Vjera i život

Vječita borba između Istine i laži

505views
Piše: Abdulvaris Ribo
Ovaj svijet, sa svim onim što se u njemu i na njemu nalazi: čovjek, životinje, biljke, prirodne pojave kao što su padanje kiše, izlazak Sunca, zemljotresi, vulkanske erupcije, puhanje vjetrova, kao i samo stvaranje čovjeka u etapama, odvija se u skladu sa sveopćim zakonitostima koje je Uzvišeni Allah uspostavio.

Sunnetullah – Allahove zakonitosti
Ništa se ne dešava slučajno i ništa ne izlazi iz okvira ovoga zakona i sve živo i neživo mu je potčinjeno. Postojanje ovoga sveopćeg zakona u kosmosu jedan je od najvećih dokaza Allahove egzistencije, jer neživa materija ne umije i ne može da uspostavi ovako savršen, precizan i sveobuhvatan zakon za sve što postoji. Da je sve potčinjeno ovim zakonima, potvrđuje i Kur’an u mnogim ajetima: ”I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnog i Sveznajućeg. I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut“ (Jasin, 38-39.); ”Mi smo zaista čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa onda od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje oživljujemo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj” (El-Mu’minun, 12.). Drugi aspekt ovoga Božanskoga zakona je da su mu potčinjeni i svi ljudi, kako pojedinci, tako i zajednice. To znači da su ljudska djela i postupci, kao i posljedice tih djela na oba svijeta, te različita stanja: rahatluk, sreća i nesreća, ponos i poniženje, napredak i nazadak, snaga i slabost, u skladu sa ovim zakonitostima i u neposrednoj zavisnosti od njih. Ove zakonitosti o kojima govorimo poznate su kao ”sunnetullah” (pravila, praksa, zakon). Šta je ”sunnetullah” kada su ljudi u pitanju? Sunnetullah (Allahove zakonitosti) je ustaljeni i uobičajeni način Allahovog odnosa prema čovjeku u zavisnosti od njegovih postupaka, ponašanja i uopće odnosa prema Allahovim naredbama i zabranama, kao i posljedice ljudskoga djelovanja na ovome i na onome svijetu. S obzirom da je ”sunnetullah” jedan sveopći i univerzalni zakon, jedna od njegovih glavnih karakteristika je konstantnost i nepromjenljivost, što potvrđuju mnogi kur’anski ajeti u kojima Uzvišeni Allah govori o prošlim narodima i onome što je njih zadesilo kao posljedica njihovih djela i postupaka. Uzvišeni Allah rekao je: ”Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po Zemlji i vidite kako su okončali oni koji su poslanike u laž ugonili.To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.” (Ali Imran, 137-138.) Da ove zakonitosti nisu vječne i univerzalne, Uzvišeni Allah ne bi nas podsjećao da iz spomenutih događaja uzmemo pouku i poruku.

Šta je istina, a šta laž?
Kao i u svim drugim segmentima života na ovome svijetu, tako i po pitanju istine i laži postoje određene zakonitosti po kojima se sve odvija. Za sve što postoji na ovome svijetu možemo dati jednu generalnu podjelu. Tako sva djela, vjerovanja, pojave, riječi i stvari, možemo podijeliti na istinu i laž. Sa islamskog stanovišta, u suštini, ne postoji neka poluistina ili polulaž. Postoji samo istina i laž. Uzvišeni Allah rekao je: ”Zar poslije Istine ima išta osim zablude?”(Junus, 32.) Sva istina je dobro, a svaka laž je zlo. Jedno od ključnih pitanja svakako je – šta je to istina, a šta laž i ko ima pravo da neko djelo, pojavu ili vjerovanje svrsta u laž ili istinu? Naravno, mi muslimani duboko vjerujemo da je Sveznajući Stvoritelj i Gospodar taj koji određuje šta je istina, a šta laž i da je Njegov sud konačan. Stoga ćemo kazati da je istina sve ono što je Allahovim sudom i propisima označeno kao istina ili hakk, bilo da se radi o vjerovanju, riječima ili djelima. Neki su istinu definirali kao sve ono što je Uzvišeni Allah naredio, a laž je sve ono što je zabranio. Osnovne istine ovoga i onoga svijeta izrečene su u jednom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se prenosi da je, kada bi ustajao na noćni namaz, učio ovu dovu: ”…Ti (Allahu) si istina, susret s Tobom je istina, Tvoje riječi su istina, Džennet i Džehennem su istina, poslanici su istina, Muhammed je istina i Sudnji dan je istina…“ (Buharija i Muslim) Ovo su temeljne istine vjere islama i uopće temeljne istine života.

Neizbježnost sukoba između Istine i laži
S obzirom da prema generalnoj podjeli postoji samo istina i laž, ljudi se mogu svrstati i opredijeliti ili za istinu ili za laž. Tako, svjesno ili nesvjesno, možemo biti na strani istine, štititi je i pomagati, ili na strani neistine, pa je štititi i promovirati. Ljudi su se oduvijek tako dijelili na one koji promoviraju i pomažu istinu i dobro i one koji pomažu i promoviraju laž i zlo. Kao što su voda i vatra, svjetlo i tama, toplota i hladnoća, suprotnosti koje ne mogu zajedno, nego jedna uvijek mora dominirati, tako su isto istina i laž (neistina) dvije suprotnosti koje se ne trpe i ne podnose, nego jedna uvijek mora dominirati u nekom vremenu i prostoru. To je jedna od Božijih zakonitosti koja je konstantna i nepromjenljiva. Sukob između Istine i laži, odnosno njenih sljedbenika je neminovnost i on traje otkako čovjek postoji na Zemlji. Sukob ili konflikt između Kabila i Habila, dvojice Ademovih sinova, nije ništa drugo do sukob između istine i laži. Sukob između Božijih poslanika, njihovih sljedbenika, s jedne strane i onih koji su ih u laž utjerivali i protiv njih se borili, s druge strane, ustvari je sukob između istine i laži. Ovaj sukob između istine i laži traje stalno, s tim da je kroz historiju samo mijenjao svoje forme i intenzitet. U Kur’anu Svevišnji Allah u mnogim ajetima spominje da su određena stvorenja, džinni i ljudi, neprijatelji Allahu, poslanicima i pravim vjernicima, a to su ustvari neprijatelji istine, jer istina je, kako smo prethodno kazali, na strani poslanika i njihovih istinskih sljedbenika. Uzvišeni Allah rekao je: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinna, koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju” (El-En’am, 112.); ”Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku pokvarenjaci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao upućivač i pomagač” (El-Furkan, 31.). Istina je vječna i uvijek će do Sudnjega dana biti onih koji će istinu promovirati i braniti. Oni će nekada biti jaki i moćni, a promotori i zaštitnici zla i neistine slabi i nemoćni. Međutim, taj odnos snaga će se mijenjati i nerijetko će sljedbenici istine, zbog različitih uzroka koji su dio Allahovih zakonitosti, biti slabi i nemoćni u odnosu na sljedbenike laži i zla, ali konačni ishod ovoga vječnog sukoba pripada istini i njenim sljedbenicima, na ovaj ili onaj način. Prethodno spomenuti ajeti otkrivaju nam još jednu Božiju zakonitost, a to je da će se u svakom vremenu među ljudima naći zlobnici, pokvarenjaci i zlikovci koji će zauzeti neprijateljski odnos prema Božijoj istini i njenim sljedbenicima. Tako je i danas.  Kroz prizmu ovih Allahovih zakonitosti možemo posmatrati i našu bosanskohercegovačku stvarnost. Antiislamsku kampanju koja je aktuelna već nekoliko godina možemo razumjeti samo kao odraz mržnje i netrpeljivosti prema Božijoj istini i njenim vrijednostima, od strane onih koji su stali na stranu laži i zla. Njihovim umovima i postupcima vladaju i upravljaju sile zla i u njima dominiraju. Oni su šejtana, svoje strasti i nagone za bogove svoje uzeli i njima se slijepo pokoravaju. Uzvišeni Allah rekao je: ”Reci ti meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, iako mu je Istina poznata, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?” (El-Džasije, 23.)

Konačni ishod pripada Istini
Uzvišeni i Moćni Stvoritelj obećao je da će konačni ishod i dominacija pripasti Istini i njenim sljedbenicima, a da će laž i njeni sljedbenici biti poraženi i još na ovome svijetu poniženi i kažnjeni. Kur’an o tome govori u mnogim ajetima: ”Mi ćemo, doista, pomoći poslanike Naše i vjernike u životu na ovome svijetu, a i na Dan kada ustanu svjedoci” (El-Mu’min, 51.); ”Allah je zapisao: ‘Ja i poslanici Moji, sigurno ćemo pobijediti!’ – Allah je, zaista, moćan i silan” (El-Mudžadele, 21.); ”A poslanici su i prije tebe u laž utjerivani, pa su trpjeli što su ih u laž ugonili i mučili sve dok im ne bi došla pomoć Naša – a niko ne može Allahove riječi izmijeniti” (El-En’am, 34.); ”Allah poništava neistinu i potvrđuje istinu riječima Svojim; On dobro zna svačije misli” (Eš-Šura, 81.). Pravi vjernici duboko su ubijeđeni da konačnica pripada Istini i njenim promotorima, te da će promotori i pomagači laži doživjeti poraz i kaznu još na ovome svijetu, a na onome svijetu čeka ih patnja nesnosna. Međutim, sljedbenici Istine moraju dati od sebe sve što su u mogućnosti, pa tek onda očekivati Božiju pomoć. Mnogobrojni primjeri koji su zabilježeni na stranicama historije potvrđuju nam da Allah zlikovce i pokvarenjake žestoko kažnjava još na ovome svijetu. Pedesetih godina prošloga vijeka na jednom fakultetu u jednoj od arapskih zemalja, ustao je jedan student i držeći sat u svojoj ruci na sav glas povikao: ”Ako Allah postoji, neka me onda usmrti nakon sat vremena!“ Prizor je zaista bio čudan i zanimljiv, a posmatralo ga je na desetine studenata i profesora. Sat je brzo prošao, a ovaj studenat je ushićeno i prkosno viknuo: ”Jeste li vidjeli? Da Allah postoji, usmrtio bi me.” Studenti su se razišli, neki sa određenom dozom sumnje koju im je šejtan u njihove misli ubacio, drugi su smatrali da ga je Allah zbog određene mudrosti ostavio, dok su se treći ismijavali sa prizorom. Kada se ovaj student vratio kući, prvo je po običaju prije ručka otišao u kupatilo da se umije i da ruke opere, i dok je lice brisao maramicom, pao je na zemlju i ostao nepomičan. Umro je! Kasnije je doktor utvrdio da je uzrok smrti voda koja mu je ušla u uho dok se umivao. Doktor Abdurezak Nevfel rekao je: ”Allah nije želio osim da umre kao magarac!” Naučno je poznato da magarac i konj, kada im voda uđe u uho, momentalno umiru. Allaha Svemoćnog i Mudrog molimo da pomogne Istinu i njene sljedbenike i da nas učini od onih koji su Istinu odabrali. Amin! (Događaj spomenut u knjizi ”Kako završavaju nasilnici” autora Sa’ad Jusufa Ebu Aziza)
 
Saff br. 260