AkidaISTAKNUTO

Učenje Kur’ana za materijalnu nadoknadu

420views

Piše: Mr. Vedad Mustedanagić

U ovom radu predstavit ćemo i analizirati odgovore na pitanja o pravnom statusu učenja Kur’ana za materijalnu nadoknadu i predstavit ćemo metodologiju i pristup onih koji su odgovarali na ovo pitanje. Rad smo podijelili u tri dijela. U prvom dijelu naveli smo fetve, odgovore na zadatu tematiku, u drugom dijelu analizirali smo ih i konačno u trećem dijelu smo ih uporedili. Učenje Kur’ana za materijalnu nadoknadu aktualno je pitanje u Bosni i Hercegovini iz više razloga. U jednom teškom periodu za bosanskohercegovačke muslimane došlo je do stagniranja praktične primjene islama te su muslimani koji nisu imali vjersku naobrazbu (nisu znali učiti Kur’an) posezali za tim da plate za svoje umrle proučene hatme. Smatrali su to dobrim djelom, za koje se oni nisu osposobili da prakticiraju. Danas se takva praksa zadržala kod onih osoba koje nisu naučile arapsko pismo, a imaju želju da učine dobro za svoje voljene. U nastavku vidjet ćemo kako su različiti muslimanski mislioci odgovorili na ovo pitanje.

Fetve o učenju Kur’ana za materijalnu nadoknadu

Husein-ef. Đozo
U više navrata Huseinu Đozi postavljeno je pitanje o učenju Kur’ana za materijalnu nadoknadu. Na ovom mjestu predstavit ćemo glavne odrednice njegove misli, a u drugom i trećem dijelu napraviti analizu i komparaciju fetvi. Osoba koja je redovno plaćala učenje hatmi, a zatim to prestala i počela svojim novcem stipendirati đake u medresi postavila je pitanje koje se odnosilo na validnost njenog postupka. Husein-ef. Đozo pozitivno je reagirao na ovakav postupak, između ostalog, rekavši: “Kamo sreće kada bi tako svi postupili i onemogućili trgovanje sa Kur’anom.” Kao vid pomoći osobama nakon njihove smrti, rahmetli Đozo insistira na davanju dobrovoljne sadake pred njihovu dušu, a ne na plaćanju učenja Kur’ana. I na kraju odgovora napravio je razliku između učenja Kur’ana za materijalnu nadoknadu i bez materijalne nadoknade. Nakon iščitavanja fetvi Huseina Đoze, stječe se dojam da je ovo pitanje bilo dosta aktualno u to doba, a Husein-ef. svojim je odgovorima dao specifičan i poseban doprinos. Tome svjedoče i sljedeće njegove riječi: “O pitanju učenja Kur’ana mrtvima za pare pisano je nebrojeno puta. Kada bi se sve sakupilo na jedno mjesto, izišla bi čitava knjiga. U svim tim pisanjima rečeno je jasno i određeno da, prema propisima islama, nije dozvoljeno učiti Kur’an za pare mrtvima. Mrtvima može svako proučiti ono što zna i pokloniti im sevap od toga. Ali je najvažnije i najsevapnije da se pijetet prema mrtvima iskazuje putem dobrih djela, pomaganjem živih i doprinosom za opće, zajedničko dobro.” U jednom drugom odgovoru Husein-ef. odgovara kako bi se taj novac trebao usmjeriti za stipendiranje đaka u medresi.
Dr. Enes Ljevaković

Na zvaničnoj stranici Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini pod kategorijom Dini islam u pitanjima i odgovorima nalazi se desetak pitanja o učenju Kur’ana za materijalnu nadoknadu, na koja je odgovorio dr. Enes Ljevaković, koji je u funkciji fetvai-emina i zadužen za ovaj posao. Analizirajući pitanja i odgovore moguće je uočiti da se učestalije postavljalo pitanje u vezi sa učenjem Jasina za novac nego hatme. Dr. Enes Ljevaković dao je negativan odgovor na pitanje o učenju Kur’ana za materijalnu nadoknadu, naznačivši kako je Kur’an objavljen živima i da ga treba učiti i proučavati. U odgovoru na pitanja ističe da je dozvoljeno, prema mišljenju određenog broja pravnika, pokloniti nagradu za učenje Kur’ana onome kome želimo. U jednom od pitanja dr. Ljevaković izrazio je malo liberalniji stav. Naime, na pitanje čovjeka koji je putem Glasnika IZ-a saznao da je zabranjeno davati novac za učenje Kur’ana, i koji je htio tu praksu prekinuti, tj. davati novac, ali da se i dalje uči hatma za njegovog oca, dr. Ljevaković odgovorio je kako bi trebao nekoga zamoliti da prouči hatmu za umrlog, a da on njemu za to dadne hediju – poklon, te je naznačio kako ovakva radnja ne smije prelaziti u stalnu praksu i da se ne smije trgovati sa Kur’anom. Na drugom mjestu spomenuo je kako taj poklon ne smije biti uvjetovan. Od drugih dilema koje su indirektno vezane za ovo pitanje, a na koje je odgovorio dr. Ljevaković jesu: učenje Kur’ana za žive, učenje dove nakon proučenog Jasina za umrlog, darivanje sevapa umrlima zbog slušanja Kur’ana na CD-u, pravilno poklanjanje Jasina umrlom. Učenje Kur’ana za žive može biti u formi rukje, dova nakon proučenog Jasina nema svoju formu, može se doviti da Allah ukabuli, ali i ne treba jer Allah zna naše namjere, moguće je darovati sevape od slušanja učenja Kur’ana preko CD-a za svoje umrle i darivanje Jasina može, a i ne mora biti iskazano riječima.
Portal minber.ba

Nakon što smo pregledali sve odgovore (po naslovima) na portalu minber.ba pronašli smo dva pitanja na ovu temu. Na pitanje: “Članovi moje šire porodice traže od mene da učim suru Jasin pred duše umrlih i plaćali su mi tu uslugu iako to nisam željela ni tražila od njih. Prije određenog vremena shvatila sam da je trgovanje časnim Kur’anom zabranjeno i ne želim to više činiti, ali ne mogu uvjeriti svoje rođake da je bolje da udijele milostinju pred dušu umrlih. Šta mi savjetujete?”, odgovorio je hfz. Abdurrahman Kuduzović, koji je prvo naveo poznato razilaženje među islamskim učenjacima o učenju Kur’ana pred duše umrlih bez materijalne nadoknade, zatim je čitaocima ostavio mogućnost izbora između ta dva mišljenja. Poslije toga kratko se osvrnuo na zabranu učenja Kur’ana za materijalnu nadoknadu ističući kako osoba koja uči Kur’an za materijalnu nadoknadu neće imati od toga nagradu, kao ni umrli zbog kojeg se uči. Na drugo pitanje, koje je postavila grupa djevojaka koje su formirale stranicu “Jedna sedmica, jedna hatma”, gdje su se dogovorile da svake sedmice njih trideset prouči po jedan džuz Kur’ana i to poklone onima koji su u potrebi, odnosno, kako navode, ummetu u nevolji, odgovorio je mr. Elvedin Pezić i u odgovoru je istakao da je ummet i prije prolazio kroz nedaće i da, iako imaju lijepu namjeru, trebaju ostaviti takav način učenja Kur’ana. U ovom odgovoru osvrnuo se i na učenje Kur’ana pred duše umrlih (bez materijalne nadoknade), zauzimajući pozitivan stav u pogledu ovog pitanja. Kao alternativu za ovaj postupak naveo je da se prouči dova kako bi se pomogao ummet.
Portal ehlus-sunne.ba

Na portalu ehlus-sunne pronašli smo jedan odgovor na ovu temu. Pitanje glasi: “Esselamu alejkum ve rahmetullahi, šejh. Nedavno sam imao smrtni slučaj u porodici. Interesuje me da li je ispravno plaćati ove usluge učenja dova, mevluda i hatmi umrlom? U prilogu mejla je kopija neobaveznih vjerskih usluga koje naplaćuje medžlis.” Odmah na početku, autor ovog odgovora rekao je da nije dozvoljeno naplaćivati ovakve usluge, da umrli nema koristi od takvog učenja i da je to bespravno jedenje tuđeg imetka. Za svoje mišljenje dr. Zijad Ljakić naveo je devet argumenata. Prvi od njih jeste da ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ni ashabi nisu učili Kur’an pred dušu umrlih. Zatim, postoji razilaženje među učenjacima da li nagrada za učenje Kur’ana, kao poklon za umrlu osobu do nje stiže. Sličan argument jeste i postojanje razilaženja u pogledu naplaćivanja usluga za podučavanje Kur’ana, hadisa, mujezinjenja i imameta. Učač Kur’ana nema iskrenu namjeru prilikom učenja Kur’ana, tj. uči Kur’an za novac, a ne zarad Božijeg zadovoljstva. Na ovakav način zloupotrebljavaju se vjernički osjećaji prema umrlima i bespravno se jede tuđi imetak, muslimani se indirektno podstiču na nepraktikovanje islamskih propisa, poput učenja Kur’ana, jer je to moguće nadoknaditi plaćanjem učenja Kur’ana. I kao zadnji argument navodi postojanje mnogobrojnih fetvi savremenih učenjaka o zabrani ovakvog postupka. Ovaj odgovor nalazi se u rubrici Pitanja i odgovori u kategoriji Novotarije/Inovacije/Bid’ah.

Analiza fetvi o učenju Kur’ana za materijalnu nadoknadu

Husein-ef. Đozo
U odgovorima Husein-ef. Đoze na ovakva i slična pitanja (učenja talkina, sedmica, četeresnica, klanja kurbana i sl.) primjetna je socijalna dimenzija i dobro razvijena kritička svijest. Što se tiče socijalne dimenzije, Husein-ef. Đozo živio je u jednom teškom vremenskom razdoblju za muslimane Bosne i Hercegovine. Kada se vjera htjela svesti na što manji opseg djelovanja, Đozo je energično pozivao na dinamično prakticiranje islamskih propisa. Protivio se svim onim inovacijama koje nisu imala smisla, čije je obavljanje zaustavljalo zdravu kritičku i razumsku svijest. U svojim odgovorima želio je da do kraja dočara važnost obavljanja nekog propisa ili u ovom slučaju njegovu pogubnost. Navodeći argumente Objave htio je logičkim putem da ljudima dokaže kako je bolje i prihvatljivije dati materijalna sredstva u izgradnju muslimanskog društva, pomažući vjerske ustanove i studente islamskih nauka, koji nisu bili u zavidnom položaju. S jedne strane isticao je pravilno obavljanje šerijatskih propisa, a s druge strane, dajući alternativu za dotadašnje prakse, oživljavao islamske institucije. U svojim odgovorima ističe kako umrlom ne stiže “trgovina Kur’anom”, već sadaka koju čovjek udijeli pred dušu svojih voljenih.
Dr. Enes Ljevaković
Pitanja su veoma kratka i koncizna, ne daju dodatne informacije, niti argumente za postavljena pitanja. U rezimiranoj formi daje se odgovor na postavljeno pitanje. U jednom od pitanja dr. Ljevaković nije samo odgovorio kako je to nedopušten čin, već je u odgovoru ukazao i na alternativno rješenje. Onaj ko zna učiti na arapskom treba tako i raditi, onaj ko ne zna, treba se potruditi da nauči arapsko pismo, a ako ne uspije, onda neka čita prijevod Kur’ana. Dr. Ljevaković nije direktno spominjao mišljenje hanefijske pravne škole, niti citirao hanefijske pravnike, već je rezimirano prenio mišljenje o tom pitanju uzimajući u obzir kontekst postavljenog pitanja.
Portal minber.ba
Na portalu minber.ba odgovori nisu bili ni dugi ni suviše kratki. Iskazan je negativan stav prema učenju Kur’ana za materijalnu nadoknadu, dok je iskazan pozitivan stav prema darovanju sevapa umrloj osobi za učenje Kur’ana. U jednom od odgovora ponuđeno je i alternativno rješenje za dati problem.
Portal ehlus-sunne.ba
Odgovor dr. Zijada Ljakića na pitanje o učenju Kur’ana za materijalnu nadoknadu koncipiran je na način da se prvo ukazalo na to da je takvo djelo novotarija koja nema osnove u islamu, a zatim je za to naveo argumente iz Kur’ana, sunneta i islamskih učenjaka. Dr. Ljakić potrudio se da navede što više argumenata kojima će dokazati da je ovakav postupak novotarija. Tom prilikom koristio se komparativnom metodom i u određenim segmentima odgovora navodio mišljenja sve četiri pravne škole. Eklektičkom metodom izabrao je, po svom mišljenju, najispravniji stav.

Komparacija navedenih odgovora

Stavove spomenutih autora i portala moguće je komparirati pojedinačno, svakog ponaosob, ili napraviti komparaciju između odgovora Husein-ef. Đoze i dr. Enesa Ljevaković s jedne strane i portala minber.ba i ehlus-sunne.ba s druge strane. Razlika je u tumačenje ljudi unutar službene institucije i van nje, koje za sobom povlači i drugačije posljedice. Primjetno je da Husein-ef. često ukazuje na druga moguća rješenja, a posebnu pažnju usmjerio je na potrošnju novca na druge stvari koje će toj osobi biti od koristi. Dr. Ljevaković obnaša sličnu funkciju onoj koju je tada obnašao Husein-ef. Đozo i primjetna je određena sličnost između njihovih odgovora, kao što je ukazivanje na to da Kur’an treba biti uputa, a ne predmet trgovine, također primjetna je i određena doza odgovornosti koju ovakve funkcije za sobom povlače, a to je davanje alternativnih rješenja i drugih mogućih kombinacija. Uspoređujući odgovore Huseina-ef. Đoze i dr. Ljevakovića s jedne strane i odgovore sa portala ehlus-sunne.ba i minber.ba, dolazimo do zaključka da se u odgovorima na ovim portalima navodi više argumenata i dokaza nego u odgovorima Husein-efendije i dr. Ljevakovića. Naime, čitateljstvo koje prati daije i njihov rad uz odgovor na pitanje dobija i pojašnjenje sa argumentima. Takvim načinom tumačenja pokušava se sa što više dokaza argumentirati određeno pitanje kako bi to imalo jače dejstvo na čitatelje. Onaj daija koji pokaže najveći nivo znanja, ovakvim i sličnim stilom izlaganja, zavređuje i najveću pozornost auditorija koji prati takve i slične portale. Na osnovu drugih izvora na kojima je primjetan tradicionalni način tumačenja islama, moguće je uvidjeti da pripadnici te orijentacije imaju afirmativan stav prema odgovorima Husein-ef. Đoze na ovakva i slična pitanja (učenje talkina, sedmica itd.) i da se često citiraju njegovi odgovori.

El-Asr