Svojstva abdesta i namaza

Abdest i namaz

Svaki punoljetan i umno zdrav musliman i muslimanka dužni su klanjati pet dnevnih namaza.

Čistoća i abdest

Prije namaza čovjek je dužan očistiti tijelo, odjeću i mjesto gdje će klanjati od prljavih stvari, a to su: krv, mokraća, izmet, balega, sperma, preejakulat, vino (alkohol), bljuvotina i gnoj.

Čišćenje se vrši čistom vodom tako što se pranjem ukloni trag, a ako se radi o tkanini, ona će se oprati tri puta, a po potrebi i više puta, tako što će se tkanina poslije svakog pranja iscijediti. Ako se i nakon toga na tkanini bude vidio trag, poput fleka, to se neće smatrati nečistoćom i dozvoljeno je u takvoj odjeći klanjati.

Ukoliko je osoba imala spolni odnos, polucirala u snu ili polucirala pod utjecajem strasti, obavezno će se okupati, odnosno uzeti gusul. To je obavezno i ženi kojoj prestane mjesečnica. Prilikom kupanja obavezno je oprati usta, nos i posuti vodu po cijelom tijelu.

Sa dijelova tijela koje treba oprati tokom abdesta obavezno je otkloniti sve što može spriječiti dodir sa vodom, kao što su, naprimjer, masti i lak za nokte. Lijepo je prije abdesta oprati zube.

Abdest se uzima tako što čovjek naumi da u ime Allaha uzme abdest i izgovori: “Bismillah! – U ime Allaha!”, a zatim opere šake do zgloba tri puta. Potom će oprati usta i nos tako što će uzeti u ruku vode, i uzeti malo sebi u usta kao da je hoće popiti, promućkati je u ustima i ispljunuti, a ono što je ostalo u šaci blago će ušmrknuti u nos i išmrknuti lijevom rukom. Tako će oprati usta i nos tri puta. Zatim će vodom oprati (umiti) lice tri puta. Potom će tri puta oprati desnu ruku od vrhova prstiju šake do lakta obuhvatajući i njega. Potom će tako oprati i lijevu ruku tri puta. Zatim će ovlažiti ruke i potrati po glavi (kosi) polazeći od čela prema potiljku i vraćajući ih nazad. Odmah potom će potrati uši tako što će staviti kažiprst u uši, palcem će potrati vanjski dio ušiju, a kažiprstom unutrašnji. Poslije toga tri puta će oprati stopalo desne noge do članaka, a potom isto tako i lijevo.

U slučaju da količina vode bude mala i nedovoljna, najmanje što mora oprati prilikom abdesta jeste:

1. oprati lice od mjesta gdje raste kosa do ispod brade uzdužno, i od uha do uha u širinu;
2. oprati ruke od vrhova prstiju do iza lakata;
3. potrati četvrtinu glave mokrom rukom;
4. oprati noge do iznad članaka.

U slučaju da ne nađe vodu ili se boji da je koristi, onda će čistom zemljom uzeti tejemum, a to znači da će naumiti da se, umjesto abdesta ili gusula, simbolično očisti dodirivanjem zemlje, tako da će šakama dodirnuti zemlju i potrati svoje lice, a zatim će ponovo šakama dodirnuti zemlju i potrat će ruke od vrhova prstiju do lakata.

Namaz

Pet obaveznih – farz-namaza jesu: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija. Sabah ima dva, akšam tri, a ostali namazi po četiri rekata. Jedan rekat se sastoji od kijama – stajanja, na kojem se uči Kur’an, jednog rukūa – pregibanja, vraćanja sa rukūa, dvije sedžde – padanja licem na tle i jednog kratkog sjedenja među njima.

Vrijeme sabah-namaza počinje od nastupanja zore do izlaska sunca, vrijeme podne-namaza počinje od trenutka kada sunce pređe polovicu neba i krene prema zapadu i traje sve dok nakon toga čovjekova sjenka ne bude kolika je i njegova dužina. Tada nastupa vrijeme ikindijskog namaza i traje dok sunce ne požuti. Vrijeme akšamskog namaza počinje od trenutka zalaska sunca do nestanka crvenila na horizontu. Vrijeme jacija-namaza je do polovine srednje noći, a u slučaju nužde i do zore. Za precizno određivanje namaskih vremena koriste se vaktije koje pokazuju tačno vrijeme nastupanja svakog namaza. Početak namaskog vremena oglašava se ezanom sa džamijske munare.

Način obavljanja namaza

Kad neko hoće da klanja, ustat će i okrenuti se prema kibli (Meki). Kibla je u našoj zemlji Bosni i Hercegovini na jugoistočnoj strani. Zatim će naumiti (u mislima) koji namaz hoće da klanja i, ako je muško, okrenuvši dlanove prema kibli dignut će ruke naspram ušiju, a ako je žensko, naspram ramena i izgovorit će “Allahu ekber”, odnosno početni tekbir, i od tog trenutka čovjek se nalazi u namazu i nije mu dozvoljeno ni da se okreće ni da izgovara riječi koje nisu sastavni dio namaza.

Nakon izgovaranja početnog tekbira, desnom šakom obuhvatit će zglob lijeve ruke i muškarci će ruke vezati ruke ispod pupka, a žene na prsa. Lijepo je da gledaju u mjesto gdje će licem biti na sedždi da bi bolje razmišljali o onome što će izgovarati pred Allahom u namazu. Nakon toga proučit će: “Subhanekallahumme ve bihamdike, ve tebarekesmuke, ve teala džedduke ve la ilahe gajruke!”, što u prijevodu znači: “Uzvisujem Te, Bože, nad svim onim što Ti ne dolikuje i zahvaljujem Ti, Tvoje je ime blagoslovljeno, Tvoje je veličanstvo uzvišeno, i nema drugog boga osim Tebe!” Svaki će klanjač zatim proučiti: “Euzu billahi mineš-šejtanir-radžim! –  Utječem se Allahu od prokletog šejtana!” a onda: “Bismillahir-Rahmanir-Rahim! – U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!” Nakon toga, proučit će Fatihu.

 Fatiha glasi: “El-hamdu lillahi rabbil-alemīn. Er-Rāhmanir-Rahīm. Māliki jevmid-dīn. Ijjāke n’abudu ve ijjāke nesteīn. Ihdines-sirātal-mustekīm, sirātallezine en’amte alejhim, gajril-magdūbi alejhim ve led-dāllīn! – Hvala Jedinom Bogu, Gospodaru svih svjetova, Sveopćem Dobročinitelju, Milostivom. Gospodaru Sudnjeg dana. Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo. Ti nas napućuj na pravi put, na put onih koje si Ti obasuo Svojim blagodatima, a ne na put onih na koje je pala Tvoja srdžba niti onih koji su zalutali!” Nakon Fatihe, u sebi će izgovoriti: “Amin!”, što znači: “Uslišaj (Bože)!” Zatim će proučiti jednu kratku suru ili nekoliko ajeta iz bilo koje duže sure. Nakon toga, izgovarajući “Allahu ekber”, odlazi na rukū. Na rukūu će izravnati glavu i leđa, rastavljenih prstiju šakama obuhvatiti koljena i ispraviti noge, i tri puta će izgovoriti: “Subhane Rabbijel-azim! – Neka je slava mome Veličanstvenom Gospodaru!” Zatim će se podići sa rukūa izgovarajući: “Semiallāhu limen hamideh! – Allah se odaziva onome ko Ga hvali!” Kad se uspravi u stojeći položaj, reći će: “Rabbenā lekel-hamd! – Gospodaru naš, Tebi hvala!” Zatim će otići na sedždu, položivši na tlo najprije koljena, pa ruke (ako za to ne bude kakve smetnje), zatim lice, tako da mu čelo i nos dotiču tlo i da budu među šakama. Na sedždi će tri puta izgovoriti: “Subhāne Rabbijel-A‘lā! – Neka je slava mome Uzvišenom Gospodaru!”

Na sedždi će muškarac rastaviti trbuh od stegana i ruke od bočne strane tijela odignuvši laktove od zemlje, ako nema za to smetnje, dok žene to neće činiti. Prste ruke i noge okrenut će prema kibli.

Nakon toga, izgovarajući “Allahu ekber” podići će se i sjesti tako da mu lijevo stopalo bude položeno, a desno uspravljeno sa prstima savijenim prema kibli. Stavit će šake na stegna, malo sjesti i uz tekbir će otići na drugu sedždu, koju će obaviti kao i prvu. Zatim će, ne odupirući se rukama na zemlju (osim u nuždi),  izgovarajući “Allahu ekber” ustati na drugi rekat.

Drugi rekat klanjat će kao i prvi, samo što na njemu neće učiti “Subhaneke” ni euzu. Pošto se obavi i druga sedžda na drugom rekatu, sjedne se na način kako je prethodno opisano i prouči se tešehud, a mi ga često zovemo “Ettehijjatu”. Tešehud glasi: “Ettehijjatu lillahi ves-salevātu vet-tajjibātu. Es-selāmu alejke ejjuhen-nebijju ve rahmetullahi ve berekātuhu! Es-selamu alejna ve ala ibadillahis-salihin. Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu! – Pozdravi, molitve i sva dobra pripadaju Allahu! Neka su na tebe, Vjerovjesniče, selam i Allahova milost i Njegovo dobro. Neka je selam na nas i na dobre Allahove robove. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhamed Njegov rob i Njegov poslanik!” Kada bude izgovarao: “Ešhedu en la ilahe illallah”, tada će podići kažiprst desne ruke i nakon toga ga spustiti.

Ako klanja sabah, onda će poslije tešehuda proučiti “salavat”, koji glasi:

“ Allāhumme salli alā Muhammedin, ve alā āli Muhammedin, kemā sallejte alā Ibrāhīme ve alā āli Ibrāhīme, inneke hamīdun medžīd! – Allahu moj, obaspi Svojom milošću Muhammeda i njegov rod, kao što si obasuo Ibrahimov rod, Ti si uistinu hvaljen i slavljen!”

Poslije toga može proučiti dovu, kao što su, naprimjer, dove: “Rabbena ātinā fid-dun’jā haseneten ve fil-āhireti haseneten, ve kinā azāben-nār! – Allahu moj, podari nam dobro na ovom i na budućem svijetu, i sačuvaj nas patnje u Vatri!”

“Allahummagfir lī ve li vālidejje ve lil-mu’minīne jevme jekūmul-hisāb! – Allahu, oprosti grijehe meni, mojim roditeljima i vjernicima onoga dana kad se bude polagao račun!”

“Rabbena lā tuzig kulūbena ba‘de iz hedejtenā ve heb lenā min ledunke rahmeh, Inneke entel-vehhāb! – Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu pošto si ih Ti već uputio pravim putem, i podari nam Svoju milost. Ti si zaista vrlo darežljiv!”

Poslije proučene dove, okrenut će lice na desnu stranu i predati selam riječima: “Es-selamu alejkum ve rahmetullah! – Neka su spas i Božija milost na vas!”, a zatim će lice okrenuti na lijevu stranu i izgovoriti isto.

Predajom selama završen je namaz.

Ako klanja neki drugi namaz: podne, ikindiju, akšam ili jaciju, odmah nakon proučenog tešehuda i prije salavata, ustat će na treći rekat. Treći i četvrti rekat klanjanju se kao i drugi rekat, samo što se poslije Fatihe neće učiti sura, nego će se odmah ići na rukū. Ako klanja akšam, selam će predati poslije trećeg rekata, a ukoliko klanja podne, ikindiju ili jaciju, selam će predati poslije četvrtog rekata. Na posljednjem sjedenju nakon posljednjeg rekata i prije predaje selama proučit će tešehud, salavate i dove.

Naklanjavanje namaza

Ukoliko se desi da neko zaboravi ili prespava jedan namaz, dužan je da ga naklanja, tj. klanja naknadno kada ga se sjeti. Ukoliko se desi da je zaboravio klanjati dva ili više namaza, dužan ih je naklanjati po njihovom redoslijedu.

Zajednički namaz – namaz u džematu

Kada čujemo ezan koji je poziv na zajednički namaz, trebamo se tom pozivu odazvati, jer obavezne – farz-namaze treba klanjati u džematu, odnosno u džamiji, osim kada čovjek ima šerijatsko opravdanje, poput bolesti, za izostajanje iz džemata.

Zajednički namaz klanja se tako što se na mjestu na kojem će se klanjati prouči ikamet koji je sličan ikametu, ali se uči brže. Zatim, onaj koji je najučeniji istupi naprijed kao imam – predvodnik, a iza njega se poredaju oni koji će sa njim klanjati – muktedije. Nije dozvoljeno da onaj ko ne zna učiti ispravno Kur’an bude imam onome ko to zna. Iza muškaraca će se posafati djeca, a iza djece žene. Ako žene budu klanjale same bez muškaraca, one neće učiti ezan i ikamet, a ona žena koja im bude predvodnik stajat će u sredini prvog reda –safa. Ako zajednički namaz budu klanjala samo dva muškarca, jedan on njih bit će imam, a drugi će stati sa njegove desne strane.

Neposredno nakon što imam – predvodnik zajedničkog namaza kaže “Allahu ekber”, to će reći i muktedija, onaj ko klanja za njim. Potom će i jedan i drugi samo na prvom rekatu proučiti “Subhaneke” i euzu. Poslije toga imam će klanjati kao kada klanja samostalno, ali onaj ko klanja za njim neće izgovarati bismillu niti bilo šta iz Kur’ana, niti “Semiallāhu limen hamideh”, a ostalo će izgovarati, ali nakon imama. Imam će na noćnim namazima Kur’an učiti naglas na prva dva rekata. Imam je postavljen da se slijedi u namazu, pa ga se ne smije preticati.

Namaz petkom – džuma

Namaz petkom – džuma zajednički je namaz i klanja se umjesto podne-namaza. On je obavezan svakom muškarcu koji nije putnik i koji nije bolestan. Ovaj namaz ima dva rekata poput sabaha, s tim da mu prethodi hutba –obraćanje imama sa minbera. Hutbu je obavezno pomno slušati i ni na bilo koji način ne smije ometati hutbu ili skrenuti pažnju sa slušanja hutbe na nešto drugo.

Namaz bolesnika

Bolest nije opravdanje za izostavljanje namaza. Onaj ko se ne bude mogao sam abdestiti treba zamoliti nekoga da mu pomogne. Ukoliko ne bude mogao koristiti vodu, dužan je uzeti tejemum, kao što smo prethodno objasnili. Ako čovjek zbog bolesti ne bude mogao stajati, može klanjati sjedeći na podu ili na stolici. Ako bude klanjao na stolici, onda će se na sedždu previti više prema podu nego za rukū.

Namaz na putovanju

Nije dozvoljeno da se zbog putovanja ne klanja namaz u propisano vrijeme. Ko ode na put i od mjesta svog boravka pređe 85 km obavezan je klanjati podne, ikindiju i jaciju skraćeno, tj. po dva rekata, osim ako bude klanjao za imamom koji nije putnik i tada će klanjati namaz potpuno. Ova tri namaza također se klanjaju skraćeno ako se u putu zaustavi u nekom mjestu sa namjerom da se u njemu ne ostane više od 15 dana. Dozvoljeno je na putu da se klanja podne pred istek namaskog vremena, a zatim odmah po njegovom isteku ikindija. Tako je dozvoljeno postupiti i prilikom klanjanja akšama, to jest tada će se akšam klanjati pred istek akšamskog vremena i odmah po nastupanju jacijskog vremena klanjat će i jacija.  Ovo je prividno spajanje namaza.

Namaski sunneti

Pored obaveznog – farz-namaza, postoje dobrovoljni namazi – sunneti, koji se klanjaju uz farzove, a to su: dva rekata prije sabaha, četiri rekata prije i dva rekata poslije podne-namaza, dva rekata poslije akšama i dva rekata poslije jacije. Lijepo je klanjati i četiri rekata prije ikindije i prije jacije. Sunneti od četiri rekata klanjaju se kao i podne-namaz, s tim da se poslije Fatihe na trećem i četvrtom rekatu uči sura.

Poslije jacija-namaza, nakon jacijskih sunneta klanja se vitr-namaz koji ima tri rekata. Vitr-namaz klanja se kao i akšamski farz-namaz, s tim da se na trećem rekatu poslije Fatihe prouči sura, a zatim se dignu ruke spram ušiju kao na početku namaza i izgovori se “Allahu ekber”, ruke se svežu kao na svakom stajanju na namazu i prouči se kunut-dova prije rukūa. Kunut-dova glasi: “Allahumme innā neste-īnuke ve nestag–firuke, ve nesteh–dīke ve nu’minu bike, ve netūbu ilejke ve netevekkelu alejke, ve nusnī alejkel–hajre kullehū. Neškuruke va lā nekfuruke. Ve nahleu ve netruku men jefdžuruke.

Allāhumme ijjāke na‘budu ve leke nusallī ve nesdžudu, ve ilejke nes’ā ve nahfidu. Nerdžū rahmeteke ve nahšā azābeke. Inne azābeke bil-kuffāri mulhik! – O Allahu, mi od Tebe pomoć tražimo i oprost grijeha; molimo Te da nas uputiš na pravi put! Mi u Tebe vjerujemo, Tebi se kajemo, na Tebe se oslanjamo, i sve hvale na Tebe donosimo; zahvaljujemo Ti i nismo Ti nezahvalni; ostavljamo onoga ko Ti je nepokoran!

O Allahu, mi samo Tebe obožavamo, i Tebi namaz obavljamo i sedždu činimo, Tebi žurimo i hrlimo. Nadamo se Tvojoj milosti i strahujemo od Tvoje kazne –doista će Tvoja kazna stići nevjernike!”

Nakon završene kunut-dove, izgovarajući “Allahu ekber”, učini se rukū, dvije sedžde i posljednje sjedenje, pa se preda selam. Ako se zaboravi vitr-namaz, treba ga naklanjati.