Prostorija je jedva šira od tankog prljavog madraca koji prekriva pod. Iza niskog betonskog zida je čučavac od čijeg smrada nema bijega iz ove prostorije bez prozora. Kosi betonski zidovi nisu obrađeni, a stalno svjetlo iznad glave sprječava spavanje. Dostava hrane kroz maleni otvor na vratima jedini je način razlikovanja dana od noći. Ovako izgleda ćelija 36, donosi Guardian, u Al Jalame zatvoru na sjeveru Izraela. Jedna je to od mnogih ćelija u kojoj u samoći dane, pa i sedmice provode palestinska djeca. Jedan 16.godišnjak tvrdi kako je u ćeliji 36 proveo čak 65 dana.
Jedini izlaz iz ćelije je kroz sobu za ispitivanje u kojoj djecu dok ih satima ispituju za stolicu vežu okovima.
Većina zatvorene djece optužena je za bacanje kamenja na izraelske vojnike ili doseljenike, za bacanje molotovljevih koktela, a nekolicina njih optužena je za povezanost s naoružanim organizacijama ili rukovanje oružjem. Od njih se izvlače informacije o aktivnostima i interesima njihovih kolega, rođaka i susjeda.
Na početku gotovo svi negiraju optužbe. Većina ih se boji, a neki od njih svjedoče i o fizičkom nasilju. Verbalno zlostavljanje psovkama je uobičajeno. Mnogi od njih iscrpljeni su nedostatkom sna. Dan za danom vode ih na ispitivanje, vežu za stolicu, a zatim vraćaju u samice. Na kraju mnogi od njih potpisuju priznanja za koja kasnije kažu kako su iznuđena.
Opis samica zatvora Al Jalame poznat je zbog svjedočanstva maloljetnika koje su kontaktirale međunarodne udruge za ljudska prava. I druge ćelije zatvora Al Jalame i Petah Tikva koriste se za zatvaranje maloljetnika, ali najviše njih prošlo je upravo kroz ćeliju 36.
Izraelski vojnici godišnje uhapse između 500 i 700 palestinske djece, a većina njih optužena je za bacanje kamenja na vojnike. Od 2008. međunarodna udruga Odbrana za djecu (DCI) skupila je 426 svjedočanstava maloljetnika koji su nekom trenutku završili u izraelskim zatvorima.
Prema njihovim svjedočanstvima jasno se vidi uzorak kako izraelska vojska dolazi do svojih zatvorenika. Česta su uhapšena pod okriljem noći, ruke uhapšenih vezane su plastičnim vezicama, preko očiju im je vezan povez, fizički i verbalno ih se zlostavlja, a oko 9 posto svih onih koji su dali dali izjave DCI-u bilo je u samicama ako se u zadnjih šest mjeseci ta brojka povećala na 22 posto.
Samo nekolicina roditelja je obaviještena o tome gdje se nalaze njihova djeca. Maloljetnike se gotovo nikada ne ispituje u prisustvu roditelja, a rijetki od njih imaju prilike kontaktirati sa advokatom prije ili tokom početnog ispitivanja. Većina njih zatvorena je unutar granica Izraela zbog čega su posjete članova porodice uvelike otežani.
Organizacije za ljudska prava naglašavaju kako je ovakav način tretiranja maloljetnika izravno kršenje međunarodne konvencije o pravima djece koju je Izrael ratificirao.
– Ne tvrdimo da prijestupi nisu počinjeni, samo tvrdimo da djeca imaju svoja prava bez obzira za što su optužena. Ne bi ih se trebalo hvatati u racijama pod okriljem noći, ne bi trebala biti vezana, a trebalo bi ih informirati da imaju pravo šutjeti kao što bi im trebalo omogućiti da tokom ispitivanja uz njih bude barem jedan od roditelja – objašnjava Gerard Horton iz DCI-a te dodaje kako ne želi zanijekati mogućnost krivnje nego DCI samo želi da se ovakav odnos prema djeci zaustavi.
(dalje.com)
