Aktuelno

Ti kočiš pobjedu ovog ummeta

548pregledi
Prijevod: Salim Mujkanović

Dok sam zabrinuto pratio vijesti iz islamskog svijeta i razmišljao o nedaćama koje su nas zadesile, obrati mi se moja duša: ‘’Hej, ti! Ti kočiš pobjedu ovog ummeta, zapravo si ti glavni uzrok svakog belaja u kojem smo se našli!’’ Rekoh joj: ‘’Dušo moja, kako to? Ja sam samo slabašni rob. Ne posjedujem nikakvu vlast niti snagu. Ako bih muslimanima nešto naredio, oni me ne bi poslušali. Ako bih im savjet pružio, oni ga ne bi prihvatili.’’

Ona me žurno prekide: ‘’Tvoji grijesi i neposlušnost! Tvoja nepokornost Allahu u kojoj danonoćno ustrajavaš! Tvoja suzdržljivost u izvršavanju Allahovih naredbi! Tvoj nemar prema Njegovim zabranama!”

Rekoh joj: ”A šta sam to učinio pa me optužuješ za izostajanje pobjede ovog ummeta?”

Ona reče: ”Allahov robe, tako mi Allaha, ako bih sada počela da ti nabrajam šta si sve učinio, trebalo bi mi to dosta vremena…, klanjaš li sabah-namaz u džematu?”

Rekoh: ”Da, ponekad. Nekad se desi da propustim…”

Prekide me rekavši: ”E, to je pravi nesklad. Kako da se boriš protiv neprijatelja a, prije svega, bezuspješan si u borbi protiv svoje duše? Bezuspješan si u nečemu što od tebe ne traži ulaganje krvi niti imetka; u nečemu što traje samo nekoliko minuta; dva rekata sabah-namaza, koja ćeš klanjati Jedinom, Silnom, Onome Koji ti ih je propisao.

Kako da tražiš borbu protiv neprijatelja a još uvijek tumaraš sa obavljanjem obaveznog namaza u džematu, zanemaruješ obavljanje pritvrðenih sunneta, ne čitaš svakodnevno odlomak iz Kur’ana, zapostavio si jutarnji i večernji zikr, ogovaraš, ne činiš dobročinstvo roditeljima i ne održavaš rodbinske veze, zapostavio si svoje obaveze, naslaðuješ se pogledima u zabranjeno po novinama i televizijskim ekranima, radiš sramna djela, veseliš se uz muziku, nemaran si prema pozivanju u dobro i odvraćanju od zla, nemaran si prema pozivanju u Allahovu vjeru, baviš se besposlicama?”

Nastavi duša: ”Kako da tražiš sprovoðenje Allahovog zakona u svojoj zemlji a sam ga ne sprovodiš kod sebe i svoje porodice? Ne strahuješ od Allaha za svoju porodicu, ne pozivaš ih Uputi, ne udaljavaš ih od zabranjenog, ne nastojiš da ih hraniš halal imetkom?! Prodaješ ono što sadrži pokuðeno, lažeš, varaš? Iznevjerio si preuzetu obavezu pa si zaslužio prijetnju….”

Prekidoh je rekavši: ”Kakve to veze ima sa izostankom pobjede? Zar da pobjedu ovog ummeta koči pojedinac izmeðu milijardu drugih?”

Ona reče: ”Ah, ah, ovaj svijet iznjedrio je na stotine miliona tebi sličnih, osim onih kojima se Allah, dželle šanuhu, smilovao…

Svi idu putem kojim i ti hodiš. Nisu se odjenuli pokornošću niti se sustežu od nepokornosti i grijeha. Svi traže pobjedu pod izgovorom da u ummetu ima boljih od njih samih. Meðutim, bolna stvarnost je da su svi isti, osim onih kojima se Gospodar nebesa smilovao.

Allahov robe, zar ne znaš da bi ashabi, kada se očekivana pobjeda ne bi ostvarila, po tome znali da meðu njima ima onih koji su počinili neki grijeh….?

Šta tek reći onda o stvarnom stanju ummeta, u kojem se čine grijesi od malih do velikih, od neznatnih do ogromnih……. Zar ne vidiš šta se dešava u ummetu od istoka do zapada???”

Kapljice suza počeše se slijevati niz moje lice. Ni jednog trena nisam mogao zamisliti da sam upravo ja ta osoba. Nisam mogao zamisliti da ja – čovjek koji je zavolio Allaha i Njegovog Poslanika, islam i njegove sljedbenike – mogu biti jedan od uzroka poraza muslimana i saučesnik u prolijevanju rijeka nedužne muslimanske krvi širom Zemlje….  

Lahko sam optuživao i kudio ovoga ili onoga… Prije toga, nisam razmišljao o  svojim mahanama i greškama… Nisam razmišljao o Allahovim riječima: ‘Zaista Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok taj narod ne promijeni sebe.’

Svojoj duši rekoh: ”Hvala neka je Allahu, Onome Koji mi podari dušu koja sama sebe kori, kojom se Allah kune u Kur’anu do Sudnjeg dana…. Šta mi savjetuješ?”

Ona reče: ”Počni od sebe i kreni od farzova. Pet dnevnih namaza obavljaj na vrijeme u džematu. Daji zekat. čuvaj se neposlušnosti roditeljima. Allahu se približi obavljanjem sunneta. Ne propusti priliku da se približiš Allahu, dž.š., činjenjem dobrih djela, makar ona bila mala. Sjeti se da je osmijeh koji uputiš svom bratu milostinja. Budi iskren u svojim poslovima, upotpuni ih. Ne pozivaj u nešto a sam to ne činiš. Ne optužuj i ne kudi druge želeći time pobjeći od odgovornosti. Popravi sebe pa će se popraviti stanje drugih. Budi primjer drugima gdje god da si!

Trudi se u pozivanju u Allahovu vjeru i širenju onoga što će donijeti dobro muslimanima….

U dovi moli Allaha da te učini iskrenim. Moli Ga da podari uspjeh tebi, onima koji su sa tobom i svima koji su krenuli istim putem. Ako ovako postupiš, bit ćeš od onih za koje Allah, dželle šanuhu, kaže: ‘Ako vi pomognete Allaha, Allah će pomoći vas i učvrstiti vaša stopala.’

Znaj da je svaki grijeh koji počiniš i svaka zanemarena obaveza prema Allahu dokaz protiv tebe u optužbi za prolijevanje nedužne muslimanske krvi!”

Podigoh glavu moleći Allaha da mi oprosti za ono što je bilo mojom krivicom i obrisah suze sa lica…

Rekao sam: Moj Gospodaru… uistinu, ovo je pokajanje… Tebi se vraćam. Otvorio sam novu stranicu svoga života započevši je sa dva rekata u dubini noći…

Molim Allaha, dž.š., da me obaspe njenim blagodatima…

Uzvišeni kaže: “Allah obećava da će one meðu vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah sigurnošću zamijeniti; oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni – oni su pravi grješnici.”

 
Prvi put objavljeno: Srijeda, 30 Travanj 2008 08:43