Ahlak

14 – ”VRLINE STJECATELJA ZNANJA” (Važnost ponavljanja usvojenog znanja)

388pregledi

Priredio: Bilal Dervišić
Uzvišeni Allah je, iz Svoje neizmjerne mudrosti, odredio da je zaborav sastavni dio čovjekove prirode i da se ljudi razlikuju u sposobnostima razmišljanja i mogućnostima pamćenje. Jedna od tih mudrosti jeste da zaborav stimulira učenika na obnavljanje znanja i povremeno ponavljanje naučenog gradiva, čime stječe nagradu i stepene kod Uzvišenog Allaha, povećava svoje razumijevanje stečenog znanja, i upoređuje usvojeno znanje sa znanjem koje trenutno usvaja, sve dok mu se to ne učvrsti u pamćenju.

❀ Bilježi Hatib Bagdadi predaju od Alije, radijallahu anhu, u kojoj stoji da je rekao: ”Posjećujte se i ponavljajte među sobom hadis i nemojte ga ostavljati da se samo pamti.” (El-Džamiu li ahlakir-ravi ve adabis-samia, 1/236)

❀ Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, prenosi se da je govorio Seidu ibn Džubejru da izađe sa njim do palmovika, gdje bi mu rekao: ”O Seide, pričaj nam hadise”, a on bi mu rekao: ”Pa zar ja da citiram hadise u tvom prisustvu!” A Ibn Abbas bi mu rekao: ”Ako pogriješiš, ispravit ću te.” (El-Džamiu li ahlakir-ravi ve adabis-samia, 2/269)

❀ Seid ibn Abdul-Aziz kritizirao je Evzai’ine učenike govoreći: ”Šta vam je, zašto ne ponavljate!?” U vezi s tim, Ibn Šekik je rekao: ”Jedne hladne zimske noći bio sam sa Ibn Mubarekom u džamiji, pa smo ustali da izađemo i kada smo bili na vratima džamije, podsjetio me je na jedan hadis, a i jasam njega podsjetio na jedan hadis, pa smo tako jedan drugog podsjećali i preslušavali sve dok nije došao mujezin i proučio ezan za sabah.”
Prenosi se od Džafera ibn Muhammeda da je rekao: ”Srca su zemljište, a znanje njegove sadnice, a ponavljanje njihova voda, pa ako se zemlji uskrati voda, sadnice se osuše.” (El-Džamiu li ahlakir-ravi ve adabis-samia, 2/269)

❀ Bilježi Ibn Abdul-Berr da je Zuhri rekao: ”Ono što uništava znanje je zaborav i ostavljanje ponavljanja.”
Halil ibn Ahmed kaže: ”Nastoj da ponavljaš ono što upamtiš više nego što nastojiš da ponavljaš ono što ti je u knjigama.” (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 1/108)

❀ Rekao je imam Nevevi u svojim savjetima učenicima: ”Neka ponavlja ono što je napamet naučio, stalno misli o tome i neka se drži koristi koje je iz toga izvukao, i neka se prilikom ponavljanja druži sa onima koji prisustvuju u halkama kod šejha.” (El-Medžmua, 1/38)

❀ Također savjetuje imam Ibn Džema’a pa kaže: ”Oni koji redovno prisustvuju predavanjima kod svog šejha treba da ponavljaju ono što su naučili: opće norme, pravila itd., zatim da ponavljaju riječi učitelja među sobom jer je u ponavljanju velika korist.” (Tezkiretus-samia vel-mutekellim, 229)

❀ Imam Zerruk kazuje da je jedan od pjesnika rekao: ”Moj prijatelju, ne lijeni se  i ne zapostavljaj lekciju, ne dopusti nijedan dan svojoj strasti odmora! Ne ostavljaj ponavljanje onoga što si naučio, jer ko ponavljanje ostavi, mora da zaboravi!” (En-Nesihatul-kafije, 134)

Na kraju, završit ćemo potvrđujući jednu važnu činjenicu, a to je da nikada nije dovoljno samo bilježenje i zapisivanje znanja po listovima, bez njegova pamćenja, jer znanje nije u knjigama, ono je u prsima, i to znanje je, pravo znanje! Ono nikada ne napušta svoga sahibiju, ma gdje god išao i ma gdje god bio, i on se može okoristiti sa njim kad god zatreba.
Rekao je imam Šafija: ”Moje znanje je sa mnom, gdje god se okrenem, koristi mi! Moje srce mu je posuda, a ne drvene bavle i sanduci! Ako sam kod kuće, moje znanje je sa mnom! A ako sam u čaršiji, i znanje je u čaršiji!” (Divanuš-Šafi’i, 66)

Iz serijala: Vrline stjecatelja znanja