AktuelnoISTAKNUTO

Utjecaj islamskog vjerovanja na izgradnju samopouzdanja

435views

Piše: Abdulvaris Ribo

Pitanje samopouzdanja vrlo je važno pitanje u životu svakog čovjeka i to u svim sferama njegovog života. Samopouzdanje je vjera u sebe, svoje kvalitete i sposobnosti. Ono u značajnoj mjeri utječe na kvalitet našega života, na naš uspjeh u školovanju i poslu, na naše društvene i porodične veze i odnose. Samopouzdanje nije nešto s čime se rađamo i što nasljeđujemo, nego, ono se gradi kroz život, ali se i ruši. Samopouzdanje je promjenljivo i ono se tokom života mijenja usljed različitih faktora i okolnosti.

Ljudi su se oduvijek bavili ovim pitanjem, a posebno su ga tretirale nauke kao što su psihologija, pedagogija i sociologija. Svi sa svoga aspekta i na temelju svojih istraživanja i iskustava govore o uzrocima i faktorima samopouzdanja, kako se stječe, kako slabi i kako se gubi. Bez sumnje, sve ove nauke mogu u velikoj mjeri pomoći čovjeku da izgradi, ojača i sačuva svoje samopouzdanje. Međutim, mi ćemo u ovom tekstu sa jednog islamskog stanovišta, koje je utemeljeno na Kur’anu i sunnetu, predstaviti kako to islamsko vjerovanje, odnosno islamski pogled na život u cjelini doprinose izgradnji i očuvanju našega samopouzdanja.

Postoje različite vrste samopouzdanja, od onog općeg, vlastitih vrijednosti, pa do onog vezanog za određene uloge u životu: supružnik, prijatelj, roditelj, radnik, student. Istina je da nema uspjeha ni na jednom polju života i djelovanja bez potrebnog nivoa samopouzdanja.

Istinski oslonac na Allaha temelj je samopouzdanja

Jedna od osnova islamskog vjerovanja jeste vjerovanje da čovjek kao Allahov rob nijednoga momenta nije neovisan o Allahu i Njegovoj pomoći i podršci. Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan” (Fatir, 15); “A čovjek je stvoren slabašnim”. Musliman duboko vjeruje da je bez Allahove pomoći i podrške bespomoćan i da njegov konačni uspjeh zavisi od Svemoćnog Allaha. Kao što vidimo, čovjek je u biti nejako biće kojem je u svakom momentu potrebna Allahova pomoć. Ta ljudska slabost nije njegov nedostatak, nego njegova prednost kroz koju ima priliku da pokaže i dokaže svoje robovanje Uzvišenom Stvoritelju. Da je čovjek stvoren jakim i moćnim, postao bi ohol i obijestan i tako nesretan na oba svijeta, poput Karuna kojeg su njegovo bogatstvo i moć učinili oholim i drskim, da bi ga u konačnici uništili. Prema tome, čovjek je stvoren slabim i nejakim da bi se osjećao ovisnim o Uzvišenom Allahu i da bi se Njemu u svakom momentu obraćao i od Njega tražio pomoć i podršku, što je bit i suština našega robovanja Allahu – ibadeta.

Islam nas uči da nam je, i pored našeg znanja, sposobnosti, vještina, snage i iskustava, potrebna Allahova pomoć i podrška. Iako su faktori uspjeha i oni materijalni, naš konačni uspjeh zavisi isključivo od Allaha. Temelj ovog vjerovanja sadržan je u ajetu: “A uspjeh moj samo od Allaha zavisi, samo se u Njega uzdam i samo Njemu se obraćam.” (Hud, 88)

Sa islamskog  gledišta dva su glavna faktora uspjeha:

  1. Poduzimanje svih materijalnih uzroka i mjera koje su u našoj mogućnosti, a pod tim se misli na naše ljudsko znanje, iskustva, sposobnosti i povoljne okolnosti. Uzvišeni Allah kaže: “A kada se odlučiš, ti se onda u Allaha pouzdaj.” Ovaj princip temelji se na Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu u kojem je posavjetovao jednog ashaba rekavši mu da sveže devu pa da se onda pouzda da će je Allah sačuvati.
  2. Prepuštanje u konačnici stvari Uzvišenom Allahu i istinski oslonac na Njega, što se smatra jednom formom ibadeta ili predanog robovanja Stvoritelju.

Ovo je islamski metod izgradnje i jačanja samopouzdanja. Islam nas uči da u životu poduzmemo sve što je u našoj ljudskoj moći, te da se nakon toga istinski pouzdamo i oslonimo na Svemoćnog Allaha, Onoga od Koga u konačnici i zavisi naš uspjeh i rezultat. Musliman se nikada ne oslanja samo na svoje sposobnosti i znanja, jer čvrsto vjeruje da mu bez Allahove pomoći to ništa neće biti od koristi. Vjernik musliman uvijek je svjestan svojih manjkavosti, svoje nemoći i stalne potrebe za Allahom.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio dovu: “O Ti, Živi i Vječni, Tvojom milošću pomoć tražim, popravi svako stanje moje i ne prepuštaj me samome sebi ni treptaj oka!” U ovoj dovi vjernik želi kazati: “Bez obzira na sav moj trud, znanje, iskustvo, sposobnosti, ako me Allah ne obaspe Svojom milošću i ako me ne pomogne, moj uspjeh je upitan i neizvjestan.”

U drugom ajetu Uzvišeni Allah kaže: “I nikako za bilo šta ne reci: ‘Uradit ću to sutra ne dodavši ‘ako Bog da’. A kada zaboraviš, sjeti se Gospodara svoga i reci: ‘Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije od ovoga.’” (El-Kehf, 23–24)

Kada se čovjek pouzda samo u svoje snage i sposobnosti, u konačnici neminovno dolazi do poraza i neuspjeha, kao lekcija i opomena od Allaha da svaki uspjeh zavisi samo od Njega. U Bitki na Hunejnu muslimani su prvobitno doživjeli poraz baš onda kad su pomislili da zbog svoje brojnosti ne mogu biti poraženi. To im je bila lekcija koju Uzvišeni Allah spominje u Kur’anu, kao pouku i primjer svima onima koji Kur’an uzimaju za svoju uputu i putokaz u životu. Uzvišeni Allah o tom događaju kaže: “A i onoga dana na Hunejnu, kada vas je mnoštvo vaše zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god je prostrana bila, tijesnom postala, pa ste se u bijeg dali” (Et-Tevba, 25). Ovi primjeri uče nas da se vjernik musliman u izgradnji svoga samopouzdanja nikada ne oslanja samo na svoje sposobnosti i snage, nego prvenstveno na svoga Gospodara i Njegovu pomoć.

Praktični primjer Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, izgradnje samopouzdanja kod ashaba

U jednom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, daje nam jedan veličanstven primjer izgradnje jakog samopouzdanja. Ibn Abbas kazuje: “Jednom prilikom jahao sam iza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: ‘Mladiću, ja ću te zbilja poučiti nekim stvarima: pazi na Allaha, pa će i On tebe čuvati, pazi na Allaha, pa ćeš Ga naći ispred sebe. Kada nešto tražiš, traži od Allaha, a kada pomoć moliš, moli je od Allaha. Znaj, kada bi se svi ljudi okupili da ti kakvu korist pribave, neće ti pribaviti osim ono što ti je Allah već odredio, a kada bi se okupili da ti kakvu štetu nanesu, neće ti nanijeti osim ono što ti je Allah odredio. Pera su podignuta, a stranice su se osušile.” (Tirmizi, hasen-sahih)

Pouke hadisa i njihova veza sa samopouzdanjem

– Za naše lično samopouzdanje potrebna nam je Allahova pomoć i podrška u životu, a postići ćemo je ako budemo znali za Allaha u svakoj situaciji i ako budemo poštivali Njegove granice i propise.

– Kada nešto tražimo, to prije svega i prije svih trebamo tražiti od Allaha, Moćnog, Snažnog  i Mudrog, u Kojeg se trebamo istinski pouzdati.

– Jedno zlatno pravilo za samopouzdanje jeste dio hadisa u kojem se navodi: “…kada bi se svi ljudi okupili da ti naude, ne mogu ti nauditi osim onoliko koliko ti je već određeno”. Nastavi i ne osvrći se na ljudske planove i spletke, jer Svemoćni Allah svime upravlja i On u konačnici sve određuje. Zato, nastavi svojim putem čvrsto ubijeđen i uvjeren da je ono što ti je Allah odredio, sigurno, najbolje za tebe. Ovakvo vjerovanje i duboko ubjeđenje jednom vjerniku muslimanu daje visok nivo samopouzdanja. On je potpuno svjestan i ubijeđen da sva moć pripada Uzvišenom Allahu i da se ništa ne dešava bez Njegove odredbe, volje i znanja. Ovdje se radi o jednom čvrstom i jakom samopouzdanju koje proizlazi iz nepokolebljivog vjerovanja u Allaha, kao Gospodara i Stvoritelja svega, iz iskrenog pouzdanja u Njega i Njegovu moć, te iz čvrstog povjerenja u Njegovu odredbu. Iz ovakvog vjerovanja i ubjeđenja nastaje smjelost, hrabrost, odvažnost i samopouzdanje jednog pravog i iskrenog muslimana.