ISTAKNUTOSira

Smrt Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem

567views

Velika nevolja, strašna tragedija i događaj toliko bolan da je potresao duše vjernika, uzdrmao njihova srca i na oči im natjerao suze. Smrt Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najveća je nedaća koja je zadesila ummet i ražalostila sve vjernike do te mjere da su ostali bez riječi. Vijest je to koja je najbolje ljude ummeta, ashabe, radijallahu anhum, pogodila poput munje iz vedrog neba.

Početak bolesti

U ponedjeljak, dvadeset osmog ili dvadeset devetog dana mjeseca safera jedanaeste godine po Hidžri, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je bolovati. Sve je počelo sa jakom glavoboljom i visokom temperaturom, koje su uzrokovale jake bolove, od kojih je patilo njegovo plemenito tijelo.

“Ah, moja glava!”

Aiša, radijallahu anha, požalila se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na bolove u glavi, govoreći: “Ah, kako me boli glava!”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzvrati joj riječima: “Ah, samo da znaš koliko mene boli glava!” (Buhari, 5666)

Najveći bolovi

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Nikada nisam vidjela da je neko trpio žešće bolove od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Buhari, 5646, i Muslim, 2570)

Poslanik i u bolesti predvodi namaz

Iako teško bolestan, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jedanaest je dana ashabima predvodio namaz, a ukupno je bolovao trinaest ili četrnaest dana. I nakon što mu se bolest pogoršala, i dalje je pokušavao predvoditi namaz, međutim, to mu nije polazilo za rukom, pa je pozvao Ebu Bekra, radijallahu anhu, kako bi njega zadužio ovom obavezom. (Buhari, 687, i Muslim, 418)

Ebu Bekr predvodi namaz

Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što mu se bolest pogoršala, rekao: “Zapovjedite Ebu Bekru da predvodi namaz prisutnima!”, a Aiša, radijallahu anha, na to reče: “Ako te Ebu Bekr zamijeni kao imam, ljudi ga neće čuti od silnog plača, pa zato naredi Omeru da ljudima predvodi namaz!” Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opet reče: “Zapovjedite Ebu Bekru da klanja prisutnima!” Tada Aiša reče Hafsi: “Idi ti i reci mu da je Ebu Bekr osjećajan čovjek i, ako stane na tvoje mjesto predvodeći namaz, rasplakat će se, pa ga ljudi od plača neće čuti. Zato mu savjetuj neka Omeru naredi da predvodi namaz ljudima!” Hafsa postupi kako ju je Aiša savjetovala i zamoli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, isto što ga je molila i Aiša, a on na to reče: “Ne pričajte više! Vi ste uistinu nasrtljive poput žena Jusufovih! Zapovjedite Ebu Bekru da klanja prisutnima!” (Buhari, 716, i Muslim, 418)

Riječi: “nasrtljive poput žena Jusufovih”, znače: “vi ste toliko uporne u svojim namjerama, baš kao što su bile uporne žene iz vremena poslanika Jusufa, alejhis-selam, koje su ga na sve načine željele navesti na zlo”.

U Aišinoj odaji

Nakon što mu se u posljednjoj sedmici života bolest pogoršala, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio je od svojih supruga da mu dozvole da sve svoje bolesničke dane provodi u odaji Aiše, radijallahu anha, i one se s tim jednoglasno složiše. (Buhari, 4442, i Muslim, 418)

Aiša liječi Vjerovjesnika

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Kada bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, požalio na kakvu bol, učio bi sebi sure El-Felek i En-Nas, a potom bi puhnuo niza se. Kada ga je zadesila bolest u kojoj će i umrijeti, ja bih nad njim proučila te dvije sure, a potom bih puhnula niz njega i potirala ga njegovom rukom.” (Buhari, 4439, i Muslim, 2192)

Plač i smijeh Fatime

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge bile su kod njega kada mu je došla Fatima, radijallahu anha, hodajući na način koji se ni po čemu nije razlikovao od načina na koji je hodao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada ju je ugledao, izrazio joj je dobrodošlicu riječima: ‘Dobro došla, kćeri moja!’ Ponudio joj je da sjedne s njegove desne ili s lijeve strane, a zatim joj je nešto šapnuo, nakon čega je ona gorko zaplakala. Upitala sam je tada zbog čega plače, ali joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah i po drugi put nešto šapnuo, nakon čega se ona nasmijala. Pomislila sam kako nikada do tog dana nisam vidjela da je radost toliko bliska tuzi, pa sam je upitala šta joj je to rekao, a Fatima, radijallahu anha, odgovori: ‘Ne želim otkriti Poslanikovu tajnu.’ Nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, zamolila sam je da mi ispriča šta joj je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao, a ona mi tada reče: ‘Kada mi je prvi put šapnuo, obavijestio me da je do tada Džibril s njim jednom godišnje ponavljao Kur’an, a da ga je sada s njim ponovio dva puta. Rekao je: ‘Mislim da mi se smrt približila, a ti ćeš biti prva od članova moje porodice koja će mi se pridružiti na ahiretu.’ Tada sam zaplakala onako kako si me vidjela. Nakon što je vidio moju tugu i skrhanost, po drugi put mi je šapnuo, rekavši mi sljedeće: ‘O Fatima, zar ne bi bila zadovoljna da budeš predvodnica i prvakinja svih žena u Džennetu – ili je rekao: predvodnica žena svih vjernika?’, pa sam se zbog toga nasmijala.’” (Buhari, 3623, 3624, i Muslim, 2450)

Tuga za ocem

Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Kada se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, zdravstveno stanje pogoršalo do te mjere da je počeo gubiti svijest, Fatima, radijallahu anha, povika: ‘O moj oče, kako li se samo patiš!’, a on reče: ‘Nakon ovog dana, za tvoga oca više nema patnje.’” Nakon što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, ona je rekla: ‘Oče moj, odazvao si se Gospodaru, koji te pozvao! Oče moj, Firdevs je boravište tvoje! Oče moj, Džibrila o tvojoj smrti obavještavamo!’” (Buhari, 4462)

Smrtne tegobe

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na samrti je proživljavao teške tegobe i veliku agoniju. Bilo mu je toliko teško da je ruku zamakao u kofu vode koja se nalazila pokraj njega, a onda njome potirao svoje lice, govoreći: “Nema boga osim Allaha! Smrt uistinu ima svoju agoniju.” Onda je podigao svoju ruku i govorio: “U najodabranije društvo!”, sve dok nije umro, a ruka mu klonula. (Buhari, 4449, i Muslim, 2444)

Riječima: “u najodabranije društvo”, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Svevišnjeg Allaha da ga u Džennetu pridruži skupini Svojih najodabranijih robova, a to su poslanici i vjerovjesnici.

______________

Iz knjige:

Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta

Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik

Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani

Prijevod: Amir Durmić

Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić