Rekaik

Vatru smutnje gasite bogobojaznošću

854views

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
U jednoj predaji stoji da je Alija r.a. ušao u mezaristan i obrativši se stanovnicima mezarja, rekao: “O stanovnici mezarja, kakve vijesti imate za nas? Što se tiče naših vijesti vama, mogu vam reći da su vaši imetci podjeljeni, da su vaše kuće drugi nastanili i da su vam se žene preudale.” Zatim je rekao: “Tako mi Allaha, da su u stanju da odgovore, rekli bi: “Pripremite se, a najbolja poputnina je bogobojaznost!” Riječ et-takva – bogobojaznost, izvedena je od arapske riječi veka – vikajetun, a znači ono čime se čovjek štiti. Takva u osnovi znači čuvanje i zaštitu od nečega. Kad je riječ o šerijatskom značenju postoje različite definicije ove riječi, a mi ćemo spomenuti neke od njih:
– “Takva znači postaviti zastor između sebe i zabranjenih stvari.”
– “Takva je izvršavanje onoga što je Allah naredio, a ostavljanje onoga što je zabranio. Bogobojazni (muttekije) su oni koji su uvijek tamo gdje je Allah naredio, a daleko od onoga što je On zabranio.”
– Imam Kušejri je rekao: “Suština takvaluka je zaštita od Allahove kazne kroz pokornost Allahu. Osnova takvaluka je zaštita od širka, zaštita od grijeha (velikih i malih), zaštita od sumnji, i naposljetku, ostavljanje suvišnih stvari.”
– Komentirajući 102. ajet iz sure Ali Imran: “Bojte se Allaha onako kako se treba bojati”, Abdullah ibn Mes’ud je rekao: “To znači da se pokoravaš Allahu, a da Mu ne budeš nepokoran, da Ga se sjećaš, a da Ga ne zaboravljaš, da Mu zahvaljuješ, a da Mu ne budeš nezahvalan.”
– Rečeno je također: “Takva je strah od Uzvišenog, rad po objavljenom, zadovoljstvo sa malo nafake, i pripremanje za dan odlaska sa dunjaluka.”
– Prenosi se da je Omer r.a. pitao Ubej ibn Ka’ba r.a. da mu definiše takvaluk ili bogobojaznost, pa je Ka’b upitao: “Vođo pravovjernih, jesi li ikada išao putem i naišao na bodljikavo trnje?” “Da”, odgovorio je halifa Omer.  Onda ga je Ka’b upitao:
“A šta si tada uradio?” Omer r.a. je odgovorio: “Podigao sam odjeću i dobro sam pazio gdje ću stati bojeći se da me trn ne ubode.” “Eto to je primjer bogobojaznosti”, reće Ka’b.”
Takvaluk (bogobojaznost) je temelj vjere, putem takvlauka se dostiže stepen jekina ili ubjeđenja, takvaluk je hrana vjerničikih srca i duša i poputnina na koju se iskreni vjernici oslanjaju u ostvarivanju sreće i uspjeha.
Rekao je Talk ibn Habib: “Kada se pojavi plamen fitne gasite ga bogobojaznošću.” Upitali su: “A šta je bogobojaznost? “ Odgovorio je: “Da radiš sve ono što podrazumjeva pokornost Allahu pomoću svijetla od Allaha, nadajući se Allahovoj nagradi, a da ostaviš griješenje pomoću svijetla od Allaha, bojeći se Allahove kazne.”

Značenja takvaluka u Kur’anu

Riječ et-takva, zavisno od konteksta u kojem je spomenuta, u Kur’anu ima više značenja. Tako ona može značiti strah ili strahopoštovanje, kao što stoji u kur’anskom ajetu:”I ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi, i samo se Mene bojte!” (El-Bekare, 41.) Zatim, može značiti pokornost i ibadet kao što je u sljedećem ajetu:”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102.) To znači: “Pokoravajte se Allahu i istinski Mu ibadet činite.  A može značiti i ustezanje od grijeha. “Koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali – oni će postići ono što budu željeli.” (En-Nur, 52.) Tj. ostavljanje grijeha i čišćenje srca od svih natruha grijeha.
U suri El-Maide, u 93. ajetu, riječ et-takva spominje se tri puta. “Onima koji vjeruju i dobra djela čine (i bogobojazni su) nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju kad se klone onoga što im je zabranjeno i kad vjeruju i dobra djela čine, zatim se Allaha boje  i vjeruju i onda se grijeha klone (i bogobojazni su) i dobro čine. Allah voli one koji drugima dobro čine.” Ovo ponavljanje ne znači ponavljanje jednog te istog značenja, već prva riječ u kojoj se spominje bogobojaznost odnosi se na strah od širka, druga bogobojaznost podrazumijeva strah od novotarije, a treća strah od grijeha. Prvoj vrsti bogobojaznosti ekvivalent  je Tevhid, drugoj sunnet, a trećoj pokornost. To su zapravo tri stepena: stepen imana, stepen sunneta i stepen ustrajnosti u pokornosti Allahu.
Rekao je Ebu Derda r.a.: “Potpuna bogobojaznost (takvaluk) je da se čovjek boji Allaha i od najmanjeg grijeha, sve dotle da ostavlja ono što smatra dozvoljenim, bojeći se da to ipak nije zabranjeno.” A Sufjan Es-Sevri je kazao: “Muttekije su dobili to ime jer se boje onoga čega se većina ljudi ne boji.”
Ima ljudi koji omalovažavaju grijehe smatrajući ih malim i neznatnim, a oni mogu biti pogubni i upropaštavajući. U hadisu koji prenosi Sehl ibn Sa’d spominje se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čuvajte se potcjenjivanja i omalovažavanja grijeha! Oni koji omalovažavaju grijehe slični su putnicima koji su na svom putovanju došli u jednu dolinu i sjeli da se odmore, pa su onda sakupljali drva da nalože vatru i sakupili su toliko da su na toj vatri mogli ispeći hljeb. Ako čovjek bude kažnjavan zbog omalovažavanja grijeha, biće upropašten.” (Sahihul-džami’) U ovom hadisu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava nas na omalovažavanje grijeha, i male grijehe poredi sa grančicama drva koje putnici sakupljaju i na kraju ih sakupe toliko da bi se njima mogla potpaliti džehennemska vatra.  
Istinska bogobojaznost se prepoznaje po istinskom tevekkulu i pouzdanje u Allaha u pogledu onoga što se želi postići, po zadovoljstvu sa Allahovom odredbom i strpljivost na svim iskušenjima. Prenosi se da je Hasan Basri sreo Ferkada Es-Subhija u gruboj sufijskoj odori, pa ga je uhvatio za kraj te odjeće i rekao mu: “Brate Ferkad (ponovio je to tri puta), bogobojaznost nije u odjeći, već u onome što se učvrsti u srcu (od vjerovanja) i što se djelom potvrdi.”

Allahova oporuka i opruka svih poslanika

Kada je riječ o vrijednosti takvaluka ili bogobojaznosti dovoljno je kazati da je to osobina koju je Allah oporučivao i naređivao svim poslanicima i iskrenim vjernicima u svim generacijama. “Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha.” (En-Nisa, 131.)
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmije: “Ja ne znam korisnije oporuke od one koju su ostavili Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za onoga ko je prihvati i želi da slijedi u životu.” Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je oporučio bogobojaznost poznatom ashabu Muazu ibn Džebelu, rekavši mu: “Muaze, boj se Allaha gdje god bio, nakon lošeg uradi dobro djelo ono će ga pobrisati i s ljudima se lijepo ophodi.”

Postoje mnoge predaje koje potvrđuju da je Muaz r.a. zauzimao posebno mjesto kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Između ostaloga, jedanput mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “ Muaze, ja te volim u ime Allaha!” Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabu kojeg je posebno cijenio i volio oporučio ono što je najvrijednije i najkorisnije.  Jer, Muaz ibn Džebel spada u skupinu najpoznatijih ashaba. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio mu je da najbolje poznaje propise vezane za halal i haram, zbog povjerenja koje je imao u njega, poslao ga je kao daiju i misionara u Jemen, postavljao ga je za kadiju, a pored svega toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je za njega rekao: “Na Sudnjem danu Muaz će biti na čelu skupine učenjaka.”

U predaji od Ebu Seida el-Hudrija stoji da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Allahov Poslaniče, oporuči mi nešto?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Oporučujem ti bogobojaznost jer je u njoj sdaržano svako dobro.” (Sahih et-tergib vet-terhib)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio je bogobojaznost u svakoj situaciji, i tajno i javno. Poznati ashab, Ebu Zerr r.a., prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ebu Zerre, oporučujem ti bogobojaznost u tajnosti i javnosti! Kada pogriješiš ispravi grešku dobrim djelom, ako možeš ne traži ni od koga ništa, ne iznevjeri emant i nikada ne sudi ni dvojici ljudi.” (Sahihul-džami’)  

A na oprosnom hadžu, u svom oproštajnom govoru, Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, obznanio je da među ljudima nema razlike osim po bogobojaznosti i da je to mjerilo i precizna vaga na osnovu koje se jedino može mjeriti vrijednost čovjeka. Rekao je tada: “O ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš praotac je jedan! Nema prednost Arap nad nearapom, crveni nad crnim, niti crni nad crvnim, osim po bogobojaznosti. Jesam li vam dostavio?” Rekli su: “Da, Allahov Poslaniče!” Onda im je rekao: “Neka prisutni prenesu odsutnima.”
Osim toga, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Allaha u svojim dovama da ga učini bogobojaznim. Često je učio ovu dovu: “Gospodaru moj, učini moju dušu bogobojaznom i očisti je, Ti to najbolje znaš, Ti si njen zaštitnik i Gospodar! Gospodaru moj, utječem ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje bogobojazno nije, od nezasitne duše i od dove koja neće biti uslišana!” (Muslim)  I ne samo Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, već svi Allahovi poslanici su svom narodu oporučivali bogobojaznost. Uzvišeni je objavio:
“I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni.” (Eš-Šuara, 105-106.) Iste ove riječi uputili su svom narodu: Hud, Salih, Lut i Šuajb a.s., što se spominje u istoj suri u: 124, 142, 161 i 177. ajetu.  
Bogobojaznost je najbolja i najčišća odjeća kako stoji u ajetu: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje.” (El-A’raf, 26.) A odjeća bogobojaznosti, kako smo to već pojasnili, nije vunena ili gruba sufijska odjeća, već su to dobra djela, stid, lijep ahlak, znanje, i sl.

Bogobojazni su Allahove evlije

Ko želi da se pridruži skupini odabranih Allahovih robova – evlija, neka se okiti bogobojaznošću. A da su bogobojazni uistinu Allahove evlije, potvrđuje i ovaj ajet: “I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.” (Junus, 62.)
Prenosi se da je Omer ibn Abdul-Aziz pisao jednom od svojih namjesnika: “Oporučujem ti bogobojaznost bez koje Allah ne prima dobra djela, niti će se smilovati osim bogobojaznima, niti nagrađuje osim bogobojazne. Znaj da je mnogo onih koji pričaju o bogobojaznosti, a malo onih koji je prakticiraju.” A nakon što je postao halifa, održao je hutbu i rekao: “Preporučujem vam bogobojaznost, jer ona može sve zamjeniti, a sama je nezamjenjiva.”
A u jednoj predaji stoji da je Alija r.a. jedanput ušao u mezaristan i obrativši se stanovnicima mezarja, rekao: “O stanovnici mezarja, kakve vijesti imate za nas? Što se tiče naših vijesti vama, mogu vam reći da su vaši imetci podjeljeni, da su vaše kuće drugi nastanili i da su vam se žene preudale.” Zatim je rekao: “Tako mi Allaha, da su u stanju da odgovore, rekli bi: “Pripremite se, a najbolja poputnina je bogobojaznost!”
U svom djelu Hilyetul-evlija, Ebu Nuajm spominje predaju od Fudale ibn ‘Ubejda, koji  je rekao: “Kada bih znao da mi je Allah primio makar jedno dobro djelo, draže bi mi bilo nego dunjaluk i sve što je na njemu, jer Allah je rekao: “Zista Allah prima samo od bogobojaznih.”


Plodovi takvaluka

Mnogo bi nam trebalo da nabrojimo sve plodove bogobojaznosti, pa ćemo spomenuti samo one najvažnije. Prvo, radosne vijesti bogobojaznima, svejedno da li te radosne vijesti i muštuluci dolazali od ljudi, ili dolazili u obliku istinitih snova, ili pak na samrti od strane meleka, koji će u tom teškom trenutku obradovati bogobojazne. U Kur’anu stoji: “I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji su budu Allaha bojali. Za njih su dobre vijesti i na ovom i na onom svijetu.” (Junus, 62-64.) Nakon što se završilo poslanstvo sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima su ostale radosne vijesti i nagoviještaji. Ako ljudi hvale nekoga zbog njegovih dobrih djela, to je jedan od dobrih predznaka i radosnih nagoviještaja za njega. O tome govori sljedeći hadis. Prenosi Ebu Zer r.a. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: ”Šta misliš o čovjeku koji učini dobro djelo, pa ga ljudi pohvale zbog toga?” Odgovorio je: ”To su dobri znaci i radosne vijesti za vjernika.” Drugo, bogobojazne Allah pomaže i daje im sigurnu pobjedu. Na to aludira sljedeći ajet: ”I Allaha se bojte, i znajte da je Allah na strani bogobojaznih (muttekija).” (El-Bekare, 194.) Treće, Allah takvog uputi na istinsko i ispravno znanje, kao što stoji u ajetu: ”I bojte se Allaha, – Allah vas uči, i Allah sve zna.” (El-Bekare, 282.), Uzrok nedostatka istinskog znanja i slabog pamćenja jesu ljudski grijesi, kao i bezvoljnost u pogledu želje za sticanjem znanja, a uzrok berićeta u sticanju znanja, povećanja razboritosti i razumijevanja, jeste bogobojaznost. Imam Šafija je pomanjkanje pamćenja izrazio u stihovima:
Požalih se učitelju Vekiu na slabost pamćenja
A on mi reče da se okanim griješenja
Jer, znanje je svjetlo Allahovo
I On svog svjetla ne daje griješnicima.

Četvrto, bogobojaznost je uzrok upute i sposobnosti razlikovanja istine od zablude, na šta aludira kur’anski ajet: “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti.” (El-Enfal, 29.) A etimološko značenje riječi furkan jeste – rastaviti noć od dana, svijetlo od tame.
Peto, bogobojaznost je uzrok brisanja grijeha. Uzvišeni je objavio: “A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurno bismo ih uveli u džennetske bašće uživanja.” (El-Maide, 65.) Šesto, bogobojaznost je uzrok olakšavanje životnih prilika, uzrok opskrbe odakle se čovjek i ne nada i izlaz iz svake situacije.  O tome govore sljedeći ajeti: “A onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada.” “A onome ko se Allaha boji, On će sve ono što mu treba dostupnim učiniti.” (Et-Talak, 2-4.) Sedmo, bogobojaznost je put sticanja Allahove ljubavi i ljubavi meleka. U hadisu koji prenosi Ebu Musa El-Eš’ari stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah zavoli nekog čovjeka, onda On zovne Džibrila i objavi mu: “Allah voli tog i tog vjernika, pa ga i ti zavoli!” Onda se Džibril obrati stanovnicima nebesa i kaže im: “Allah voli tog i tog vjernika, pa ga i vi zavolite!” I meleki ga zavole, a zatim se ta ljubav prenese i na zemlju i zavole ga stanovnici Zemlje.” (Buharija i Muslim) Osmo, bogobojazni će biti bliski Allahu na Sudnjem danu i radovat će se susretu s Njim. Na to upućuju sljedeći ajeti:”Oni koji su se Allaha bojali biće u džennetskim baščama i pored rijeka na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga.” (El-Kamer, 54-55.) Deveto, bogobojaznost je uzrok spasa od kazne na dunjaluku i na Ahiretu. Uzvišeni je objavio: “A one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.” (Fussilet, 18.) Deseto, Allah je obećao čuvati i zaštiti i potomstvo bogobojaznih ljudi, što potvrđuje ovaj ajet: “A što se onoga zida tiče, – on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje.” (El-Kehf, 82.) U ajetu se naglašava da su roditelji tih dječaka bili dobri i bogobojazni vjernici, pa je zbog njihove bogobojaznosti, Allah spustio svoju milost i blagoslov i na njihovo potomstvo.
Prenosi se da je poznati tabiin, Muhamed ibn Munkedir, rekao: “Allah čuva dijete bogobojaznog čovjeka, i unuče i mjesto u kojem njegovo dijete živi i mjesta oko njega. Oni su neprestalno pod Allahovom zaštitom.” A Seid ibn Musejjeb je rekao svome sinu: “Sinko moj, ja klanjam mnogo rekata nafile-namaza nadajući se da će Allah i tebe spasiti preko te nafile”, a zatim je proučio gornji ajet iz sure El-Kehf.  

Osobine bogobojaznih

Možda će neko upitati: a kako prepoznati bogobojazne ljude i kako čovjek može znati da li je bogobojazan? Bogobojazni ljudi se mogu lahko prepoznati, jer oni posjeduju sljedeće osobine: prvo, istinske muttekije vjeruju u gajb (nevidljivi svijet) i to s potpunim ubjeđenjem. Upravo tako ih je i Kur’an opisao:”Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali.” (El-Bekare, 2-3.) Drugo, oni se drže iskrenosti i istinoljubivosti u riječima i djelima. U Kur’anu stoji: “A onaj koji donosi istinu i koji u nju vjeruje, oni su bogobojazni.” (Ez-Zumer, 33.) Treće, oni maksimalno poštuju Allahove propise. O tome Allah u Kur’anu veli: “Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita (bogobojazna) srca.”(El-Hadž, 32.) Četvrto, bogobojazni se uvjek drže pravednosti i sude po pravdi sude, pa makar se radilo o njima samima ili njihovim bližnjim, pokoravajući se Allahovoj naredbi: “O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti (bogobojaznosti), i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite.” (El-Maide, 8.) I peto, bogobojazni slijede put Allahovih poslanika, iskrenih ljudi i dobrih vjernika i nastoje da budu u njihovom društvu na Ahiretu, slušajući oporuku Gospodara svijetova: “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tevbe, 119.).

Autor: Muhamed Nasirudin El-Uvejd

Saff br. 284.