Ramazan i post

Spolni odnos u toku ramazanskog posta (Ramazanska besjeda 13. dio)

8.33Kpregledi

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje: “Jednom prilikom dok smo sjedili sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, dođe neki čovjek i reče: ‘Upropašten sam, Allahov Poslaniče!’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Šta si uradio?’ ‘Imao sam spolni odnos sa suprugom dok sam postio’, odgovorio je. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ga: ‘Imaš li roba da ga oslobodiš?’ ‘Ne’, odgovori. Poslanik ga upita: ‘Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?’ ‘Ne’, odgovori čovjek. ‘Možeš li nahraniti šezdeset siromaha?’, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Odgovor je opet glasio: ‘Ne.’ Dok je ovaj čovjek tako sjedio, Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, donesena je torba puna datula. ‘Gdje je onaj što je pitao?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ovdje sam!’, javi se on. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Uzmi ovo i podijeli kao sadaku.’ ‘Je li nekome siromašnijem od mene?’, upita čovjek i nastavi: ‘Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, među ovim medinskim kamenjarima nema siromašnije porodice od moje!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmija se toliko da su mu se mogli vidjeti očnjaci, a zatim mu reče: ‘Nahrani njima svoju porodicu.’” (Muttefekun alejhi)[1]

Pouke i propisi

  1. Ko u toku ramazanskog dana spolno opći bez opravdanog razloga, koji mu dozvoljava prekid posta, poput putovanja, zaborava ili prisile, iskazao je neposlušnost Uzvišenom Allahu, počinio grijeh i dužan je pokajati se te ispostiti ostatak dana. Njegov post tog dana pokvaren je i dužan je iskupiti se.[2]
  2. Iskup – keffaret, vrši se po sljedećem redoslijedu: oslobađanje roba, a ako to nije u mogućnosti, postit će dva uzastopna mjeseca, a ako ni to ne može, onda će nahraniti šezdeset siromaha.
  3. Hadis upućuje na to da je dozvoljeno pričati o bračnoj intimi kada za tim postoji potreba.[3]
  4. Hadis nas obavještava da se u javnu obznanu grijeha, koja je zabranjena, ne ubraja kada grješnik pita o propisu za počinjeni grijeh i obavezama koje proizlaze iz toga.[4]
  5. Hadis ukazuje na potrebu iskazivanja blagosti prema učeniku, na obzirnost u podučavanju, potpomaganje u vjeri, kajanje zbog grijeha te osjećaj straha od Uzvišenog Allaha.[5]
  6. Iz hadisa se razumije da je dozvoljeno dati iskupninu jednoj porodici.[6]
  7. Hadis ukazuje na veliku ažurnost Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, drugova u čišćenju svojih duša od grijeha i čuvanju od kazne.[7]
  8. Onome ko je u teškoj materijalnoj situaciji dozvoljeno je konzumirati hranu od keffareta, koji je lično dužan izdvojiti, i dopušteno mu je da ga udijeli svojoj porodici.[8]
  9. Iz hadisa saznajemo da je izdržavanje porodice obaveza muža, čak i kada je on slabog materijalnog stanja. El-Buhari, Allah mu se smilovao, ovaj je hadis naslovio sljedećim riječima: “Poglavlje o izdržavanju porodice onoga ko je u oskudici.”[9]

10.Ovaj strogi iskup obavezan je samo onome ko post prekine spolnim odnosom, ali ne i onome ko nešto pojede ili popije, i to se navodi u fetvama većine islamskih pravnika.[10]

11.Iz hadisa se razumije da se pravi vođa obraduje kada se riješi problem njegovih podanika, bez obzira bio taj problem u vezi s ovim svijetom ili ahiretom.[11]

12.Čovjeku je dozvoljeno da se, bez negodovanja i srdžbe, požali na svoje stanje onome ko je u mogućnosti da mu pomogne u rješavanju njegovog problema.

13.Postač koji u toku jednog ramazanskog dana spolno opći dva ili više puta i u toku tog dana ne izvrši keffaret (oslobađanjem roba), kasnije je obavezan učiniti samo jedan keffaret, i to je jednoglasan stav učenjaka.[12]

14.Iz hadisa se saznaje da je postač koji spolno opći u toku dva ili više dana ramazana dužan iskupiti se za svaki dan posebno.[13]

15.Spolno općenje u toku napaštanja propuštenog dana ramazana, postaču će pokvariti post i dužan je napostiti taj dan, ali bez keffareta, jer keffaret je propisan zbog skrnavljenja svetosti mjeseca ramazana, dok to kod napaštanja nije slučaj.[14]

16.Čovjek koji u stanju spolnog odnosa dočeka zoru, pa u istom trenutku, kada postane svjestan nastupanja zore, prekine odnos, neće se smatrati grješnim, a shodno tome, neće biti dužan ni napostiti ni dati keffaret. Međutim, onaj ko u trenutku nastupanja zore ne prekine spolni odnos, postaje grješan, dužan je pokajati se, učiniti keffaret i ispostiti ostatak dana.[15]

17.Ko prekine post tako što nešto popije ili pojede, kako bi potom imao spolni odnos i tako izbjegao keffaret, grješan je zbog neopravdanog prekidanja posta i pribjegavanja šerijatom zabranjenom lukavstvu i varanju. Tada mu je, pored ostalih dužnosti koje proizlaze iz tog prijestupa, obavezan i keffaret predviđen za prekid posta spolnim općenjem.[16]

18.Hadis upućuje na plemenitost i lahkoću Allahovog zakona – šerijata. Čovjek koji je počinio taj veliki grijeh u ramazanu, u strahu je došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: “Upropašten sam!”, ili, kako se navodi u drugoj predaji: “Mislim da sam propao!” Ovo jasno upućuje na njegovo kajanje i tevbu, pa mu je Allah primio pokajanje, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dao mu je ono čime će ispuniti keffaret i usto dozvolio da ga udijeli svojoj porodici, jer su bili siromasi.[17]

19.Ko u toku ramazanskog dana ima spolni odnos ne znajući da je to dan ramazana, nije dužan iskupiti se niti napostiti taj dan.[18]

20.Postaču koji zaboravi da posti i stupi u spolni odnos, post je ispravan i nije obavezan iskupiti se niti taj dan napostiti.[19]

 
Kada će putnik prekinuti s postom

Od Džafera b. Džebra, Allah mu se smilovao, prenosi se da je rekao: “Bio sam sa Ebu Basrom el-Gifarijem, Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabom, u lađi koja je zaplovila iz Fustata[1] tokom ramazana. Isplovili smo i približilo se vrijeme ručka. Kuće (na kopnu) još uvijek nisu bile nestale sa vidika, a on je zatražio sofru. Rekao mi je: ‘Priđi!’ Upitao sam: ‘Zar ne vidiš kuće?’, na šta Ebu Basra uzvrati: ‘Zar odvraćaš od sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!’” Ebu Džafer kaže: “Pa je jeo.” Hadis bilježe Ebu Davud i Ahmed.[2]

Muhammed b. Ka‘b, Allah mu se smilovao, kaže: “Za vrijeme ramazana došao sam kod Enesa b. Malika kada se on spremao na put. Jahalica mu je bila spremna, a on je bio obukao odjeću za putovanje. Zatražio je jelo i jeo je. Ja mu na to rekoh: ‘Je li to sunnet?’ ‘Da’, reče on, ‘ovo je sunnet’, i potom uzjaha.”[3]

Pouke i propisi

  1. Sunnet Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste ne postiti na putovanju. Prenosi se da bi on nekada postio, a nekada ne bi postio na putovanju, a isto to prenosi se i od ashaba, radijallahu anhum.
  2. Svi ovi hadisi upućuju na to da je onome ko krene na putovanje dozvoljeno da prekine post pa makar ne izašao iz mjesta iz kojeg je započeo putovanje. Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Kada bi ashabi, Allah bio zadovoljan njima, krenuli na putovanje, prekinuli bi post bez obzira napustili svoje kuće ili ne, pokazujući nam time da je to sunnet i praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”[4]
  3. Navedeni hadisi govore nam da je onome ko osvane kao postač, a zatim krene na put, dozvoljeno prekinuti post u toku dana, što je suprotno onim hadisima koji to zabranjuju. Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Ovo su jasni dokazi da onaj ko tokom dana u ramazanu započne putovanje može prekinuti post u tom danu.”[5]


[1]    Fustat je stari dio Kaira. U predanju koje bilježi Ahmed navodi se da je putovao iz Fustata do Aleksandrije. (op. prev.)

[2]    Ebu Davud, 2412, Ahmed, 6/398, Ed-Darimi, 1713, i Et-Taberani, El-Kebir, 2/279–280, br. 2169 i 2170. Rekao je Eš-Ševkani: “Prenosioci su pouzdani”, Nejlul-evtar, 4/31. Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi, 3/430. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu El-Irva, 4/163, br. 928.

[3]    Hadis bilježe Et-Tirmizi, 799–800, koji kaže: “Hadis je hasen (dobar)”, Ed-Dija, El-Muhtara, 2602, Ed-Darekutni, 3/100, i El-Bejheki, 4/247, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u djelu El-Irva, 4/64.

[4]    Zadul-mead, 2/52. Učenjaci se razilaze o ovom pitanju. Prenosi se od imama Ahmeda da bi on prekinuo post kada bi izašao iz kuće. Rekao je Ishak b. Rahavejh: “Naprotiv, kad krene, može prekinuti post, kao što je uradio Enes b. Malik, radijallahu anhu.” Vidjeti: El-Mugni, 4/345–348, i Fethul-Bari, 4/180–182.

[5]    Zadul-mead, 2/57. Vidjeti: Tehzibus-Sunen, 7/39. Ovo je mišljenje Eš-Ša‘bija, Ahmeda, Ishaka, Davuda i El-Munzira, za razliku od preostale trojice imama i El-Evzaija koji smatraju da onome ko osvane kao postač i krene na putovanje nije dozvoljeno prekinuti post. Vidjeti: El-Munziri, Muhtesarus-sunen, 3/291.

 

Nastavit će se inšaAllah…

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl      

Preveo: Fahrudin ef. Haseljić



[1]    El-Buhari, 1834, i Muslim, 1111.

[2]    Vidjeti: Ibn Usejmin, Fetava erkanil-islam, str. 474, i Eš-Šerhul-mumti, 6/401. Većina učenjaka smatra da je dužan napostiti taj dan. Vidjeti: El-Mufhim, 3/172. Ebu Davud, 2287, Malik, 1/297, i Ed-Darekutni, 2/190, zabilježili su rivajet u kojem se navodi da mu je naredio i da naposti, međutim, taj rivajet je slab. U drugom rivajetu koji bilježi Ebu Davud, 2393, spominje se napaštanje, međutim, taj rivajet je izniman jer su u njemu četiri prenosioca proturječila četrdeseterici. Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Tehzibu sunen. Drugo mišljenje učenjaka glasi da nije dužan napostiti i to mišljenje zastupa šejhul-islam Ibn Tejmijja, Hakikatus-sijam, 25–26, koji kaže: “Da mu je naredio da naposti, ne bi to ovolike ravije previdjele, jer to je šerijatski propis koji je obavezno pojasniti. Kako mu to nije naredio, ostaje činjenica da mu napaštanje neće biti primljeno.”

[3]    Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/173.

[4]    Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/215.

[5]    Fethul-Bari, 4/173.

[6]    Ibid.

[7]    El-Farabi, Šerh Bulugil-meram, 1/426.

[8]    Ibid.

[9]    El-Buhari, Sahih, 5/2053. Vidjeti: Ibn El-Mulekkin, Šerh ala el-Umda, 5/254.

[10]  Suprotno hanefijskoj i malikijskoj pravnoj školi koje smatraju da je keffaret obavezan i onome ko jede ili pije. Vidjeti: El-Mufhim, 3/173. Drugi kažu da to nije obaveza, i to je stav šafijske i hanbelijske pravne škole, jer je hadis koji govori o tome izrečen u kontekstu spolnog akta, a u osnovi čovjek nema obavezu keffareta izuzev kada na to upućuje jasan dokaz. Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Fetava, br. 9393.

[11]  El-Farabi, Šerh Bulugil-meram, 1/426.

[12]  El-Medžmu, 6/349, i Es-Sujuti, El-Ešbahu ven-Nezair, 127.

[13]  El-Mugni, 4/386, El-Medžmu, 6/348, Stalna komisija za fetve, Fetava, br. 13548, i Ibn Usejmin, Fikhul-ibadat, 198. Šejh Ibn Džibrin izdao je fetvu u kojoj je naznačio da je onome ko dva dana bude imao spolni odnos i ne ispuni keffaret za jedan od njih, obavezan jedan keffaret za oba dana. Vidjeti: Ibn Džibrin, Fetava sijam, 70.

[14]  Vidjeti: El-Umm, 2/100, Tefsirul-Kurtubi, 2/284, i El-Mugni, 4/378, u kojem je ovaj stav Ibn Kudama prenio kao stav većine učenjaka, osim Katade. Stalna komisija za fetve, Fetava, br. 13475, također zastupa ovaj stav.

[15]  Vidjeti: El-Medžmu, 6/316, i Revdatut-talibin, 2/365. U djelima El-Mugni, 4/379, i Keššaful-kina, 2/325, navodi se da mu je i u prvom slučaju post pokvaren, jer osjećaj užitka u početnom spolnom kontaktu isti je kao užitak na kraju kontakta. El-Bejheki je u Sunenu, 4/219, zabilježio hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem se navodi da je rekao: “Čovjeka koji želi da posti u njegovom postu neće spriječiti ako ga ezan zatekne dok spolno opći sa suprugom. Tada će ustati, okupati se i nastaviti svoj post.” I ovo je, inšallah, ispravan stav.

[16]  Vidjeti: Ibn Tejmijja, Medžmuu fetava, 25/260, i Ibnul-Kajjim, I‘lamul-muvekkiin, 3/247.

[17]  Vidjeti: Minhatul-Bari, 4/379, i Fethul-Bari, 4/171.

[18]  Ovo mišljenje zastupaju Ibn Tejmijja, Fetava, 25/228, i Ibn Ibrahim, Fetava, 4/195.

[19]  Vidjeti: El-Umm, 2/99, El-Istizkar, 10/111, El-Mufhim, 3/169, i Šerh Ibn El-Mulekkin, 5/217.

X