Allahu ravnim – a vi znate!” (El-Bekare, 21,21.)
 
”Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?¢ ¢Allah¢, reći će oni. A ti reci: ¢Pa zašto Ga se onda ne bojite?¢ To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije Istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?²  (Junus, 31-32.)
 
“Reci: ‘Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!’ Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju.  Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje. Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi. Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje – zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!? Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će, zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje.  Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Reci: ‘Dokažite, ako Istinu govorite!'”  (En-Neml, 59-64.) Allah navodi neoboriv dokaz o Svojoj  božanstvenosti (uluhijjetu) onima koji priznaju i svjedoče Njegovo gospodarstvo (rububijjet).
 
Allah negira božanstvenost bogova mušričkih, zato što njihova božanstva ne posjeduju niti jednu osobinu Stvoritelja, i ne  mogu ništa uraditi: naštetiti, koristiti, gledati, čuti, niti pomoći onima koji ih obožavaju. Kaže Uzvišeni:
 
“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi? A ako ih zamolite da vas na pravi put upute, neće vam se odazvati; isto vam je pozivali ih ili šutjeli. Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi im se klanjajte, i neka vam se odazovu ako istinu govorite! Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju? Reci: Zovite božanstva vaša, pa protiv mene kakvo hoćete lukavstvo smislite i ne odugovlačite, moj je zaštitnik Allah, koji Knjigu objavljuje i On se o dobrima brine.” (El-Araf, 191-196.)
 
Kaže Uzvišeni: “A oni su uzeli mimo Njega božanstva koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.” (El-Furkan, 3.)
Kaže Uzvišeni: “Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: ‘Šta je to rekao Gospodar vaš?” “Istinu!”, odgovorit će, On je uzvišen i velik.’” (Sebe’, 22-23.)
 
Zato je širk u uluhijjetu najveći grijeh; kaže Uzvišeni: “Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, širk je, zaista, velika nepravda.’ (Lukman, 13.)  Zato što je širk najveći grijeh, u dva Sahiha prenosi se da je Poslanik, alejhis-selam,  upitao: ‘’Hoćete li da vas obavijestim o najvećem grijehu?’’ Kazali smo: ‘’Svakako, Allahov Poslaniče.” ‘’Činjenje širka Allahu i neposlušnost roditeljima…”
Upitan je Allahov Poslanik: ‘’Koji je kod Allaha najveći grijeh?”, pa je odgovorio: “Da Allahu, koji te stvorio, učiniš nekoga ravnim.’’ (Mutefekun alejhi).
 
Zbog velike opasnosti, grozote i odvratnosti širka, Allah je na dunjaluku i ahiretu propisao sljedeće:
 Širk je neoprostivi grijeh, kao što kaže Uzvišeni: “Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta ravnim pridružuje, a oprostit će sve mimo toga kome On hoće! A onaj ko drugog Allahu pridružuje, on čini potvoru i grijeh veliki!” (En-Nisa, 48.)
Zabranjen Džennet i vječno boravište u Džehennemu, kao što kaže Uzvišeni: “Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko moći pomoći.” (El-Maide, 72.)
Propast dobrih djela, kao što kaže Uzvišeni: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja će djela sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.'” (Ez-Zumer, 65.)
 
Dovodi u pitanje svetost krvi (života) i imetaka, kao što kaže Uzvišeni:  “Kada prođu sveti mjeseci, onda ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom prolazu dočekujte. Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru, jer Allah zaista prašta i milostiv je.” (Et-Tevbe, 5.) Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: “Zapovijeđeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha, a onaj ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, zaštitio je preda mnom svoju imovinu i svoj život, osim u slučaju Božijeg prava kad će Allah s njim sviđati račune.”

Pravci koji u uluhijjetu pripisuju Allahu druga
Prvi: idolopoklonstvo, sa svim vrstama idolopoklonika i njihovim božanstava, bilo da je to: drvo, kamen, ljudi, džinni, meleki, zvijezde, životinje ili nešto drugo.
Drugi: kuburije (obožavatelji grobova), oni koji mole grobove, poštuju ih kao bogove i prinose im žrtve, zavjetuju im se, traže da im donesu korist i otklone štetu.
Treći: sihir (ili crna magija), sihirbazi, vračari i čarobnjaci koji obožavaju džinne i čine djela koja vode u širk, a da  im džinni zauzvrat pomažu i budu poslušni u onome što traže od njih.

Piše: Dr. Ahmed el-Kadi

Preveo: Zekić ef. Admir
zekic_admir@hotmail.com