Vijestiiiiii

Srbija: “Sretаn 11. jul, dаn oslobođenjа Srebrenice”

352views

Šesnaestu godišnjicu najstravičnijeg događaja u Evropi posljednjih decenija, koji je Haški tribunal zvanično označio kao genocid, srbijanski desničari namjeravaju da obilježe kao dan radosti i pobjede – lijepeći plakate po gradovima Srbije sa porukom “Sretаn 11. jul, dаn oslobođenjа Srebrenice”.

Iako su svoju namjeru javno obznanili, nijedna nadležna institucija u Srbiji na to još nije reagovala. Na poziv novinara “Radija Slobodne Evrope” (RSE), direktor srbijanske policije Milorad Veljović je rekao da nema informacije o najavljenoj akciji ekstremista, ali je, ipak, poručio da će policija spriječiti održavanje svih skupova koji bi na bilo koji način imali negativan odnos prema srebreničkim žrtvama.

U kontekstu priprema za predstojeći komemorativni skup, Veljović je imao sastanak i sa direktorom policije bosanskohercegovačkog entiteta, Republike Srpske, Gojkom Vasićem.

“Mi smo se dogovorili da ovih dana razmijenimo sve informacijekako bi preduprijedili određene neželjene radnje i posljedice. Dakle, interes i policije Srbije i Republike Srpske je, da kroz razmjenu tih informacija, doprinesemo da ti skupovi, odnosno komemoracije, budu održane na jedan dostojanstven način, da niko ne smije sebi dati za pravo da remeti, ili pokuša da remeti takve skupove”, rekao je Veljović.

Ovo nije prvi put da ekstremističke organizacije javno šalju poruke mržnje. Do sada su, uglavnom, bili kažnjavani samo za lijepljenje plakata na mjestima koja za to nisu predviđena.

Goran Miletić iz srbijanske organizacije Branitelji građanskih prava smatra da je to poražavajuće, budući da postoje zakoni koji krivično sankcionišu takve poruke.

“Postoji dovoljno krivičnih dijela, od povrede ravnopravnosti građana do proganjanja onih koji se zalažu za ravnopravnost građana i za razne druge diskriminacije, da ovi ljudi mogu da budu sankcionisani povodom ovih krivičnih djela. Takođe, isticanje raznih transparenata na sportskim priredbama i drugim javnim okupljanjima je zabranjeno i kažnjivo prema krivičnom zakonu. A takođe i govor mržnje, jer se ove poruke svakako mogu pod to podvesti, je okarektirasan kao teški oblik diskriminacije”, navodi Miletić.

Dakle, postoji dovoljan zakonodavni okvir da bi oni bili kažnjeni i da bi ovakve stvari bile treitirane kao krivična djela ili bi mogli da dođu pod uticaj nekih građanskih prava zaštita. Uprkos tome, praksa na terenu je sasvim drugačija, a kada i dođe do sudskih postupaka epilog je obeshrabrujući.

Goran Miletić podsjeća da se zbog sličnog prestupa vodi postupak upravo protiv Miše Vacića, vođe srbijanske organizacije “Naši 1389”.

“Ako se ima u vidu da suđenje traje pune dvije godine i da se ono stalno odlaže, da oni prolaze nekažnjeni i da samo suđenje izgleda kao jedan veliki cirkus, i ukoliko oni vide takve postupke pravosuđa, naročito tužilaštva, naravno da se osjećaju veoma sigurno da nastave da rade takve iste stvari”, ocjenjuje Miletić za “RSE”.

Na savim suprotnom polu shvatanja srebreničkog genocida, u znak solidarnosti sa žrtvama i njihovim porodicama, srbijanske nevladina organizacija “Žene u crnom” i ove godine se priključuje tradicionalnom Maršu mira. Aktivista ove organizacije Goran Lazin kaže da je ovog puta grupa koja odlazi u Potočare proširena na mrežu nevladinih organizacija.

“Organizovali smo nekoliko radionica po gradovina Srbije, kao što je Niš, Leskovac, Dimitrovgrad, Novi Sad, sa ciljem da podstaknemo što veću epatiju prema žrtvama genocida, tj. zločina koji je počinjen u naše ime, i da bismo zajedno pokušali da podignemo tu kulturu sjećanja i saosjećanja prema žrtvama, jer bez toga, zapravo, nema pravednog i trajnog mira”, kaže Lazin.

Na strahote genocida “Žene u crnom” će podsjetiti i manifestacijom na beogradskom Trgu Republike, uz poruku –  da ignorisanje ili ravnodušnost prema onome što se desilo srebreničkim žrtvama predstavlja negiranje i njihovog i našeg ljudskog dostojanstva.

Goran Lazin kaže da bi u edukaciju građana o onome što se dogodilo u Srebrenici, trebalo da se uključi država Srbija.

“Mislim da ovo što mi činimo treba da čini država, prvenstveno kroz školstvo. Škole bi trebalo da organizuju posjete, kao što je posjeta Memorijalnom centru Potočari, jer to jeste jedan način edukacije i izgradnje kulture sjećanja i saosjećanja prema žrtvama zločina”, zaključuje Lazin.

(RSE)