Kur'an

Vjernici su braća

1.88Kpregledi
Piše: hfz. Dževad Gološ

Sura El-Hudžurat je jedna od ne tako dugih kuranskih sura, ali koja u sebi sadrži mnogo lijepih normi ponašanja koje trebaju da se nađu kod svakog muslimana i muslimanke. Ova sura počinje sa pozivom da jedan vjernik i vjernica ne daju prednost nikome i ničemu nad Allahom i Poslanikom savs. Zatim poziv u način koji vjernik mora da se odnosi prema Poslaniku s.a.v.s. Nakon toga dolazi naredba da se svaka vijest dobro mora provjeriti i tako dalje. U nekim islamskim sredinama meðu prvim surama koje uče mala djeca jeste upravo ova sura, kažu iz razloga kako bi se djeca naučila mnogim lijepim ponašanjima. Mi ćemo ovdje zastati na samo jednom kuranskom ajetu tačnije desetom ajetu ove sure u kojem Allah Dž.š.

«Samo su vjervici braća, pa pomirite vasa dva brata i Allaha se bojte da bi vam milost bila ukazana»Zastacemo da vidimo na koji način su ga protumačili klasični komentatori Kur’ana mufesiri i da vidimo kako su ga prve generacije i oni koji su se za njim poveli shvatili, i na kraju da usporedimo gdje smo mi od svega toga i da li je potrebna ikakva promjena da se desi kod nas kada je upitanju ova tema ili ne. Ono što možemo da naðemo u skoro svakom klasičnom tefsiru jeste da u riječima Allaha dž.š. «samo su vjernici braća» imamo jedno poreðenje «el-istiare» ili «et-tešbih» u kojem Allah dž.š. poredi bratstvo u vjeri sa bratstvom po krvi(pogledati el kurtubi16/322 zadul mesir7/464fethul kadir 5/76 el bejdavi 5/216 es sadi 2/1115)Iili možda da na jedan drugi način kažemo da kao što ponašanje, ljubav, poštovanje i sl. biva prema bratu po krvi ( kada se radi o jednom pravom bratskom odnosu ) da tako isto treba i da bude ponašanje prema tvom bratu muslimanu i to sve čisto iz razloga zato što je «imanska veza» nešto jače od jedne «krvne veze». Imanska veza je nešto što je počelo i nikada ne završava, jer ta veza koristi i dalje traje i na ahiretu dok jedna krvna veza ako nije pojačana vezom imana za sva vremena preastaje sa smrću jednim od nosioca te veze. Pojam «bratstva po imanu» nam je na više mjesta u Kur’anu i sunnetu pojašnjen. Od toga jeste i hadis kojeg je zabilježio imam Muslim u svom sahihu od Ebu Hurejre r.a. da Allahov Poslanik savs. kaže : «Nemojte jedan drugome zaviditi, niti varati, i nemojte se mrziti niti jedna drugome leða okrećati i ne kvarite trgovinu jedan drugome. Budite o Allahovi robovi braća, musliman je muslimanu brat, ne čini mu nepravdu, niti mu laže, niti ga omalovaža.» Ovaj hadis Allahovog Poslanika savs. sadržao je skoro sve kako bi bi jedan musliman trebao da se ophodi prema drugom muslimanu. Ove riječi su lahke, bez imalo što bi rekli filozofije, ali valja da se one sada provedu u praksu. Na koji način su ovo bratstvo svatili oni prije nas možemo da vidimo iz riječi unuka Alije r.a. koji je bo poznat po nadimku Zejnul-Abidin ( ukras pobožnjaka). Jedne prilike se obratio skupini muslimana rekavši im : «Da li iko od vas uvuče svoju ruku u džep svog brata ili njegov novčanik bez njegove dozvole? Prisutni rekoše ne, pa onda vi niste braća «odgovori Zejnul-Abidin.» Imam Gazali r.a. je u svom poznatom djelu «Ihja Ulumid-din» spomenuo posebno poglavlje o bratstvu u kojem je spomenuo kako su prve generacije selefa shvatale bratstvo( Sejhul islam ibn Tejmijje je sa potpunom umjerenoscu govorio o pomenutom djelu Imama Gazalija.Sejhul islam je spomenuo neke kritike na ovu knjigu medzu kojima je mnostvo slabih hadisa u ovoj knjizi,ali ono sto je rekao takodzer jeste da su korisne stvari brojnijr od nekorisnih posebno kada je rijec o ahlaku) Ono što bi želili istači od onoga što spominje Imam Gazali jesu i njegove riječi: «Rečeno je da je potrebno da se za grešku svog brata muslimana traži sedamdeset opravdanja, pa ako ih ne naðe neka kritiku uputi sebi i kaže: kako si samo osoran tvoj brat od tebe sedamdeset puta traži halala, a ti odbijaš. Pa onda si ti za kritike, a ne tvoj brat.»
Iz ovog lijepog govora vidimo da je svaki od nas dužan da svom bratu naðe opravdanje, a i ako doðe do toga da ga posavjetuje onda neka to bude na najljepsi način i onako kako to zahtijeva moral u islamu. Kao što kaže imam Šafija: « Ko me posavjetuje u tajnosti on me posavjetovao, a ko me posavjetuje na javnosti pa on me osramotio.» Od primjera naše prelijepše islamske historije, kada je u pitanju traženje opravdanja za grešku muslimana jeste i primjer imama Nevevija. Prije nego što spomenemo ovaj primjer potrebno je da napomenemo neke činjenice. Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, bio je od velikih pravnika šafiskog mezheba, a šafiski mezheb poklon ne smatra valjanim sve dok njegova ponuda i prihvatanje ne budu riječima. Što znači da onaj poklanja mora da kaže «poklanjam ti ovo», a drugi kaže «prihvatio sam poklon». Uprotivnom šafije poklon smatraju nevažečim. Jedne prilike je došao Imam Neveni na rijeku da se abdesti, meðutim prije nego što je prišao vodi na jednom je mjestu skinuo i ostavio svoj turban. Dok se Imam Nevevi abdestio došao je lopov i ukrao njegov turban. U momentu kraðe Imam Nevevi je opazio kradljivca. Kada je to opazio kradljivac se okreno i počeo da bježi. Imam Nevevi je počeo da trči za njim ali u jednom trenutku sjetio se šta može da slijedi tog kradljivca na dunjaluku i ahiretu radi te njegove kraðe pa je pomislio u sebi i rekao da mu je to halalio. Ali zatim se sjetio da je od uslova poklona «prihvatanje» i «ponuda» riječima, a to se ovdje nije našlo. Zatim se imam Nevevi trčati za njim govoreći «e poklonuo sam ti turban, reci: «prihvatam». Lopov je bio zbunjen ovim rijčima, a Imam Nevevi je nastavio da trči za njim govoreći mu « e poklonuo sam ti turban, reci «prihvatam»Zabiljezio je Imam Buharija i Muslim u svojim sahihima od Ebu hurejre da je Allahov poslanik savs rekao «vidio je Isa sin Merjemin čovjeka kako krade pa mu je rekao ukrao si a kradljivac je rekao nisam tako mi Onoga pored kojeg drugog boga nema pa Isa rece u Allaha vjerujem a sebi nevjerujem.» Ovo je samo jedan od praktičnih primjera koji nam pokazuju «istinsko bratstvo» i kako jedan vjernik ne raduje greški i grijehu svog brata, nego hoće u svemu tome da mu pomogne. Ono što smo spomenuli ovdje kako jedan dio onoga kako bi trebalo da izgleda «islamsko bratstvo» dolazi samo iz jednog razloga, a to je da ne doðe do razilaženja i podjele meðu muslimanima.
 
Tako Allah dz.š. dalje u ajetu kaže: «pa pomirite vaša dva brata.» Imam El-Bejdavi tumačeći predhodni dio ajeta «samo su vjernici braća» kaže: «to ( što su vjernici braća ) je obrazloženje naredbe «pomirenja» pa zato dolazi upotreba čestice «fe»-«pa» ,kada kaže «pa pomirite vaša dva brata.»(el bejdavi 5/216) Jedan dio komentatora Kur’ana smatraju da se ovdje pod «dva brata» misli na dvije skupine.(Fethul kadir od sevkanija 5/77) Meðutim ispravno je, a Allah najbolje zna, da se misli na dva pojedinca kao što spominje šejh El-Kasimi u svom tefsiru «Mehasinut-tevil» «ako je obavezno pomirenje dva pojedinca onda je obaveza pomirenja dvije skupine još veća.»(6/300) U kuranskom ajetu vidimo jasnu naredbu pomirenja, kao naredbu namaza, zekata, hadždža i sl. što znači da oni koji sebe pripisuju islamu ne mogu da budu podjeljeni. Mi smo danas svjedoci ostavljanja ove naredbe i njenog potpunog zanemarivanja. Svjedoci smo velikih podjela i grupisanja. U svemu ovome ono što je možda najveća žalost jest i podjela ako možemo da ih nazovemo «sljedbenika istine.» Ono što nužno mora da se zna jeste da ukoliko hoćemo da praksa ovih ajeta bude oživljena meðu muslimanskim masama, onda prije svega mora da bude oživljena meðu onima koji pozivaju u islam, islamskim daijama. Neka se daijje islama boje Allaha dž.š. kada je upitanju njihov odnos prema svojoj brći daijjama, neka jedni drugima nalaze opravdanje i prelaze preko lošeg. Neka uvijek svakom od njih na umu budu riječi šejha Bin Baza koji kaže:
«Ako se neka pogreška desi u mojim ili nečijim drugim predavanjima, neka pita onaj kome nije jasno na lijep način bez ikakvog ekstremizma i lošeg mišljenja. Obaveza je studentima i ulemi da zbiju safove a ne da odvraćaju od tog i tog čovjeka i alima. Njihova obaveza je da odvračaju od grijeha, od zinaluka, gibeta, kamate i od ostavljanja namaza i ostavljanja namaza u džematu i svih drugih vidova nepokornosti.» Zatim Allah dž.š. završava ovaj ajet i kaže: «i bojte se Allaha, da bi vam milost bila ukazana.» Kao komentar ovog dijela ajeta dovoljno je da navedemo riječi šejha Sadija, koji kaže: «A kada dođe Allahova milost, doðe i svako dobro i dunjaluka i ahireta i ovdje je dokaz da je nepoštivanje bratskih prava od najvećih zapreka dolaska Allahove milosti.»(Es sadi 2 /1115)

Prvi put objavljeno: utorak, 01 Svibanj 2007 05:28

X