Društvo i politika

Talibani nikad neće biti poraženi

483pregledi
Preveo: Denis Rizvić
Minber.ba- Pakistanski obavještajac koji je obučavao talibanskog vođu mulla Omara za borbu upozorio je NATO snage da nikad neće nadvladati svoje neprijatelje u Afganistanu, te ih savjetovao da bi radije trebali pregovarati sa njima a ne dalje nastavljati žrtvovati još života. „Vi nikad ne možete dobiti rat u Afganistanu“ rekako je tzv. „Pukovnik Imam“, koji je vodio program obuke afganistanskog pokreta otpora koji se borio protiv sovjetske okupacije od 1979 do 1989. godine.
„Radio sam sa ovim ljudima od 70-tih godina prošlog stoljeća i mogu vam reći da oni nikad neće biti poraženi. Ko god da je došao ovdje- zaglavio je. Što više ih ubijate- to će se više širiti i razvijati.“ Visok i bradat, pravim imenom Amir Sultan Tarar, obučen je u Fort Bragu, američkoj bazi gdje su stacionirane američke specijalne snage. Za vrijeme 70-tih i 80-tih on je nadgledao kampove za obuku, osnovane od strane CIA-e, kroz koje je prošlo 95.000 Afganistanaca i često je pratio svoje studente na misije.

Nakon sovjetskog poraza i kolapsa komunizma primljen je u Bijelu kuću od strane starijeg Georgea Busha koji mu je dao komad berlinskog zida sa natpisom:“ Onima koji su odlomili prvi komad.“ Danas zapadnjačke obavještajne službe vjeruju da je Imam među grupom odmetnutih oficira iz Pakistanske obavještajne službe (ISI), koji su nastavili da pomažu talibane nakon što se Pakistan okrenuo protiv njih poslije napada 11.septembra. Dužnosnici UN-a i Afganistanska obavještajna služba dali su podatke da se on nalazi u afganistanskim provincijama Helmand i Uruzgan. To je optužba koju on odbacuje, tvrdeći da sada ima 65 godina i da već 8 godina nije radio.
„Volio bih da jesam, ali oni me više ne trebaju,“ kaže on. „Moji učenici su otišli daleko ispred mene. Oni sada daju lekciju cijelom svijetu. Vrlo sam ponosan na njih.“ Iako on izražava veliko poštovanje prema britanskoj armiji („mnogo galantniji od Amerikanaca“), Imam kaže da su slanjem trupa u Helmand Britanci izgleda zaboravili svoj prethodni rat u Afganistanu.
Posebno bi se trebali sjetiti, kako on spominje, bitke kod Maiwanda 1880.godine, u kojoj je 2500 britanskih vojnika naletjelo na 25.000 Afganistanaca i gdje su pretrpili katastrofalan poraz. „Kada su ljudi u Helmandu čuli da Britanci ponovo dolaze, govorili su: ‘ Sjećate li se Maiwanda? Naš stari neprijatelj dolazi u istu oblast, gdje su nekad poraženi, da se osvete. ‘ I onda su se svi, talibani i oni koji to nisu, ujedinili. Rekli su mi preko telefona: ‘ Ne brini, pobrinućemo se da Britancima ne bude nimla lahko’.“

Njegovi komentari dolaze u vrijeme kada se broj britanskih vojnika poginulih u Afganistanu, u borbenim aktivnostima, popeo na 137, jedan više od broja poginulih u Irakuu. Prema Imamovim tvrdnjama, Helmand je posebno težak zbog karaktera tamošnjeg naroda. „ Oni ne mogu manje brinuti o gubitku imetka ili o gubitku života,“ kaže on.
Nije vjerovatno da iko danas poznaje bolje Afganistance od Imama. Sve ključne afganistanske vojne figure obučavane u u njegovim kampovima, od poginulog Ahmada Shaha Massouda do Gulbuddina Hekmatyara njegovog „najobjesnijeg“ studenta. „ Za mene je stvar ponosa to što su moji studenti kasnije postali veliki komandanti,“ kaže on.
„Afganistanac je veoma lukav vojnik,“ dodaje on. „ On shvata stvari veoma brzo i nikad ne zaboravlja. Kao komandir pakistanske jedinice ja bih trenirao svoje ljude šest mjeseci i možda bi zapamtili oko 70% gradiva. Ali kad afganistanski tinejdžeri dođu, imaju obuku sa oružjem  samo tri dana i zapamte 100% gradiva. U samo 15 dana oni su savladali rukovanje Stingerom.“
Omar je prošao kroz njegove kampove 1985.godine. „On je jednostavan čovjek, a tada je bio komandir male jedinice koja je brojala maksimum 40 ljudi i nisu imali puno oružja,“ sjeća se on.

Jedan od najvećih Imamovih pomagača bio je kongresmen Charlie Wilson, Teksašanin koji je bio oruđe u osiguranju operacije „Cyclone“, programu CIA  koja je imala za cilj da snabdijevanje mudžahida sa oružjem da bi se mogli boriti protiv sovjetskih jedinica. „Imao je običaj da zapleše od sreće kada bi vidio naše kampove za obuku,“ kaže Imam. Poslije 10 godina rata Rusi su istjerani van. „ Totalni trošak je bio samo 5 milijardi dolara i nijedan izgubljeni američki život,“ kaže Imam. „ Sada Amerikanci troše stotine milijardi dolara i gube stotine života.“
Zadnji put je vidio Wilsona nakon sporazuma u Ženevi oko sovjetskog povlačenja 1988.godine. Imam mu je rekao:“ Vi napuštate Afganistance. Oni trebaju finansijsku pomoć za obnovu.“ Wilson je odgovorio:“ Dolari ne rastu na drveću.“ „Da li afganistanska mladost raste na drveću?“ upitao je Imam. „Preko 1,5 miliona Afganistanaca poginulo.“ Bijesan zbog američke izdaje i uništen zbog međusobne borbe unutar afganistanskog Pokreta otpora on je postao blizak Omaru. „ Volim ga,“ kaže on. „ On je donio mir za Afganistan.“

 
Imam je bio pakistanski generalni konzul u Heratu kada su talibani preuzeli grad 1995.godine od Ismaila Khana, bivšeg komadanta mudžahida, koji tvrdi da je ISI agent nadgledao ovu talibansku operaciju. Otuda, on je vodio talibane u zauzimanju gradova Mazar-e-Sharifa i Jalalabada i dok nisu ušli u Kabul. Kao i mnogi Pakistanci on odbija da povjeruje da su napadi 11.septembra izvedeni od strane Osame bin Ladena. „Operacija poput te zahtijeva podršku sa kopna,“ kaže on. „ Nemam sumnje da je izvedena od strane Amerikanaca, da bi ocrnili talibansku vladu i dobili izgovor da ih svrgnu.“
Kada je general Perverz Musharraf, tada predsjednik Pakistana, popustio pod američkim pritiscima i složio se da  prekine veze sa talibanima Pukovnik je bio zgrožen. Sjeća se da je tada u Islamabadu rekao Musharrafu:“ Vi ne možete pobijediti ove ljude, oni su dobro obučeni, imaju dosta municije i što ih više ubijate, više će biti onih koji ih podržavaju.“ Danas on dodaje:“Bila je to greška njegovog života i zbog nje sada smo svi osuđeni.“
Imam je napustio Afganistan kada je počelo američko bombardovanje i nije se otada vraćao.  
 
„ Mogu da odem tamo u svakom momentu, svojim starim rutama, čak ni Amerikanci me ne  mogu zaustaviti, ali nema potrebe,“kaže on. „Imam prijatelje koji me zovu otamo. Ponekad me nazovu samo zbog toga što vole da čuju moj glas. Zadovoljan sam sa trenutnom situacijom zbog toga što su Amerikanci tamo u zamci. Talibani ih neće totalno poraziti, ali na kraju neprijatelj će se iscrpiti, poput Rusa.“ On je ponudio da Amerikancima pronađe izlaz iz ove situacije:“ Možemo da ih damo spasonosno rješenje situacije, ali moraju da promijene svoju strategiju.“
Prvo, kaže on, moraju potrošiti milijarde dolara na obnovu zemlje. Onda moraju početi pregovarati sa Omarom, a ne sa tzv. „umjerenim talibanima“ sa kojima sada pregovaraju. „Kada će te vi ljudi shvatiti da nema drugih talibana ?“ pita on. „Oni koji se odvoje od talibana nemaju mjesta u društvu. Vi možete praviti pregovore u Dubaiju ili Saudijskoj Arabiji, ali kad se oni vrate u Afganistan i ljudi saznaju da su napravili kompromis sa Amerikancima- oni su gotovi. U Afganistanu jedini čovjek koji može donositi odluke i kojeg će narod poslušati jeste mula Omar. On je razuman čovjek. On će slušati i raditi za interese svoje zemlje.“
On tvrdi da talibanski vođa nije u Pakistanu: “On je u brdima Uruzgana, provincije gdje mu je dom. Ako postoji neki zahtjev, on će me poslušati, ali zašto da ga stavljam u rizičnu situaciju?“
Imam kaže da je sa strahom gledao borbe koje se šire Pakistanom i bio je šokiran kad je vidio da njegove kolege oficiri moraju da se bore protiv svojih sunarodnjaka u Swatu..
„Oni nisu talibani, oni su ljudi iz plemena,“kaže on. „Mula Omar im je rekao da se ne bore protiv Pakistana. Oni se bore protiv pakistanske vlade zbog toga što ona podržava neprijatelje islama. Svako zna da naša vlada podržava napade bespilotnim letjelicama na našem teritoriju. Ovo je američki plan da nas naprave pokornom zemljom i da imaju izgovor da nam uzmu naše nuklearne bombe. Svako od njih, vaš (britanski) premijer, predsjednik Obama govore da naše nuklearno oružje nije „sigurno“. Ja kažem da ga vi činite nesigurnim. Kada vi niste u nekoj oblasti- onda nema problema.“ Poziv na molitvu završava naš razgovor. Prije nego što je otišao rekao je zadnje upozorenje:“ Kažem vam- kad se moja nacija digne to neće biti Afganistan, niti Irak. Desiće se veliki pokolj.“

Piše: Christina Lamb
Izvor:Times/ Uruk.net