Društvo i politika

Talibanski pukovnik

435views
Preveo: Denis Rizvić
Minber.ba
– Sa svojim bijelim turbanom, dugom bradom i vojničkom jaknom ovaj čovjek, za
kojeg su nam rekli da je veliki ratnik, pukovnik Imam, posebna je pakistanska enigma. Bivši pukovnik pakistanske obavještajne službe, obučen od strane Amerikanaca, zadnjih 20 godina je proveo prebacivajući „pobunjenike“ u i van Afganistana, prvo da bi se borili protiv sovjetske armije, a kasnije kao podrška talibanima,  pakistanskim saveznicima, u njihovim naporima da zavladaju Afganistanom u 90- tim godinama prošlog stoljeća.

Danas se ti isti talibani bore protiv nekadašnjih njegovih mentora, SAD-a, i zapadni dužnosnici kažu da je pukovnik Imam nastavio da obučava, regrutira i finansira „pobunjenike“. Zajedno sa velikim brojem drugih umirovljenih pakistanskih obavještajaca, kažu oni, on je pomogao da se ostvari nevjerovatni povratak talibana od 2006. godine. U dva zadnja intervja koja je dao „New York Timesu“ pukovnik Imam je to zanijekao. Ali on je ostao glasni zagovarač talibana i njegovi pogledi otkrivaju simpatije prema njima koje su duboko ukorijenjene unutar pakistanske vojske i obavještajnih službi.

Uprkos zadnjih nekoliko hapšenja talibanski dužnosnika i komandanata u Pakistanu, ljudi poput pukovnika Imama stoje u centru pitanja koje glasi: kakve su prave namjere Pakistana prema talibanima? Američki i NATO dužnosnici sumnjaju da umirovljeni oficiri poput pukovnika Imama služe kao poluoficijalni most između vođa talibana i dijelova pakistanske vojske, kao i između ostalih militantnih grupa.

Sada umirovljen, pukovnik Imam (pravim imenom brigadir Sultan Amir) živi u gradu Rawalpindiu, samo nekoliko metara od glavnog štaba pakistanske armije. U intervjuima pukovnik Imam je zanijekao bilo kakvu stalnu vezu sa talibanima. Ali je priznao da  neki „slobodni strijelci“- što znači bivši pakistanksi oficiri i obavještajci- još uvijek pomažu „pobunjenicima“. Ako pukovnik Imam personificira „dvostruku“ pakistansku politiku prema talibanima, ona takođe pokazuje i koliko su duboke veze Pakistana sa afganistanskim borcima, i koji je mogući ključ da se oni kontroliraju.
Nekada obećavajući protégé za SAD, on je prošao obuku za specijalne snage u Fort Braggu 1974. godine, gdje je bio posebno obučen za upotrebu eksploziva, a onda je završio padobransku obuku zajedno sa slavnom 82-gom Airborne divizijom. Nakon povratka u Pakistan on je obučavao gerilskim taktikama svoje prve afganistanske učenike koji su napustili zemlju nakon komunističke revolucije 1978. godine, a među njima su bili i buduće vođe otpora Gulbuddin Hekmatyar i Ahmed Shah Masood. Nakon toga blisko je sarađivao sa CIA-om obučavajući i podržavajući hiljade gerilaca afganistanskog Pokreta otpora koji su se borili protiv sovjetske armije u 80-tim.

Nakon što su se Sovjeti povukli, pojavili su se talibani i pukovnik Imam, koji je tada radio kao pakistanski dužnosnik u amabasadi u Afganistanu, obezbijedio im je kritičnu podršku da zavladaju zemljom, tvrde zapadni dužnosnici. Prema njegovim tvrdnjama, on je bio vrlo blizak sa vođom talibana mula Muhamedom Omarom, kojeg je posjetio nakon napada 11. septembra i da je otišao od njega tek onda kada je počelo američko bombardovanje. Kaže da se otada nije vraćao tamo. Njegov savjet mula Omaru je bio da se bori, ali da se drži gerilske taktike.

Danas, pukovnik Imam otvoreno priča o Amerikancima sa kojima je nekad sarađivao. Ali on predviđa neuspjeh za SAD u Afganistanu. I dok su njegovi pogledi očigledno obojeni simpatijama prema talibanskim ciljevima, oni takođe imaju svoju težinu jer dolaze od čovjeka koji dobro poznaje stvari o kojima govori. Talibani ne mogu biti poraženi, kaže on, i oni neće biti oslabljeni nedavnim hapšenjem viših komandanata poput mula Abdulghanija Baradara. Talibanski pokret je toliko razvijen, kaže on, da komandanti na terenu većinom donose odluke, te mogu da prikupe novac i obezbijede oružjem i logistikom sami sebe.

„Talibane ne možete prisiliti, ne možete ih pokoriti“, kaže on. „ Ali oni mogu izmoriti Amerikance. Za jedno 3-4 godine Amerikanci će biti izmoreni i iscrpljeni.“ On je kritizirao prošlogodišnju odluku predsjednika Obame da pošalje dodatne trupe u Afganistan. „ Oni čine ono što se nikad ne treba raditi u vojnoj taktici, oni pojačavaju grešku i šalju dodatna pojačanja u već pogrešnu taktiku“, kaže on. „ Biće više konvoja, više aviona, više konvoja sa
logistikom, i gerilci će imati više meta,“ dodaje on. „Gerilci su vrlo sretni sada.“

Plan generala Stanleya A. McChrystala, komandanta američkih snaga u Afganistanu, da pridobije afganistanski narod vojnim pritiskom na talibane možda je mogao uspjeti 2003-2004. godine, kada su talibani bili slabiji i imali manju podršku, ali su talibani prisutni u svakoj afganistanskoj provinciji. Takođe je rekao da  ideja o potplaćivanju talibana da promjene strane neće uspjeti. „Zaista je sramotno da supersila mora potkupljivati svoje neprijatelje“, kaže on. Istovremeno za mula Omara on nema nikakve druge riječi osim pohvala. O hiljada ljudi koje je obučavao, kaže on, vjerski učenici kao mula Omar bili su strašni i tvrdi protivnici zbog svoje čvrstoće i predanosti.

Zadnjih godina talibanima su se pridružili neki loši ljudi, i počeli su činiti zločine, ali mula Omar ih je neutralisao i još uvijek to čini, kaže on. Pukovnik posebno kritikuje pakistanske talibane koji se bore protiv pakistanske armije u dolini Swat, i koji su pokrenuli val napada po pakistanskim gradovima. Oni su „problematični“ i moraju biti „neutralizirani“, kaže on.

Ali za Afganistan jedino rješenje je da se pregovara sa talibanima i njihovim vođama. Mula Omar želi mir i sposoban je za kompromis i rješenje sukoba. On je jedini vođa koji može držati Al Kaidu izvan Afganistana ili je držati pod kontrolom, uključujući i Osamu bin
Ladena. Podrška mula Omaru je toliko velika da bi ga i Usama bin Laden morao poslušati, kaže on i dodaje da je mula Omar odbio predati Amerikancima Usamu bin Ladena 2001. godine i zbog toga što je bio uvjeren, da je to samo jedan od prvih zahtjeva koji bi mu stranci mogli postaviti.

Carlotta Gall

New York Times