Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Različite teme

Traži oprosta… ostat ćeš produktivan

1.2kviews

Prevela: Enesa Hotić 

(prvi dio)

Neki se možda pitaju: Da li uopšte i postoji ikakva veza između našeg dunjalučkog uspjeha i naših grijeha? Mi vjerujemo da naš ovozemni prosperitet dolazi od Uzvišenog Allaha. Vjerujemo da nam je Njegov blagoslov, kojim obaspe naše vrijeme, imetak i naše projekte, jedna od najznačajnijih produktivnih komponenti i značajki uspjeha. Znamo da sve što se više udaljavamo od puta našeg Gospodara i što Ga više srdimo svojim postupcima to smo bliži neslavnom kraju naših poduhvata.

Ovakav naš stav će proizvesti rasprave među pojedincima koji smatraju da je ovo o čemu govorimo tek puka vjerska propovjed. Kao potvrdu svojim stavovima navodit će različite osobe koje su, uprkos griješnom životu, na vrhu svoje moći i uspjeha. Vratit ćemo se ovoj njihovoj opaski nešto kasnije. Ali prije toga dopustite nam da rasvijetlimo negativan učinak vjerskih prijestupa na našu produktivnost. Mnogo je ajeta i hadisa koji su objasnili kakav trag ostavljaju grijesi na našu psihu i duhovnost.

Rekao je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao,: „Doista je spoznaja svjetlost koju Allah stavi u srce, a grijesi su ti koji je neminovno gase.“ Zbog toga je tebi, kao produktivnom muslimanu, ključ uspiješnog života i priprema za vječnost upravo ta svjetlost spoznaje. Ako je ugasiš svojom nepokornošću strovalit ćeš se u pomračinu i nećeš znati kojim putem treba da se zaputiš. Ako želiš da postupiš razborito, okani se griješenja.

Doista je ovo pitanje jako bitno. Mi svojim mentalnim sposobnostima činimo uslugu tako što se ne približavamo griješenju (umjesto da se zamaraš nedozvoljenim vezama i ovisnostima, uštedi svoju umnu energiju za neke druge kreativnije aktivnosti). Prenosi se od Sevbana, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Doista se čovjeku i opskrba zabrani zbog grijeha koji počini.“ (Ibn Madždže)

Ova poslanička predaja muslimanima daruje čvrsto uvjerenje da je ljudska opskrba u Allahovim rukama, a ne u rukama njegovih pretpostavljenih na poslu. Izbjegavanje grješnih djela zagarantovat će ti nepostojanje prepreka na putu do tvoje opskrbe. Prisjeti se, na primjer, da molba onoga koji jede haram neće biti uslišana. Za aktivne muslimane koji ostvaruju fantastične uspjehe ne možemo reći da su samo bili vrijedni. Njihovi poslovi se „glatko“ završavaju jer se uz to još i boje Allaha. Zbog toga im On spušta Svoj blagoslov i olakšava im uspješno privođenje poslova kraju.

Prije nego što nastavim želim da napomenem kako znam da ovakva stajališta sigurno zvuče pomalo nerealna. Teško da će, bez ličnog iskustva, uopšte i pravilno biti poimana. Bilo kako bilo, grijeh na tebe ostavlja trag kakav ne možeš ni zamisliti. Još je najjednostavnija posljedica to što negativno utječe na tvoju produktivnost. Sljedeći put, kada se budeš osjećao nesposoban za neki posao ili koncentraciju, upitaj se zašto? Šta te to ometa? Vjerovatno ćeš se sjetiti počinjenog grijeha, pa ustani i klanjaj dva rekata. Primjetit ćeš, ako Bog da, kako se tvoja prepreka udaljava i kako se tvoja efektivnost u obavljanju poslova vraća.

I na kraju da spomenemo; najveće islamsko naukovanje je upravo iltizam – pridržavanje principa vjere. Da bi redovno pet puta klanjali propisane namaze, potreban nam je iltizam, za post tokom cijelog mjeseca potrban je iltizam, čuvanje jezika i svoje čednosti potražuje iltizam… Ako nisi u stanju da ovladaš sobom pa da ustraješ na ovim ibadetima, niti da se držiš na odstojanju od grijeha, doista, nećeš ni biti u mogučnosti da se pridržavaš ničega u svome životu.

Nečeš biti postojan niti u jednom segmentu svoga djelovanja. Jer svaka produktivnost se, u velikoj mjeri, oslanja na čovjekovoj mogućnosti da ustraje. „Doista grijesi oslabljuju čovječiju volju. Postepeno snaže njegovo htijenje za činjenjem grijeha, a smanjuju sklonost ka pokajanju sve dok mu iz srca ne izbrišu i posljednju želju za kajanjem.“

Govorili smo o utjecaju grijeha na čovjeka kao pojedinca, dopustite sada da spomenemo i posljedice prijestupa na ljudsku zajednicu. Rekao je šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao: „Tako mi Allaha, grijesi utječu na sigurnost zemlje, na njen prosperitet i ekonomiju. Utječu i na srca ljudi tako što ih čine izoliranim jednih od drugih. Grijesi su prouzrokovali da se muslimani međusobno danas posmatraju kao da dolaze iz različitih vjerskih zajednica. Ali ako se svi zajedno usredočimo na izmjene, kako nas samih isto tako i na pozitivno mijenjanje naše porodice, komšija, svih onih koji su nam bitni u našem okruženju i na koje možemo imati utjecaj, ako počnemo pozivati na dobro, a odvraćati od zla ili pak pomognemo one koji to čine… tek tada smo ostvarili istinsko jedinstvo.“

 

(drugi dio)

U prvom dijelu, počeli smo objašnjavati psihološke i duhovne učinke grijeha na produktivnost, a danas ćemo otići nešto dalje i odgovoriti na sljedeće pitanje: „Svjedoci smo da mnoge uspješne osobe ustrajavaju u griješnim radnjama pa da li, doista, postoji ikakva veza između razine produktivnosti i  činjenja grijeha?“

Odgovor na ovo pitanje se dijeli na dva dijela:

Prvo: Život muslimana ima veliku vrijednost kod Uzvišenog Allaha, posebno životi onih koji se iskreno trude da postignu Njegovo zadovoljstvo. Njihov jedini cilj i jeste da Onoga koji ih je stvorio učine zadovoljnim. Kada takve osobe počine grijeh, Allah im pošalje neke opomene, jednostavne podsjetnike (u vidu neke nedaće ili nevolje) kako bi Mu se pvratili na lijep naćin. Zbog toga pitanje koje bi se trebalo postaviti nema nikakve veze sa time da li nepokornost ostavlja trag na tebe; nego da li ćeš ti uopšte toga biti svjestan i da li ćeš uvidjeti taj utjecaj i  njegove posljedice.

Samosvjestan musliman osjeća posljedice grijeha koje je počinio u svome životu.  Zahvaljuje se svome Gospodaru zbog interesovanja za njegov život i zbog slanja opomena, blagih kazni, ne bi li prestao sa nepokornošču i udaljio se od zabranjenih stvari. Treba da bude oprezan ma gdje da primjeti učinak svoga grijeha: na razini lične produktivnosti, na svojim umnim sposobnostima, u odnosu sa drugima ili pak u  opskrbi…

Kada su u pitanju nemuslimani ili muslimani koji su zagubili svoj put oni, iako im Uzvišeni šalje razne opomene i podvrgava ih iskušenjima, uopšte ne poimaju značenje svega toga.

Drugo: Trebamo znati da svaki grijeh koji činimo potpada pod jednu od tri naredne skupine:

1. Opomene koje Uzvišeni pošalje grješniku na neki način. To može da bude preko pojedinih osoba (možda brata ili sestre, ili „slučajne“ elektronske pošte, neočekivane poruke, od tebi bliske osobe, koja u sebi sadrži upravo savjet vezan za tvoju trenutačnu poziciju) ili može da bude putem Kur’ana kada nehotično zapaziš ajet koji te upozorava da se kloniš baš toga nećega.

U ovom slučaju musliman, koji je pametan i duhovno svjestan, mora da uvaži odašiljane „signale“ i da dā sve od sebe kako bi iz njih uzeo pouku i pažljivo ih apsorbirao.

2. Nedaće i nevolje sa kojima se čovjek suočava. To je sve ono što insanu smeta, što ga čini tjeskobnim i napetim. Naglašavam da je bīt svih ovih iskušenja u stvari čišćenje od grijeha i približavanje Stvoritelju, zbog toga treba da ih ubrajamo u Božiju milost i Njegovu blagodat.

Ovdje može neko da postavi pitanje: „Znam da je jedna od posljedica griješenja i zapadanje u nevolje, ali isto tako znam da ponekad Allah stavi čovjeka na kušnju kako bi ispitao snagu njegovog vjerovanja. Kako mogu da razlikujem između te dvije vrste?“

Ovo prekrasno pitanje sam već ranije postavio jednom od učenjaka i odgovorio je na sljedeći naćin: „Ako budeš osjetio bol ove nevolje u svome srcu, bol koju ne možeš da podneseš, i ako budeš prezirao to stanje znaj da ti je ona kazna od Uzvišenog. A ako budeš osjećao neku lagodu uprkos tome iskušenju, ako ti srce bude umireno, ako otrpiš i zadovoljan budeš sa Božijom odredbom, onda je ta nedaća došla od Allaha kako bi te od grijeha očistio i stepen tvoga imana podigao. U oba ova slučaja potrebno je da se osoba okrene Uzvišenom tražeći Njegov oprost i milosrđe.“

3. Kada bude, naoko, izgledalo da čovjek koji mnogo griješi Allahu posjeduje sve. Automobil, kuća, imetak, pozicije… daruje mu se mnogo sve dok ne osjeti da ima zaista posebno mjesto na ovom dunjaluku ili dok ne dospije do takvog stepena da zaniječe postojanje drugog svijeta (Utječem se Allahu od toga). Kao što je to bio slučaj sa „vlasnikom bašče“ koji reče svome prijatelju:

I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” (El-Kehf, 35-36)

Onog momenta kada čovjek pomisli da je sve njegovo i kada zaboravi na svoju ovisnost o Allahu i Njegovu dobrotu prema njemu, tada će mu biti sve i oduzeto:

I propadoše plodovi njegovi i on poče kršiti ruke svoje žaleći za onim što je na njega utrošio – a loza se bijaše povaljala po podupiračima svojim – i govoraše: “Kamo sreće da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga! I nije imao ko bi mu mogao pomoći, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoći.“ (El-Kehf, 42-43)

Na kraju, savjetujem ti da se ne zavaravaš ako vidiš uspješnu osobu koja je svakodnevno nepokorna svome Gospodaru; njegovo vrijeme još nije došlo. Postoji mogućnost da mu se Allah smiluje i da ga uputi ili da ga ostavi u velikoj zabludi u kojoj neće raditi ništa za dobrobit na ahiretu niti će zbog toga osjećati kajanje sve dok mu se ne približi čas smrti.

Nije mi namjera da vas ovim svojim govorom strašim nego da vas upozorim da grijesi imaju negativne posljedice na različite aspekte života, kao na primjer njegovu produktivnost. Sa našeg stanovišta, stanovišta aktivnog muslimana koji teži zadovoljstvu svoga Gospodara, mi moramo da toga budemo stalno svjesni. Na nama je da od Allaha mnogo oprost tražimo i da Mu se kajemo iskrenim pokajanjem.

 

 (trećidio) 

 Poznato nam je da, ma koliki stepen ispravnosti u vjeri postigli, opet nećemo biti u stanju da iskažemo dužnu zahvalnost Uzvišenom Allahu. Zbog toga treba da tražimo oprost od Moćnoga, Onoga koji voli mnogo da prašta. 

U prva dva dijela sam spomenuo neke od posljedice grijeha na naš život. Spomenuo sam njihov uticaj na smanjenje naše produktivnosti kao i jedini način pomoću kojega se možemo spasiti od zla sopstvenog poroka, a to je pokajanje i traženje oprosta. 

Slijedeći običaj Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je dnevno od Allaha tražio oprost više od sedamdeset puta (a bio je zaštićen od zapadanja u grijeh), i naša je obaveza da istigfar učinimo stalnom navikom u svakodnevnom životu. 

Izvor energije i nadanja 

Traženjem oprosta; musliman se potsjeća na veličinu Božije milosti koja je poput vrela iz kojeg izvire njegova nada i pozitivna energija. Prenosi se od Ebu Ejjuba El-Ensarija, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada vi ne bi činili prijestupe zbog kojih od Gospodara svoga tražite oprost,  Allah bi vas uklonio i doveo bi drugi narod koji bi griješio i tražio oprosta, pa bi im On praštao. Kada bi griješili toliko da vam ti isti grijesi dosegnu nebo, a zatim, kada bi se iskreno pokajali zbog njih, Allah bi vam ih oprostio.” (Šerhus-sunne, Poglavlje o istigfaru, hadis br. 1280) 

Odziv onima koji su tražili oprost od svoga Gospodara spomenut je u suri Ez-Zumer, ajet broj 53: ” Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” 

Tajna uspjeha 

Za one koji budu željeli bolje zdravlje, više imetka ili potomstva, istigfar je njihov lijek i tajna uspjeha ispunjenih težnji. Uzvišeni je Allah spomenuo obračanje Nuha, alejhis-selam, svome narodu u  suri Nuh, ajet 10-12:  “i govorio im je: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati, i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati. ’” 

Isprobajte! 

Želio bih da isprobaš nešto vrlo jednostavno. Sutra ujutro, kada budeš na putu do svoga posla, škole ili fakulteta, ponavljaj “estagfirullah” iskreno, razmišljajući o tome tokom cijelog puta. Primjetit ćeš da si nekako “lakši” i sretniji. Allahovom voljom, zadesit će te i neko dobro.  

Zato, sljedeći puta kada se budeš osjećao iscrpljeno i tužno, sa znatnim padom elana i produktivnosti nemoj da zaboraviš da moliš svoga Gospodara za oprost. 

 

Autor: Muhammed Faris, osnivač stranice „Produktivan musliman“