ISTAKNUTORekaik

Suština i smisao ovosvjetskog života

1.4kviews

Piše: Abdulvaris-ef. Ribo

Jedan od bitnih elemenata i segmenata vjere islama jeste saznati i spoznati suštinu i smisao dunjalučkog života koji čovjek živi. Ta spoznaja i saznanje elementarni je dio islamskog vjerovanja – akide, iz razloga što naš odnos prema životu općenito i naš stil i program života uveliko zavise od toga da li smo spoznali suštinu i smisao života koji živimo na ovome svijetu.

Kur’an na oko šezdeset mjesta govori o dunjaluku i njegovoj suštini. U jednom kur’anskom ajetu Sveznajući i Svemudri Stvoritelj kaže: “Život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji, za one koji se Allaha boje. Zar ne razumijete!” (El-En’am, 32)

Život igre i zabave

Život na ovome svijetu u suštini nije ništa drugo nego igra, zabava i ukras, kako ga već Kur’an opisuje. Igra je ono od čega nemamo nikakve prave koristi i što nema stvarnu vrijednost, dok je zabava posvećenost nečemu manje vrijednom, uz zapostavljanje onoga što je dragocjenije i vrednije. U prethodnom ajetu korištena je jezička forma negacije i izuzeća, pa se tako u ajetu kaže: “Život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra i zabava”, a da je rečeno: “Život na ovome svijetu je igra i zabava”, značilo bi da život na ovome svijetu, pored toga što je igra i zabava, može biti i nešto drugo, međutim, činjenica je da sve aktivnosti koje su isključivo vezane za ovaj svijet mogu biti samo igra i zabava. Većina ljudi ovosvjetski život, zapravo, i uzima samo za igru i zabavu i nadmetanje u blagodatima i uživanjima ovoga svijeta, a zapostavljaju drugi svijet za koji bi se, upravo, trebali spremati na ovome svijetu. Prema tome, ovaj svijet nije stvoren za vječnost i za puko uživanje i zabavljanje, nego ima svoju svrhu, a svrha ovoga svijeta je zaraditi na njemu onaj drugi vječni i bolji svijet.  Uzvišeni Allah kaže: “Ljudima se čini lijepim samo ono za čim žude; žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu, a najljepše mjesto povratka je kod Allaha.” (El-En’am, 14) Ovaj kur’anski ajet opisuje suštinu ovodunjalučkih blagodati za kojima ljudi žude, zaboravljajući da su te blagodati prolazne i da je ono što je Allah kod Sebe pripremio za pokorne robove Svoje, mnogo bolje i vrednije.

Zbog toga je izuzetno važno da spoznamo i dokučimo bit i suštinu dunjalučkog života, kako ne bismo postali njegovi robovi, zaokupljeni njegovim čarima i blagodatima, zaboravljajući zbog čega smo stvoreni i šta je naša svrha i cilj na ovome svijetu.

Podstanari na dunjaluku

Postoji jedan slikovit primjer koji čovjeka na ovome svijetu poredi sa podstanarom koji je zakupio tuđu kuću, a ima svoju vlastitu kuću u nekom drugom mjestu. Tako taj čovjek ulaže u kuću u kojoj je podstanar, a ne u svoju kuću u koju će se na kraju i vratiti. To je svakako apsurd i veliki gubitak za ovog čovjeka, jer pravi vlasnik kuće može ga svakoga trenutka iseliti iz svoje kuće i vratiti ga u njegovu vlastitu kuću koja je nažalost zapuštena i prazna.

Uzvišeni Allah čudi se čovjeku koji daje prednost i više voli ovaj svijet od drugoga, vječnog svijeta, pa kaže: “Zar vam je draži život na ovome svijetu od onoga svijeta!? A uživanje na ovome svijetu naspram uživanja na onome svijetu je neznatno.” (Et-Tevba, 38)

Ako čovjek ustrajno želi samo ovaj svijet i njegove blagodati, ne vjerujući u drugi svijet ili sumnjajući u njegovo postojanje, Allah će mu dati to što traži i čemu žudi.

Uzvišeni je rekao: “Onima koji žele samo život na ovome svijetu i ljepote njegove, Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Takvi će na onome svijetu samo Vatru imati, tamo neće nikakve nagrade imati za ono što su na dunjaluku radili i bit će im uzalud sve ono što su činili” (Hud, 14–15). Ova vrsta ljudi želi samo ovaj svijet i njegove ukrase, pa zbog toga na onome svijetu neće nikakva udjela imati. U vezi s tim Hasan el-Basri rekao je: “Najveći grijeh je previše voljeti ovaj svijet, jer iz toga proizlaze svi drugi grijesi.”

Šta su ustvari dunjalučki ukrasi i blagodati?

Šta je, ustvari, ovaj život i njegovi ukrasi? Najbolji i najslikovitiji primjer daje nam Uzvišeni Allah, Koji kaže: “Navedi im primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak, postane suho i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može.” (El-Kehf, 45)

Za većinu ljudi najveća vrijednost na ovome svijetu jesu bogatstvo i sinovi, potomci. Uzvišeni kaže: “Imetak i sinovi su ukras ovoga svijeta.” Ove dvije blagodati usko su povezane, zbog toga što imetak bez sinova nema pravu slast i vrijednost, a i sinovi bez imetka, također, nemaju pravi užitak. Međutim, istina je da i imetak i sinovi nisu vječni, nego su prolazni i ni jedno ni drugo nećemo sa sobom ponijeti na drugi svijet. Korist ćemo imati samo od imetka koji smo u dobro utrošili i od sinova koje smo kako treba odgojili. Uzvišeni nas podsjeća i kaže: “…a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će kod Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što čovjek može nadu polagati.” (El-Kehf, 46)

U najvećoj zabludi i najveći gubitnici su oni koji su na ovome svijetu moćni, imućni i slavni, a zaboravili su na svoga Stvoritelja i Gospodara i na svrhu zbog koje su stvoreni. Uzvišeni o njima kaže: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikada priznata biti i čiji trud na ovome svijetu će uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će preda Njega izaći. Zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakav značaj nećemo dati.” (El-Kehf, 103–104)

I vjernik radi i privređuje, jede i pije, ženi se i ostavlja potomke, ali za razliku od bezbožnika i nevjernika, on nije rob imetka i tjelesnih uživanja. Svevišnji Allah poredi blagodati i uživanja koja su nam data na dunjaluku i blagodati koje su nam pripremljene na ahiretu i kaže: “Sve što vam je darovano samo su kratke naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu, a ono što je kod Allaha, bolje je i trajno je. Zar ne razumijete!?” (El-Kasas, 60)

Razlika između vjernika i onoga koji zna samo za ovaj svijet

Uzvišeni Allah kaže: “Kako može biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obećali i koju će dobiti, i onaj kome smo dali da se naslađuje u životu na ovome svijetu, a koji će poslije na onome svijetu u vatru bačen biti?” (El-Kasas, 61). Većina ljudi žudi samo za ljepotama i ukrasima ovoga svijeta. Izuzetak su istinski vjernici u Allaha i onaj svijet, koji su duboko svjesni suštine ovoga svijeta i njegove prolaznosti.

Uzvišeni, navodeći primjer onih koji čeznu i žude samo za ovim svijetom, spominje Karuna i one koji su u njemu vidjeli pravu i istinsku sreću, pa kaže: “Oni koji su čeznuli za životom na ovome svijetu govorili su: ‘Ah, da je nama ono što je dato Karunu, on je, uistinu, presrećan!’” (El-Kasas, 79).

Takvo je stanje većine ljudi i dan-danas, pa čak i vjernika, čije je vjerovanje slabo. Oni samo žude za onim što posjeduju bogataši i moćnici: za bogatstvom, moći, slavom…

Ali, oni koji istinski vjeruju u Allaha i onaj svijet prije svega žude za blagodatima onoga svijeta, za Allahovim zadovoljstvom i oprostom koji vodi vječnoj sreći i neprekidnom uživanju na onome svijetu.

Uzvišeni o takvima kaže: “A oni koji su znanja imali govorili su: ‘Teško vama! Allahova nagrada je bolja, a bit će samo strpljivima pružena.’” (El-Kasas, 80) Zato je bitno s kim se družimo i koga uzimamo za prijatelja na ovome svijetu, kao što je spomenuto u hadisu: “Čovjek je na vjeri svog prijatelja, zato gledajte s kim se družite!” (Ahmed, br. 8015, Ebu Davud, br. 4835, Tirmizi, br. 2378, koji je rekao da je hadis hasen-garib). Oni koji ne znaju za Allaha i onaj svijet i samo su zaokupljeni ovim svijetom, negativno će na nas utjecati i učiniti nas nemarnim prema Allahu, i zato Uzvišeni kaže: “Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i uveče u želji da zadovoljstvo Njegovo zasluže, i ne skidaj očiju svojih sa njih iz želje za ukrasima ovoga života, i ne slušaj one čija smo srca nehajnim prema Nama učinili.” (El-Kehf, 28)

Primjer varljivosti dunjalučkih ljepota

Jedan je čovjek radio na pijaci i svaki je dan u neku kutiju ostavljao smeće, a kasnije, kada bi je napunio smećem, zamotavao bi je u ukrasni papir sa mašnom i ostavljao pored puta. Nailazio bi neki prolaznik i krišom uzimao tu ukrašenu kutiju, misleći da je u njoj neki vrijedni poklon. Udaljavao bi se nekoliko stotina metara i sa nestrpljenjem otvarao kutiju. I kakvog li razočarenja! Umjesto da nađe dragulje, dukate, novac i vrijedne poklone, nalazio bi smeće. Tako je i sa dunjalukom. Okolo izgleda lijep i privlačan, ali kada prodremo u njegovu suštinu, tada se razočaramo i shvatimo da je ustvari bezvrijedno smeće.

Zato nas Uzvišeni Allah podsjeća i upozorava: “Allahovo obećanje je zaista istinito, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.” (Fatir, 5)

El-Asr, br. 108.