Aktuelno

Šta poslije ramazana?

543pregledi
Piše: Smail Handžić
 
Evo nas na samom kraju mubarek mjeseca ramazana. Ispraćamo našeg milog i dragog gosta, njegove lijepe dane i mirisne i sjajne noći. Tužno ispraćamo mjesec Kur’ana, mjesec bogobojaznosti, sabura, džihada, milosrða, darežljivosti, oprosta od grijeha, čežnje za potpunim izbavljenjem od vatre… Ono što svaki musliman u ovim trenutcima treba da osjeti, osim tuge zbog isteka ovog veličanstvenog mjeseca, jeste smisao za sopstvenim samoobračunom, smisao za preispitivanjem vlastite duše i njenog stanja na kraju ramazana.

Uzvišeni je objavio: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili!“ (El-Beqareh, 183) Da li smo dobro naučili i ostvarili značenja bogobojaznosti, odnosno, da li smo iz ramazanske škole izašli sa diplomom onih koji su postali bogobojazni? Da li smo odgojili našu dušu i poveli je u borbu protiv njenih prohtjeva? Da li smo tu borbu okončali pobjedonosnim pokličom, ili nas je naša duša savladala tim što nas je primorala da budemo ponovo zarobljenici naših ružnih društvenih običaja i sljedbenici odvratnih i nedoličnih ljudskih poriva? Da li smo činili ona djela koja će, možda, postati velikim razlogom spuštanja Allahove milosti, oprosta i izbavljenja od vatre? Da li smo… Da li smo… Zaista mnoga pitanja treba da salijeću srce svakog iskrenog muslimana, da sebe priupita i da iskreno i otvoreno sam sebi odgovori, kako sam se okoristio od ovog ramazana?

Bio nam je prava škola imana i izvor istinskog islamskog ruhanijjeta (duhovnosti) iz kojeg smo trebali, ne stideći se, svak’ sebi zagrabiti vlastitu opskrbu za ostatak godine i života a u kojoj nam je tajna životnog uspjeha! Naposlijetku, kada ćemo prihvatiti savjet, kada ćemo naučiti pouke, okoristiti se i konačno promijeniti svoj nemarni odnos prema Gospodaru svih svjetova, ako to nismo učinili u ramazanu? „Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.“ (Er-Ra’d, 11)

Zatim, ako smo se okoristili od ramazana ostvarujući osobine istinskih vjernika, posteći, klanjajući, boreći se protiv poriva duše… Tada trebamo biti zahvalni Allahu što nas je tim odlikama uputio i dao nam snage da u njima budemo ustrajni. Meðutim, nemojmo uvijek biti rušitelji vlastitih zalaganja! Da li ste čuli za osobu koja se mukotrpno potrudila da proizvede kvalitetnu vunu, te da od nje sama sebi isplete prelijepi džemper koji je, svojim ukrasnim vezovima i ljepotom tragova spretnog pletača, mamio divljenje svih onih koji bi ga ugledali na toj osobi, a zatim je ona, taj isti džemper, sve nit po nit svojim rukama bez ikakvog razloga rezala i uništavala na zaprepaštenje ljudi? Šta su ti ljudi govorili o toj osobi?! Šta bismo mi kazali o njoj kada bi nas neko upitao?!

Ovakvo je stanje svih onih koji se, nakon ramazana, ponovo vraćaju svojim grijesima i ostavljaju dobra djela i potpunu pokornost i predanost Uzvišenom Allahu! Nakon što su se naslaðivali blagodatima islama, i nakon što su uživali bliskost svih hajrata koje je ramazanski duh bio oživio, vraćaju se ponorima nekadašnjih grijeha i izlaganjima Allahovoj srdžbi! Allah je Gospodar i svih ostalih mjeseci mimo ramazana! Allahov rob treba da nakon njega bude još bolji vjernik nego što je prije bio! To su, u ostalom, i jasni znaci da su njegova dobra djela u ramazanu primljena!

Nakon toga, Allahov rob se Bajramom treba radovati zbog toga što je ispostio čitav mjesec kojeg mu je njegov Gospodar naredio, što je se zalagao i trudio da što više čini dobra djela, i tada Mu treba veličanstveno zahvaljivati i veličati što ga je tom uspjehu nadahnuo! „I kad je Gospodar vaš objavio: ’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više povećati…“ (Ibrahim, 7) Ovo povećanje će se ogledati u svakom dobru, materijalnom ili znečenjskom. Dakle, obuhvata i povećanje u imanu i u dobrim djelima. Odatle možemo kazati da će rob, ako svome Gospodaru bude iskreno zahvaljivao, biti još bolji u pogledu činjenja dobrih djela pokornosti Uzvišenom, a udaljeniji od grijeha i prijestupa! Njegov odnos i veza sa Uzvišenim Allahom će biti uvjek bolja, bit će čvršći u dosljednosti i praktikovanju Njegovog šerijata i postojaniji na pravom putu sve dok se sa svojim Gospodarom ne sretne!!! „Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ustraju pri tome – dolaze meleki i govore’ “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se džennetu koji vam je obećan! Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je Milostiv.”“ (Fussilet, 30-32)

Uprkos svemu tome, Allahov rob treba osjećati i potajni strah da njegova učinjena dobra djela, zbog odreðenih propusta, neće biti primljena, kao što su i naši ispravni prethodnici, Allah im se smilovao, osjećali i na šest mjeseci nakon ramazana, sve to vrijeme moleći Allaha da im ta djela primi! Prenosi se da je Fadaleh ibn Ubejd rekao: „Kada bih znao da mi je Allah primio djelo težine zrna gorušice, to bi mi bilo draže od čitavog dunjaluka i onoga što je na njemu! To je zbog toga što Uzvišeni Allah kaže: „Allah prima samo od onih koji su bogobojazni“(El-Ma’ideh, 27) Rekao je Malik ibn Dinar, Allah mu se smilovao: „Strah da djelo neće biti primljeno je veći od samog djela!“ A Abdulaziz ibn ebi Davud, Allah mu se smilovao, je rekao: „Zatekao sam ih kako se zalažu da čine dobra djela, pa kada bi ih uradili, postajali bi zabrinuti, da li će od njih biti primljena ili ne?!“

Molim Uzvišenog Allaha da primi naše ibadete, pročisti naše duše i srca, poveća naše znanje i učini nas bogobojaznim!

 
Prvi put objavljeno: Subota, 06 Listopad 2007 04:45