Turski privrednici su u pohodu na Balkan. U Bosni i Hercegovini turska firma dobila je na povjerenje gradnju jedne poddionice autoputa, Enka je sa Bechtelom u igri za izvođača radova na najzahtjevijim i najskupljim dionicama Koridora VC u Hercegovini, spremaju se velika ulaganja u poljoprivredu, čak vrijedna 500 miliona eura, kompanije iz ove zemlje pominju se kao mogući ulagači u u Agrokomerc, KTK Visoko, Centar Skenderija…
U Hrvatskoj su Turci kupli marine i grade vile i apartmanska naselja, a Crnoj Gori su kupili nikšićku Željezaru, a u Srbiji su nedavno donirali 10 miliona eura za vojni aerodrom i time otvorili vrata za investicije.
Prisustvo turskih privrednih delegacija na ovim prostorima je sve češće a privrednici ove zemlje bili su i jako brojni na 3. Sarajevo Business Forumu.
Turska privredna “okupacija” poklapa se sa diplomatskom ofanzivom ove zemlje koja na Balkanskom poluotoku, sa kojim je vežu višestoljetne istorijske veze, neskriveno želi ostvariti jak politički uticaj.
Političke inicijative čelnika ove zemlje, koje su se kretale na relaciji Beograd-Sarajevo-Zagreb prokrčile su put turskim investitorima, koji tim slijedom ovaj prostor, još uvijek politički trusan, očigledno imaju razloga doživljavati sigurnijim mjestom za ulaganja. Na koncu Hrvatska je članica NATO-a, uskoro i EU, a i ostale zemlje su, uključujući i BiH, sve bliže evropskim i(ili) atlantskim integracijama.
Cijeli zapadni Balkan, s tim vezi postaje investicijski zanimljiva destinacija
Iako je veće prisustvo turskih državljana primjetno u BiH, posebno u Sarajevu gdje su već postali vlasnici jednog broja nekretnina, turske investicije u našoj zemlji čine tek 1,8 posto ukupnih ulaganja i po tome je ova zemlja rangirana na 12. mjesto.
U BiH su registrovane 44 firme s turskim i mješovitim kapitalom, od čega većina, 32, u Kantonu Sarajevo. Pokazatelji, dakle, govore o tome da su investicije turske privrede skromne izuzev ulaganja u Turkish Ziraat banku i nekoliko kompanija poput Elit Foreign Trade (Visoko), Natron Maglaj i Fabrika sode Lukavac.To su ujedno i pozitivni primjeri turskih ulaganja, što se ne može reći za partnerstvo Turkish Airlinesa sa BH Airlinesom koje se upravo posljednjih mjeseci nalazi na ozbiljnom iskušenju uprkos tome što Vlada FBIH daje obilatu budžetsku potporu i subvencije bh. avioprevozniku, a dozvolila je i Turcima da sa 49% vlasništva imaju svojeg direktora.
Čini se kako je vrijeme da Vlada podvuče crtu kad je u pitanju BH Airlines, budući da ovih dana pljušte ostavke turskih direktora, dok je od tri ugovorom obećana aviona u floti BH Airlinesa ostao samo jedan aktivan.
Podatak koji je ovih dana naveo šef Turske asocijacije industrijalista i preduzetnika Umit Boyner da su turske kompanije u protekloj godini bile među prvima kada je u pitanju ugovaranje poslova, spajanje i akvizicija, pokazuje da snažna turska ekonomija ima jaku potrebu da se širi i osvaja na nova tržišta.
Tako i zemlje Balkana teško mogu ubrzanije rješavati hronični problem nezaposlenosti i potaknuti ekonomski rast, bez stranih investicija, a prisustvo kompanija iz ekonomije koja je u snažnom ekonomskom usponu u tome jako može pomoći.
Privatni kapital vođen interesima profita nema boju, naciju, političko ili neko drugo obilježje, te će se i primiti tamo gdje nađe svoj interes i plodno tlo. Upravo turskih investicija, uprkos političkoj ljubavi koja postoji i nije dosad bilo jer BiH nije pružala ambijent za sigurna i profitabilna ulaganja, mada treba reči i da možda nije bilo smjelosti kakvu su pokazali Autrijanci koji su prvi krenuli u ekonomsko osvajanje ovog prostora. Onako kako se u ovoj zemlji dobro primio austrijski, ruski, hrvatski i kapital iz još nekih zemalja nema razloga da ne “pusti korijenje” i turski.
Na vlastima je da rade na poslovnom ambijentu, na političkoj i pravnoj sigurnosti, da ponude projekte i vidljivo raspoloženje stranih investitora, među kojima u posljednje vrijeme naročito turskih turskih, da investiraju može biti i kapitalizirano.
Borivoje Simić
(indikator.ba)
