Hadis

Temelji islama – pojednostavljeni prikaz

1.2kviews

Priredio: Nermin Avdić

2. Obavljanje namaza[1]

 

“…da uspostaviš namaz…”, tj. obavljanje namaza koje je spomenuto u Džibrilovom hadisu, podrazumijeva sve vrste namaza, tj. farz (obavezne) i nafila (dobrovoljne) namaze.

Međutim, postoji razilaženje učenjaka o dženaza-namazu, tj. u pogledu toga da li se i ovaj namaz podrazumijeva pod spomenutim obavljanjem namaza.

Ovom pitanju možemo pristupiti dvojako:

  1. Ako izraz namaz posmatramo općenito, onda je obuhvaćen ovim izrazom jer je i dženaza ustvari namaz, kao što kaže Uzvišeni: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj dženazu obaviti…” (Et-Tevba, 84)[2]
  2. Ali, ako dženaza-namaz posmatramo kao namaz koji se obavlja u posebnim prilikama i događajima, a njen cilj jeste zauzimanje za umrlu osobu, onda dženaza-namaz ne spada pod značenje ovog hadisa, nego spada pod općenito značenje činjenja dobročinstva.

U hadisu je spomenuto uspostavljanje namaza, a ne samo klanjanje namaza[3], jer je cilj i svrha uspostavljanje namaza, a ne samo njegova forma.

Uspostavljanje namaza podrazumijeva:

1. Postupiti onako kako je spomenuto u hadisu: “Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam!” (Bilježi Buhari)[4], tj. onaj ko ga je vidio treba da postupi onako kako je i vidio, a onaj ko ga nije vidio, nego je do njega način klanjanja prenesen putem vjerodostojnog hadisa – također treba da postupi onako kako mu je preneseno.

To podrazumijeva da se ispuni forma namaza na način kako ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao te da se na to ništa niti dodaje niti oduzima od sebe.

2. Namaz obaviti na vrijeme, tj. u vremenu koje je propisao Gospodar Veličanstveni: “…jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim razmacima.” (En–Nisa, 103), te ga ne obavlja van propisanog vremena jer je cilj da se obavi onako kako je Uzvišeni naredio.

Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Koja su djela najdraža Allahu?”, pa je rekao: “Namaz (obavljen) u njegovo vrijeme.”[5]

Što se tiče onoga ko klanja namaz kada hoće ili kada se probudi, ili kada obavi posao koji je započeo – takav namaz nije ispravan, jer on nije klanjao namaz onako kako je Allah Uzvišeni naredio, nego je klanjao shodno svojim prohtjevima.

3. Potrebno je da čovjek bude skrušen u namazu i da bude prisutan svojim srcem, a onaj ko klanja samo svojim tijelom, dok mu je srce odsutno od namaza – takvom čovjeku ne pripada ništa od nagrade namaza osim onoga što je bio prisutan razumom i tijelom.

Rekao je Uzvišeni: “Uspjeli su vjernici, oni koji su u svojim namazima skrušeni” (El-Mu’minun, 1–2); “Tražite pomoć strpljenjem i namazom. To je doista teško, osim poslušnima.” (El-Bekara, 45)

Dakle, namaz predstavlja poteškoću svima, osim onim poslušnim robovima. Njima je to olakšano i oni uživaju u slasti namaza. Skrušenost je duša namaza, jer namaz bez skrušenosti je kao tijelo bez duše.

Ako bi čovjek klanjao samo formalno (tj. kako se vidi s vanjske strane), ne treba mu naređivati da ponovi namaz, međutim, takav nema nikakve nagrade jer njegovo srce nije bilo prisutno od početka do kraja namaza.

Tako je moguće da čovjek nakon obavljenog namaza dobije samo nešto malo od nagrade koju je, inače, mogao dobiti dok drugi završi namaz i dobije veliku nagradu. Postoje i oni ljudi koji od svog namaza dobiju potpunu nagradu, a to sve ovisi o skrušenosti u namazu.

4. Obaveza jeda muškarac obavi namaz u džematu u džamiji (mesdžidu). Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko čuje ezan, pa se ne odazove, takvom nema namaza, osim ko ima opravdanje.”(Bilježi Ibn Madža i Ibn Hibban i drugi)[6]

Jer, ako bi svako klanjao u svojoj kući ili na poslu ili na mjestu na kojem se zadesi, pa zašto je onda propisan ezan?!

Zašto je propisano da mujezin izgovori u toku ezana: “Hajje ales–salah, hajje alel–felah – dođite na namaz, dođite na spas”?

Dakle, “dođite i klanjajte u džematu u Allahovim kućama!”, osim za onoga ko ima opravdanje, ili nema džemata, ili u blizini nema džamije pa klanja u kući. Međutim, oni koji se nalaze pored džamija i čuju ezan, a zdravi su i vlada sigurnost – za takve nema namaza ako bi klanjali u svojim kućama.

Što se tiče namaza, on spada u fikhske teme (islamsko-pravne) i to je jedna od najopsežnijih tema o kojoj se može pisati, a i pisalo se zaista mnogo, stoga ćemo se u ovom tekstu u skraćenoj formi dotaći teme o uspostavljanju namaza.

Za one koji žele više da saznaju o ovoj temi preporučujem djelo na bosanskom jeziku “Svojstva Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, namaza od abdesta do zikra”, uvaženog dr. Safeta Kuduzovića.

 

3. Davati zekat

 

Zekat je pravo siromašnih ljudi u imetku bogataša koje je učinio obaveznim Allah Uzvišeni, Gospodar svih svjetova.

“…a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi” (Ez-Zarijat, 19); “….i oni u čijim imecima bude određen dio, za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.” (El-Mearidž, 24–25)

Dakle, to je obaveza, a nije sunnet ili dobrovoljan postupak. Stoga, ko zekat dadne dobrovoljno – prihvata se, a ko odbije da ga izdvoji, a još negira njegovu obaveznost – takav je nevjernik.

Ukoliko čovjek bude priznavao obavezu zekata, ali ga ne bude davao zbog škrtosti, tada je obaveza vladara (velijul–emra) da mu ga uzmu silom, a ako ovaj ima vojsku i opet odbija, onda je obaveza na vladaru da opremi vojsku i povede je u borbu protiv takvih sve dok ne dadnu zekat, baš kako je postupio Ebu Bekr Es–Siddik, Allah bio zadovoljan s njim, protiv onih koji su odbili dati zekat za vrijeme njegovog hilafeta.[7]

Čovjek koji bi negirao obaveznost zekata, te rekao da su ljudi slobodni i slično, takvome se daje prilika da se pokaje od toga, pa ako se ne pokaje, bit će ubijen kao otpadnik od vjere.

Molimo Allaha Uzvišenog da nas sačuva!

Allah Uzvišeni spomenuo je ko su oni kojima se daje zekat.

“Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60)

Dakle, zekat se daje samo spomenutim skupinama, a ne nekome mimo njih.

S obzirom na to da je zekat fikhska tema i može se naći u mnogim knjigama detaljnije, ovom prilikom bit će dovoljno navesti kratak komentar ovog pitanja iz Džibrilovog hadisa.

 

4. Postiti mjesec ramazan

 

Post je suzdržavanje od svega što kvari post od pojave prave zore do zalaska sunca s ciljem obožavanja Uzvišenog Allaha.

Obaveza je postiti mjesec ramazan svake godine, kao što kaže Uzvišeni:

“O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekara, 183)

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti.” (El-Bekara, 185)

Stoga, obavezan je postiti onaj ko nije bolestan ili na putovanju, a nalazi se u mjestu boravka, te nema opravdanja da ne posti. A bolesnik ili putnik obavezan je da, nakon što ozdravi, odnosno vrati se u mjesto boravka, naposti isti broj dana.

Onaj ko ne može postiti zbog hronične (dugotrajne) bolesti, takav će za svaki dan nahraniti siromaha, kao što kaže Uzvišeni: “Onima koji ga teško podnose, otkup je da siromaha nahrane.” (El-Bekara, 184)

O ostalim propisima posta detaljnije se može pročitati u islamskim pravnim (fikhskim) knjigama koje su prevedene ili napisane na bosanskom jeziku.

 

5. Obaviti hadž, po mogućnosti

 

Obaviti hadž znači posjetiti Mekku radi obavljanja određenih radnji u određeno vrijeme, s ciljem obožavanja Uzvišenog Allaha.

Mekka je jedino mjesto na Zemlji gdje je dozvoljeno da se obave hadž i umra. Stoga, ako bi neko obavio hadž na nekom drugom mjestu, mimo Kabe u Mekki, njegov hadž ne bi bio primljen kod Uzvišenog i takav bio se smatrao otpadnikom od islama.

Hadž je propisan u određenom vremenu, kao što kaže Uzvišeni: “Hadž je u poznatim mjesecima.” (El-Bekare, 197), a što se tiče umre, ona se može obavljati bilo kad tokom godine.

 

Da li je i obavljanje umre obuhvaćeno ovim hadisom?

 

Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kaže: “Postoji razilaženje među učenjacima, neki od njih kažu da je umra obuhvaćena ovim hadisom zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Umra je mali hadž’[8] te, jer je u drugom rivajetu istog hadisa (tj. hadis Džibrila) spomenuta i umra uz hadž.

Međutim, ispravno je da umra nije obuhvaćena ovim hadisom, tj. da nije od ruknova (stubova) islama, nego je vadžib (obaveza) te je grješan čovjek koji je ne obavi, a ispuni uvjete za njeno izvršavanje.”

Kaže Uzvišeni: “…za onoga ko je u mogućnosti…” (Alu Imran, 97)

Dakle, hadž je propisan onome ko je u stanju obaviti ga, jer on zahtijeva da čovjek bude finansijski u mogućnosti, da bude siguran, da ide na daleko i dugotrajno putovanje, u kojem se nalaze mnoge poteškoće i slično.

Mogućnost obavljanja hadža ogleda se u dvije komponente, a to su: finansijska mogućnost i da je fizički zdrav i u stanju da ga obavi. Stoga, ko ima zdravo tijelo i u stanju je da ode na hadž, a nema imetka – takvom čovjeku nije obaveza, ali onaj ko ima imetka, ali ne može fizički da ode – takav će opunomoćiti nekoga da za njega obavi hadž (bedel).

S obzirom na to da je hadž ibadet čije izvršavanje predstavlja veliki napor i tegobu te da je to za neke muslimane dugotrajno putovanje – Allah Uzvišeni olakšao ga je i učinio obaveznim samo jednom u životu, a onaj ko obavi više puta, to je lijepo i pohvalno.

Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, Allah vam je propisao hadž, pa ga obavljajte!” Neki čovjek upita: “Je li svake godine, Allahov Poslaniče?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, šutio je sve dok čovjek isto pitanje nije ponovio tri puta, a zatim je rekao: “Da sam odgovorio potvrdno, bio bi vam obavezan, a vi to ne biste mogli (ispuniti).” (Bilježi Muslim)

 

Napomena:

Detaljnije o propisima hadža i umre možete pročitati na web portalu www.minber.ba i to na sljedećim linkovima:

http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=11084:jednostavan-nain-obavljanja-umre&catid=43:fikh&Itemid=59

http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=12719:jednostavan-nain-obavljanja-hadda&catid=230:had-i-kurban&Itemid=128

(Ovo je 4. dio komentara Džibrilovog hadisa, a u narednom tekstu slijedi nastavak, uz Allahovu pomoć)

 



[1]  Detaljnije o prvom temelju islama, šehadetu, pogledati na linku:

 http://minber.ba/index.php/hadis-kategorija/14826-o-muhammede-obavijesti-me-o-islamu

[2] U ajetu se govori o licemjerima.

[3] Međutim, neki prevodioci: “ve tukimes – salate”, prevode: “da klanjaš namaz”, iako je bolji   prijevod: “da uspostaviš namaz”, jer postoji razlika između toga dvoga, a Allah najbolje zna.

[4] Od Malika ibn Huvejrisa, Allah bio zadovoljan s njim.

[5] Bilježe imami El-Buhari i Muslim od Ibn Mesuda, Allah bio zadovoljan s njim.

[6] Et-Taberani, El-Hakim, Ed-Darekutni, El-Bejheki i dr.  

[7] Predaju bilježe imami El-Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan s njim.

[8] Bilježi El-Bejheki u Es-Sunenu vel-asar.