ISTAKNUTOSira

Smrt u Aišinoj odaji

706views

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je u mojoj sobi, u onom danu u kojem je po uobičajenom rasporedu svakako i trebao da bude kod mene. Svevišnji Allah uzeo mu je dušu dok mu je glava bila između moga vrata i mojih prsa, a njegova je pljuvačka bila pomiješana sa mojom. Naime, prije nego što će umrijeti, u sobu je ušao Ebu Bekrov sin Abdurrahman, noseći misvak kojim je čistio zube. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je u misvak, nakon čega sam odmah od Abdurrahmana zatražila misvak i on mi ga je i dao. Ja sam ga zubima dobro razmekšala, a potom ga dala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On se naslonio na moje grudi i u tom položaju misvakom čistio zube.” Ovo se dogodilo u ponedjeljak, u jutarnjim satima, a bio je dvanaesti rebiul-evvel jedanaeste godine po Hidžri. (Buhari, 1205, 4450, i Muslim, 2443)

Posljednje riječi

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, leđima bio naslonjen na nju, pažljivo slušala kako je, malo prije nego što će umrijeti, rekao: “Allahummag-firli, verhamni, ve elhikni bir-refiki! – Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se i pridruži me najodabranijem društvu!” (Buhari, 4440, i Muslim, 2444)

“U društvo odabranih Allahovih robova!”

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je rekao da nijedan vjerovjesnik nije umro prije nego što mu se ponudilo da bira želi li ostati na dunjaluku ili preseliti na ahiret, pa kada se on razbolio od bolesti od koje će i umrijeti, čula sam ga kako hroptavim glasom govori: ‘Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!’ (En-Nisa, 69). Tada sam zaključila da je baš u tim trenucima birao između dunjaluka i ahireta.” (Buhari, 4586, i Muslim, 2444)

Ashabi tuguju zbog rastanka

Nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, umro, mnogim se ashabima, od silne žalosti i tuge zbog rastanka s najmilijim drugom, pomutio um i u tim prvim trenucima nisu bili sposobni da trezveno razmišljaju. Gorko su plakali, a na Medinu se spustila tama. Enes, radijallahu anhu, kazuje: “U danu kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Medinu, sve se u njoj obasjalo, dok se u danu u kojem je umro Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve u Medini zatamnilo.” (Tirmizi, 3618, i Ibn Madža, 1631)

Trezvenost Ebu Bekra

U tim najkritičnijim trenucima, Allah je Ebu Bekru, radijallahu anhu, podario trezvenost, u srce mu ulio razboritost i nadahnuo ga riječima koje će se zauvijek pamtiti. Nakon što je čuo da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, umro, došao je i ušao u njegovu sobu. Otkrio mu je lice, poljubio ga i zaplakao, a onda je rekao: “Draži si mi od oca i majke! Lijep li si i živ i mrtav!” Potom je izašao među svijet, zahvalio se Allahu i pohvalio Ga onako kako Mu to i dolikuje, a zatim je rekao: “Onaj ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed uistinu mrtav, a onaj ko je obožavao Allaha, pa Allah je uistinu živ i nikada neće umrijeti!” Tada je Ebu Bekr, radijallahu anhu, citirao sljedeće ajete: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti” (Ez-Zumer, 30); “Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati, neće Allahu nimalo nauditi, a Allah će zahvalne sigurno nagraditi” (Alu Imran, 144), nakon čega su ljudi počeli glasno plakati.” (Buhari, 3667, 3668)

______________

Iz knjige:

Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta

Naslov originala: اَلسِّيرَةُ النَّبَوِيَّةُ فيِ دَقَائِقٍ / Es-Sīretun-nebevijja fī dekāik

Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani

Prijevod: Amir Durmić

Recenzija: Prof. dr. Zuhdija Hasanović i prof. dr. Fuad Sedić