Dawa

Sve su stvari u osnovi dozvoljene

626pregledi
Priredio: Adnan Maglić
 
Prihvaćeno šerijatsko pravilo kod većine hanefijskih, šafijskih, zahirijskih i dijela hanbelijskih učenjaka kaže da je u svim stvarima evidentna dozvola sve dok ne dođe tekst koji nešto nareðuje ili zabranjuje. Značenje ovog pravila bilo bi da je čovjeku, u osnovi, dozvoljeno jesti, piti i koristiti sve što je na Zemlji i to pravilo je važeće sve dok ne doðe kur’ansko-hadiski tekst koji ga stavlja na stepen obaveze ili zabrane.

Ovo se pravilo uklapa u prirodu čovjeka na ovom dunjaluku. Allah, dž.š., stvorio ga je kao namjesnika na Zemlji i njenog kreativnog vlasnika.

Kur’anski tekstovi govore o ovom pravilu i potvrðuju ga. Kaže Uzvišeni: ”On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio.” (El-Bekare, 29.)

Na drugom mjestu Allah, dž.š., kaže: ”I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega.” (El-Džasije, 13.)

U vezi s ovim prenesen je veliki broj hadisa koji potvrðuju ovo pravilo, ukazuju na neizmjernu Allahovu blagodat spram Njegovih stvorenja propisujući im islam koji im život čini ugodnijim i lakšim, a čuva ih od svake tegobe i žalosti.

Bilježe Buharija i Muslim od Sa’da ibn Ebi Vekkasa, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Najveću nepravdu učinio je muslimanima onaj koji zapitkuje o nečemu dozvoljenom pa im se zbog njegovog zapitkivanja to zabrani.”

Bilježe Ibn Madže i Tirmizi od Selmana el-Farisija, r.a., da je rekao: ”Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o maslu, siru i kožici, pa je rekao: ‘Halal je ono što je Allah, dž.š., dozvolio u Svojoj Knjizi, haram je ono što vam je Allah, dž.š., zabranio u Svojoj Knjizi, a ono što je prešutio – to vam je dozvoljeno.”’

Imam Hakim bilježi hadis od Ebu Derdaa, r.a., u kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ono što je dozvolio Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi – to je halal, što je zabranio – to je haram, a što je prešutio – to je oprost, pa primite Allahov, dž.š., oprost, jer Allah, dž.š., ništa ne zaboravlja.” Zatim je proučio ajet: ”Gospodar tvoj ne zaboravlja.” (Merjem, 64.)

Iz kratkog upoznavanja sa ovim šerijatskim pravilom i njegovim dokazima primjećujemo dvije jako bitne činjenice:

1. lahkoća islama i njegova tolerancija jer se dozvoljavaju ljudima sve stvari i predmeti, osim ako postoji dokaz koji to nareðuje ili zabranjuje;

2. islam je pretekao sve dunjalučke ljudske zakone u propisivanju ovog pravila. To nije čudno za islam jer on prednjači na svakom polju dobra i plemenitosti. Njega je objavio Mudri, Sveznajući, Onaj Koji je stvorio stvorenja i On ih najbolje poznaje. Zato Uzvišeni Allah i zaslužuje da se slijedi Njegova vjera, kroči putem koji je On čovjeku zacrtao i sudi po Njegovom univerzalnom zakonu u svim segmentima ljudskog života.

Kada posmatramo islam kao religiju kroz njegove vjerske tekstove i vršimo komparaciju izmeðu zabranjenih i dozvoljenih stvari, uvidjet ćemo da nam je zabranjeno neznatno u odnosu na ono što nam je Uzvišeni dozvolio, bez obzira govorili mi o jelu ili piću, životinjama ili biljkama.

Ova od nas ne zahtijeva da puno razmišljamo i proučavamo kur’ansko-hadiske tekstove da bismo došli do istine, jer su po ovom pitanju precizni i jasni. Oni u većini svojih tekstova spominju zabranjene stvari kao izuzetak iz generalnog pravila po kojem je u osnovi sve dozvoljeno. Svaki razuman čovjek zna da ono što se spominje kao izuzetak biva manje od onoga od čega se izuzima. Kaže Allah, dž.š.: ”Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano – ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” (El-En’am, 145.)

U drugom ajetu Uzvišeni kaže: ”Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno – i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je grijeh!”(El-Maide, 3.)

Ebu Davud bilježi hadis od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zabranjeno je jesti svaku životinju (zvijer) koja ima očnjake i pomoću njih lovi, i svaku pticu koja ima kandže i pomoću njih lovi plijen.”

Buharija, Muslim i drugi bilježe hadis od Džabira, r.a., da je rekao: ”Zabranio nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan Hajbera meso domaćeg magarca.”

Ovo su samo neki primjeri zabranjenih stvari u Kur’anu i sunnetu koje su spomenute u kontekstu pobrojavanja i izuzimanja, što ukazuje da je to izuzetak iz generalnog pravila dozvole. Prema tome, količina zabranjenih stvari je neznatna u odnosu na ono što je muslimanu dozvoljeno upotrebljavati.

čak i te zabranjene stvari islam nije tek tako zabranio, niti ih je nasumice izuzeo iz generalnog pravila. Zabranjene su jer predstavljaju štetu za čovjekovu vjeru i tijelo, što se očituje u riječima Sveznajućeg: ”Koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti.” (El-A’raf, 157.)

Nauka je svojim napretkom u zadnje vrijeme uspjela dokučiti mudrosti pojedinih zabrana sa kojima se Kur’an pojavio mnogo prije.

Prvi put objavljeno: subota, 23 Veljača 2008 23:50