Hutbe

Ummet na ispitu

529pregledi
Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 20. ša’bana 1429. godine po hidžri, što odgovara 22. avgustu 2008. godine, hutbu sam naslovio sa »Ummet na ispitu«! Tema je aktuelna, u vremenu raznih vrsta nasilja i fitneta, koji pritišću ummet sa svih strana, a ummet se zavarava i misli da će mu drugi pružiti milost koje nemaju i da će ih uvažiti, a kroz historiju slabi nikada nisu bili uvažavani, niti im se pridavala neka pažnja, pa čemu se onda mi nadamo?

Braćo i sestre, muslimanske zemlje jedna za drugom bivaju pokorene, a njihove marionetske vlade se više brinu za očuvanje vlasti i ispunjenje preuzetih obaveza od okupatora, nego za vlastiti narod, koji živi u nemogućim uslovima i biva izrabljivan, dok se nekontrolirano crpe njihova prirodna bogatstva.

U Bosni i Hercegovini, zemlji dobrih ljudi na koju su kidisali i još uvijek kidišu zločinci sa različitih strana, sve što je islamsko želi se dovesti u pitanje, dok se ono drugo želi predstaviti kao najviši stupanj civilizacije. Bošnjaci kao dio ummeta i ummet za koji Kur’an kaže da je “najbolji ummet” se bez sumnje nalaze na velikom i teškom dunjalučkom ispitu.   

Kur’an nam daje odgovore na sve naše dileme, a na nama je da ga ispravno učimo, tumačimo, prenosimo i praktikujemo.

Onaj ko zapostavi Kur’an, na dunjaluku će živjeti bijednim životom, a na Sudnjem danu će biti proživljen slijepim, kao što stoji u slijedećim ajetima Sure Taha:

“A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti!”(124) “Gospodaru moj, ” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kad sam vid imao?”(125) “Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.”(126) “I tako ćemo Mi kazniti one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju.  A patnja na onom svijetu biće, uistinu bolnija i vječnija. “(127) (Suretu Taha: 124-127)

Bezzar bilježi od Ebu-Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., za riječi Uzvišenog: “Taj će teškim životom živjeti”, rekao:

 “Težak život će imati onaj za koga je Allah rekao da će na njega pustiti devedeset i devet zmija, koje će gristi njegovo meso, do Sudnjeg dana.”

“I na Sudnjem danu ćemo ga slijepim proživiti.” Ikrime kaže: Slijepim za sve osim džehennema. Moguće je da se ovdje  misli sakupljanje i oživljavanje u vatri slijepih očiju i srca, jer Uzvišeni kaže:

“…Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i  gluhe; boravište njihovo biće džehennem. Kad god mu plamen jenja, pojačaćemo im oganj.” (Suretu Al-Isra’: 97)

 Ummet neće biti uništen glaðu, niti od strane neprijatelja, nego meðusobnim napadanjem i činjenjem zla, kao što stoji u hadisu koji prenosi Sevban, r.a.:

Prenosi Sevban, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allah mi je sastavio Zemlju, pa sam vidio njen Istok i Zapad i moj ummet će dospjeti tamo dokle je dopro moj pogled. Date su mi dvije riznice: bijela i crvena. Molio sam svoga Gospodara da ne uništi moj ummet glaðu i da moj ummet ne uništi sa neprijateljem koji će ih poniziti. Gospodar mi je rekao: “O Muhammede, Ja sam dao odredbu i ona se ne može promijeniti. Odredio sam da tvoj ummet neće biti uništen glaðu i da neću dozvoliti da vama ovladaju vaši neprijatelji, pa makar se oni udružili sa raznih strana svijeta, sve dok jedni druge ne budu uništavali i zlo činili.” (Muslim)

 Muhammed, s.a.v.s., savjetuje ashabe i ummet, kako da se ponesu u odreðenom vremenu, pa u jednoj od predaja stoji:

Prenosi Umejje Eš-Ša’bani: “Došao sam kod Ebu Sa’lebe El-Hušenija, pa sam mu rekao: “Kako tumačiš ovaj ajet?” Reče: “Koji ajet?” Rekoh: “O vjernici, brinite se o sebi! Neće vam naškoditi onaj ko je na krivom putu ako ste upućeni!” Reče: “Tako mi Allaha, za njega sam pitao upućenog o njemu. Pitao sam Poslanika, s.a.v.s., pa mi je rekao: “Nareðujte dobro i spriječavajte zlo, pa kada vidiš pokornog škrticu, strast koja se slijedi, dunjaluk kojem će se ljudi prepustiti i kada se svakom bude sviðalo samo njegovo mišljenje – onda pazi na sebe i ostavi masu! Poslije vas će doći vrijeme sabura, u kojem će oni koji se budu držali (islama), biti kao da drže žeravicu. Onaj ko bude u to vrijeme radio za islam, imaće nagradu pedeset ljudi koji rade kao vi.” (Tirmizija)

Zato braćo i sestre, čuvajmo naš islam i budimo njegovi časni nosioci! Znajmo da ćemo na tom putu nailaziti na različite poteškoće, ali budimo svjesni da ćemo za naš trud biti nagraðeni na poseban način! Znajmo da je naša požrtvovanost na putu islama ravna požrtvovanosti pedeset ashaba, te najbolje generacije muslimana, koji su islam učili od Poslanika, s.a.v.s., i koji su se natjecali u dobru!

Rijetko su muslimani kroz historija bili tako razjedinjeni i malo su kada doživljavali takva poniženja i nasilje, kao danas. Zbog toga nam se nameće veća obaveza da zbijemo redove i da odredimo donju granicu ispod koje se ne može niti smije ići. Nužno je iznalaziti rješenja kojim ćemo izaći iz mrklog tunela i tražiti puteve vraćanja muslimanskog ponosa.

Nije dovoljno samo plakati i konstatirati stanje, već iznalaziti rješenja, koja su realna. Bolesnici najčešće moraju uzimati lijekove koji su gorki i teški, ali su oni u datom trenutku jedino rješenje. Zato i naše pilule će biti gorke i teško ih je progutati, ali je to neizbježno.

Braćo i sestre u islamu! čvrsto zbijmo redove i ne gubimo nadu u Allahovu, dž.š., milost! Ne odlažimo izvršavanje naših obaveza i budimo svjesni trenutka i okruženja u kojem živimo! Solidarišimo se sa muslimanima, koji su iz dana u dan, iz godine u godinu i iz desetljeća u desetljeće predmetom napada na različitim tačkama zemaljske kugle! Ne zaboravimo da su se upravo nama Bošnjacima dogodili: Prijedor, Prozor, Ahmići, Srebrenica i Žepa! Imajmo na umu da još uvijek otkrivamo masovne grobnice svirepo ubijenih Bošnjaka i da rane u dušama naših majki neće zarasti sve do Sudnjega dana!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji su za islam spremni založiti svoje živote i imetke, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas sigurnim za veličanje Tvoga Imena, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Sarajevo: 20. ša’ban 1429.h. – 22. avgust 2008.g.      
Nezim Halilović Muderris

Prvi put objavljeno: subota, 23 Kolovoz 2008 02:00