AktuelnoISTAKNUTO

Smjelost evropskog muftije

11.4Kpregledi

Piše: dr. Safet Kuduzović

Prije dan-dva u Preporodu pročitah članak koji me je jako rastužio, ali me, istini za volju, nije iznenadio. Uvaženi muftija Islamske zajednice Bošnjaka za Zapadnu Evropu u svom kratkom članku, prosto rečeno, “ismijao” je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove nosioce kroz generacije. Nažalost, ovo nije prvi put da muftija svojim razumom odbacuje hadise i postavlja logička pravila po kojima bi određeni hadis mogao biti prihvaćen ili odbačen.

Budući da ne želim duljiti u ovom osvrtu, a imalo bi se dosta toga napisati, bez posebnog uvoda navest ću sporne izjave uvaženog muftije, koje je iznio u svom kontroverznom tekstu.

Prvo, uvaženi muftija porekao je ispravnost hadisa: “Proklet je ovaj svijet i sve što je na njemu, osim spominjanja Allaha, dobrih djela koja Allah voli, učenjaka i učenika.” (Tirmizi)

Uvaženi muftija prvo je spomenuo da imam Tirmizi ovaj hadis smatra dobrim, potom je rekao: “Iz same konstrukcije rečenice vidi se da ovo nije rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”

Uvaženom muftiji vjerovatno je poznato da prije poricanja ispravnosti i odbacivanja određenog hadisa, dužnost je pogledati šta su hadiski eksperti rekli u vezi s tim hadisom. Citirani hadis prihvatili su i dobrim ocijenili brojni učenjaci kako raniji tako i savremeni, a ne samo imam Tirmizi. Spomenut ću neke od njih:

  1. El-Munziri (Et-Tergib, 1/24),
  2. En-Nevevi (El-Mensurat, str. 291),
  3. Ibn Kajjim (Uddetus-sabirin, str. 278),
  4. Ibn Muflih (El-Adabuš-šer’ija, 2/125 ),
  5. Es-Sujuti (Ed-Durrul-mensur, 4/461),
  6. El-Albani (Es-Silsiletus-sahiha, 6/703–704),
  7. Šuajb el-Arnaut (Šerhus-sunna, 14/230),
  8. El-Hilali, (Behdžetun-nazirin, 1/542) i drugi hadiski stručnjaci koji prihvataju ovo predanje, kao i drugi učenjaci koji se pozivaju na ocjenu imama Tirmizija.

Što se tiče značenja izraza “proklet je ovaj svijet”, misli se na to da je prezren kod Allaha, a riječima da je prokleto sve što je na dunjaluku, aludira se na sve što odvodi i udaljava od Svevišnjeg Stvoritelja. (Uporediti: Merkatul-mefatih, 9/372; Delilul-falihin, 4/410; Fejdul-Kadir, 3/676; Tuhfetul-ahvezi, 7/23; Behdžetun-nazirin, 1/542–543)

Da je uvaženi muftija imao samo malo strpljenja da prelista knjige islamskih učenjaka i pogleda ocjene muhadisa i komentar hadisa, poštedio bi sebe i druge spornog teksta. Muftija ima pravo uputiti zamjerku na određeni hadis kome je prigovoreno od strane hadiskih stručnjaka, ali je prilikom prigovora dužan pozvati se na precizna pravila koja su postavili veliki hadiski eksperti i iznijeti njihova mišljenja u vezi s dotičnim hadisom, a nikako odbaciti hadis jer je, navodno, u koliziji s logikom. Logike ljudi su različite i predstavljaju more bez dna i obala, pa čija logika će u slučaju prigovora hadisima biti mjerodavna?!

Uvaženi muftija, postoji li neko od učenjaka da je odbacio ovaj hadis iz razloga koji navodite, tj., da hadis oponira zdravom razumu? Niste spomenuli nikoga, osim vlastitog mišljenja! Ako se hadisi mogu prihvatati i odbacivati na osnovu proizvoljnog shvatanja, onda moramo izraziti duboko saučešće našim učenjacima koji su cijeli život proveli po putovanjima sakupljajući hadise i lance prenosilaca i koji su zbog jednog hadisa prelazili nepojmljiva rastojanja da bismo se mi nakon toga ovako ophodili prema toj baštini! Da li je zapamćeno u historiji islama da je neko od poznatih učenjaka uzimao logiku kao posebno mjerilo u prihvatanju i odbacivanju hadisa?! Zašto su islamske knjige preplavljene lancima i ocjenama njihovih prenosilaca ako je dovoljno pogledati u kontekst hadisa i znati da li je dotično predanje ispravno ili nije ispravno!? Šta onda znače tomovi i tomovi knjiga koji su napisani u vezi hadiske terminologije (mustalahul-hadis)!? Čemu sve to, ako je logika presudna pri ocjeni hadisa!?

Drugo, za velikog hadiskog eksperta imama Tirmizija, muftija kaže sljedeće: “Ne bih želio ni sebe ni vas zamarati tumačenjem izraza: hasen-sahih, sahih-hasen, koji vjerovatno ni samom Tirmiziji nisu bili najjasniji.”

Uvaženi muftija, ovo je nesmotrena ali velika uvreda imama Tirmizija, učenika imama Buharija. Ustvrditi da imamu Tirmiziju nije bilo najjasnije ono što je ponovio više od dvije hiljade puta u svojoj hadiskoj zbirci prilikom ocjene hadisa, uistinu je prava smjelost! Znači, imam Tirmizi je svojom hadiskom zbirkom i terminologijom ismijavao razume muslimana navodeći ocjene hadisa koje ni sam nije najbolje shvatao?!

Nije mi poznato da je neko od učenjaka kroz stoljeća kazao da imamu Tirmiziju nisu bile potpuno jasne njegove izjave u vezi s ocjenom hadisa. Naprotiv, svaka riječ u konstrukciji sahih-hasen-garib i sl. ima svoje precizno značenje koje poznaju, čak, i učenjaci koji se ne bave primarno hadiskim znanostima, pa kako da ih ne poznaje veliki imam Ebu Isā Tirmizi?!

Treće, cijenjeni muftija odbacuje hadis za koji tvrdi da ga bilježe Buhari i Muslim, a u kojem se kaže da u Medinu ne mogū ući kuga i Dedžal. Muftija pita čitatelje: “Ne znam da li vi vjerujete u sve što čujete ili pročitate, a da se prije toga malo ne zamislite? Nikada Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije kazao nešto iz čega bi se moglo razumjeti da određeni geografski prostor ima prednost u odnosu na drugi, niti da jedan narod ima prednost nad drugim narodom. Ako tako nešto nađete u hadisima, znajte da je hadis daif (slab), tj., da nije vjerodostojan.”

Uvaženi muftija, Vi ste ovom izjavom nesvjesno uvrijedili imame Buharija i Muslima, kao i sve komentatore njihovih hadiskih zbirki, a njih je na desetine, koji ni jednim jedinim slovom nisu prigovorili citiranom hadisu. Uz to, obezvrijeđeni su svi ostali učenjaci koji su prihvatili ovo predanje, a koje je zabilježeno u najvjerodostojnijim hadiskim zbirkama. Dakle, svi učenjaci Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, ummeta na jednu stranu, a naš cijenjeni muftija na drugu stranu?!

Pogrešna je konstatacija uvaženog muftije da ne postoji “određeni geografski prostor koji ima prednost u odnosu na drugi”. Uzvišeni Allah u vezi s Mesdžidul-aksaom u Jerusalemu kaže: “…čiju smo okolinu blagoslovili” (El-Isra, 1). U vezi s blagoslovljenim područjem Šama navodi se još nekoliko ajeta iz kojih se razumije odlika ovog geografskog područja, kao što su 71. i 81. ajet sure El-Enbija i 18. ajet sure Sebe. (Vidjeti: Ibn Tejmijja, Menakibuš-Šam ve ehlihi, str. 74–78)

Abdullah b. Adi b. Hamra ez-Zuhri prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedeći na svojoj jahalici i gledajući u Meku, rekao: “Tako mi Allaha, ti si najbolje mjesto kod Allaha i najdraža si Njemu, i da nisam istjeran iz tebe, nikada te ne bih napustio.” (Et-Tirmizi i Ahmed. Et-Tirmizi, Ibn Huzejma, Ibn Hibban, El-Hakim, Ibn Hazm, Ibn Tejmijja i Ibn Hadžer ovu predaju ocjenjuju ispravnom. Vidjeti: El-Muhalla, 7/289; Medžmuu fetava, 27/36; Fethul-Bari, 3/81; Umdetul-kari, 7/257.)

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj grad (tj. Meka) Allah je učinio svetim na dan stvaranja nebesa i Zemlje i ostaje svet do Sudnjeg dana. Njegova svetost ostaje do Sudnjeg dana.” (Buhari i Muslim)

Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio riječima: “Allahu moj, učini nam Meku blagoslovljenom, i Medinu blagoslovljenom, i Šam blagoslovljenim, i Jemen blagoslovljenim.” (El-Fesevi, El-Ma’rifa, 3/76; Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 1/131. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/302–306)

Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, podari Medini dvostruko veći blagoslov od onoga koji si podario Meki.” (Buhari i Muslim)

Uvaženi muftija, kako možete, pored jasnog ajeta i brojnih hadisa, tvrditi da ne postoji nijedan geografski prostor koji ima prednost nad drugim?!

Uvaženi muftija, kolera (neki prevode arapski termin tā’ūn kao kuga) i Dedžal zaista ne mogu ući u Medinu, tako je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji je prihvatio cijeli Muhammedov, sallallahu alejhi ve sellem, ummet. Ibn Hadžer kaže: “Nikada niko nije spomenuo da je u Medini vladala kolera (tā’ūn)” (Fethul-Bari, 10/201)

Želeći detaljno ispitati ovo pitanje, odgovor sam potražio u sedam najvećih komentara Buharijevog Sahiha i u brojnim drugim knjigama koje su tretirale ovaj hadis, a koje se nalaze u mojoj skromnoj biblioteci:

Ibn Bettal, Šerhul-Buhari, 10 tomova,

Ibn Abdulberr, Et-Temhid, 26 tomova,

Ibn Abdulberr, El-Istizkar, 30 tomova,

El-Badži, El-Munteka, 9 tomova,

Ibn Arebi, Aridatul-ahvezi, 7 tomova,

Ibnul-Arebi, El-Kabes, 2 toma,

Kadija Ijad, El-Ikmal, 9 tomova,

El-Kurtubi, El-Mufhim, 7 tomova,

En-Nevevi, El-Minhadž, 18 tomova,

Ibn Kesir, El-Bidaja ven-nihaja, 16 tomova,

Ibn Mulekkin, Et-Tevdih, 37 tomova,

Ibn Hadžer, El-Feth, 13 tomova,

El-Ajni, Umdetul-kari, 25 tomova,

El-Kirmani, Šerhul-Buhari, 25 tomova,

El-Kišmiri, Fejdul-bari, 8 tomova,

Et-Tibi, El-Kašif, 12 tomova,

Es-Sujuti, Ed-Dibadž, 5 tomova,

Es-Sujuti, Tenvirul-havalik, 2 toma,

El-Kastalani, Iršadus-sari, 12 tomova,

Ali el-Kari, Merkatul-mefatih, 11 tomova,

El-Munavi, Fejdul-Kadir, 6 tomova,

Ez-Zurkani, Šerhul-Muvetta, 4 toma,

El-Kandehlevi, Evdžezul-mesalik, 18 tomova,

El-Sa’ati, Bulugul-emani, 24 toma (sa El-Fethur-Rebbani),

El-Mubarekfuri, Tuhfetul-ahvezi, 10 tomova, i u brojnim drugim. (Broj tomova naveo sam iz razloga da čitatelji imaju jasniju predstavu o kakvim je enciklopedijama riječ.)

Niko od spomenutih komentatora i autora ne navodi ni jedan jedini prigovor nekoga učenjaka u vezi s ovim hadisom. Dakle, ovim velikanima nije poznato da je neko od učenjaka kroz sva stoljeća islama osporio ovo predanje, već svi potvrđuju i prihvataju ispravnost ovog hadisa.

Da li nakon ovih velikana i ostalih islamskih učenjaka koji bezrezervno prihvataju autentičnost ovog predanja možemo, pod plaštom korištenja idžtihada, razuma i zdrave logike, odbaciti spomenuti hadis, jer, navodno, ne želimo biti taoci štiva koje je ispisano na žutoj hartiji! Je li to produkt idžtihada koji zagovaramo i kojem pozivamo, rušenje dva najveća hadiska autoriteta, Buharija i Muslima? Je li ovako izgleda, kako je nazivaju, plejada hrabrih, odvažnih i civiliziranih intelektualaca koji ne dozvoljavaju da neko drugi razmišlja za njih, već razmišljaju vlastitom glavom?!

Tačno, ako je čovjek ovladao osnovnim islamskim disciplinama, ima pravo razmišljati svojom glavom, ali unutar okvira u kojima su djelovali priznati učenjaci. Međutim, izmišljati neka nova pravila i govoriti suprotno konsenzusu učenjaka, nije idžtihad, već je riječ o nečemu potpuno drugom, jako opasnom!

Svi vjerski autoriteti dužni su da vode računa o tome šta govore i šta pišu o vjeri, u protivnom na sve one koji ne budu vodili računa o tome odnosit će se naredne riječi imama Šafije i Ibn Hadžera.

Imam Šafija kaže: “Kada bi u određenom slučaju ušutjeli neki koji prenose znanje, ta šutnja bila bi pohvalna i profitirali bi njome.” (Er-Risala, str. 41)

Šejhul-islam Ibn Hadžer, odgovarajući nekom učenjaku koji je iznio neutemeljen prigovor u pogledu jednog hadisa, kaže: “Kada čovjek govori o disciplini koja mu nije bolja strana, takav iznosi ovako čudesne tvrdnje.” (Fethul-Bari, 4/683)

Safet Kuduzović,

Sarajevo, 12. ša’ban, 1441. / 05. april 2020.

 

 

X