Hutbe

Slast u pokornosti Allahu dž.š.

612pregledi
Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas 08. ševvala 1428.h., što odgovara 19. oktobru 2007. godine, hutbu sam naslovio sa “Slast u pokornosti Allahu dž.š.”. Danas se braćo i sestre navršavaju četiri godine od smrti rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, pa ga spomenimo u našim dovama!
Bojmo se Allaha dž.š. i imajmo na umu da On zna svaki naš poket i misao! Radimo dobra djela sa kojima će On biti zadovoljan, volimo Našeg Stvoritelja i radujmo se susretu s’ Njim! I čuvajmo se grijeha, kako na sebe ne bi izazvali Allahovu dž.š. srdžbu, a onaj na koga se Allah dž.š. rasrdi je veliki gubitnik i niko mu od stvorenja ne može pomoći.
Poslušajmo, prostudirajmo i primijenimo ajete od 2. – 4. Sure Al-Anfal, u kojima Allah dž.š. govori o nekim od svojstava mu’mina:

“Pravi vjernici su oni čija srca zadrhte kad se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im uvećaju i na Gospodara svoga oni se oslanjaju.”(3) “To su oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju.”(4) “Oni su,  usitinu, pravi vjernici – njih počasti, oprost i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.”(5) (Suretu Al-Anfal: 3-5)
 Braćo i sestre, trudimo se da budemo od onih koje Allah dž.š. spominje u citiranim ajetima i natječimo se u dobru!
čisto robovanje Allahu dž.š. je svrha našeg stvaranja i postojanja. Allah dž.š. je stvorio i nama potčinio: Sunce, Mjesec, nebesa, zvijezde, Zemlju i na njoj je postavio kao stubove čvrsta brda i stvorio je razne biljke i plodove, stvorio je stoku čije meso jedemo i čije mlijeko pijemo, od njihovih koža i vune se koristimo, potčinio nam je mora iz kojih jedemo razne plodove i iz kojih koristimo razne ukrase, stvorio je žene i ljude da meðusobno u skladu sa Njegovim Zakonom žive i razmnožavaju se i dao nam je razne druge blagodati, koje je teško pobrojati, kao što stoji u 34. ajetu Sure Ibrahim:

“I daje vam od svega onoga što od Njega tražite; i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali…” (Suretu Ibrahim: 34)
Sve pomenuto je stvoreno radi ljudi, koji su dužni da robuju samo Allahu dž.š., da se raduju ibadetu Njemu, da žude Njegovoj blizini, da se vesele približavanju Njemu kroz namaze, post, zekat, hadž i druge ibadete, da se raduju slušanju Njegovih riječi, da su sretni kada Mu upućuju dove, da su ponizni kada Ga spominju u zadnjem dijelu noći i da Ga spominju u svakom trenutku.
Braćo i sestre! Osjećamo li i mi slast u našim ibadetima ili ih doživljavamo kao teret ili obavezu koju je važno ispuniti samo formalno?
Neki narodi misle da je sreća u materijalnom blagostanju i visokim standardima života, ali se pokazalo da takva društva i dalje pate od teškoće života, jer su ogrezli u grijesima i prolaznom uživanju i iživljavanju. Oni pored toga što posjeduju od mnogih dunjalučkih dobara osjećaju se nesretnim i nezadovoljnim. Pogledajmo Zapad koji grca u grijesima i nezadovoljstvu mnogih, koji ne nalaze smisao svoga života, pa se odlučuju na samoubistva i ubistva i pate od duševnih bolesti.
Na žalost ovaj val je zahvatio i islamski svijet, a osnovni razlog za to je udaljavanje od vjere i udovoljavanje vlastitim prohtjevima.
Kaže imam Ibnu-l-Kajjim El-Dževzi, u djelu “El-Vabilu Es-Saibu”: “Brige, tuga i tegoba su brze kazne i dunjalučka kazna i ovosvjetki džehennem. Robovanje Allahu, oslanjanje na Njega, zadovoljstvo u onome sa čime smo opskrbljeni, punjenje srca ljubavlje prema Njemu i stalno spominjanje Njegova imena i slast u Njegovoj spoznaji su brzi sevab i džennet i život, kojem nije sličan niti jedan život vladara.”
Zbog toga vjernici trebaju osjećati punu slast u ibadetu i robovanju samo Allahu dž.š..
Najveća blagodat koju posjeduje neki rob je robovanje Allahu dž.š., a ono predstavlja duševno rasterećenje, sreću i punoću duše, u toku ibadeta i poslije njegova završetka. Ovo zadovoljstvo se razlikuje od osobe do osobe, u ovisnosti od jačine imana i ono se postiže kada se postignu uslovi za to, a muslimani žude za postizanjem tog zadovoljstva.
Poslanik s.a.v.s. je govorio Bilalu ibn Rebbahu r.a., kada bi se primaklo vrijeme namaza: “Odmori nas namazom, Bilale!”
Slast imana i ibadeta se posebno ogleda u noćnom obavljanju namaza, u posljednjoj trećini noći, kada uglavnom većina ljudi odmara, osim iskrenih mu’mina, koji ibadete radi ljubavi svome Gospodaru. Muaz ibn Džebel r.a. plače na smrti i govori: “Plačem za podnevnom žegom, za noćnim namazom zimi, za druženjem sa ulemom i žudnjom za spominjanjem Allaha.”
Jedan od selefi saliha je kazao: “Bijednici od dunjalučara su otišli sa njega, a nisu osjetili najbolje na njemu: ljubav prema Allahu i Njegovu spoznaju i spominjanje.”
Šejhu’l-islam, Ibn Tejmijje, je u zanosu svoje sreće i zadovoljstva u vjeri, kada su ga neprijatelji napadali, rekao: “Šta god da urade sa mnom moji neprijatelji, po mene je dobro: zatvor je osama sa Allahom, progonstvo je putovanje na Allahovom putu i ubistvo je šehadet na Njegovu putu!”
Braćo i sestre! Trudimo se da budemo pokorni Allahu dž.š., jer je to preduslov za postizanje slasti ibadeta.
Vjernici na tom putu često nailaze na poteškoće, ali su dužni da budu uporni i strpljivi. Kaže Allah dž.š. u 69. ajetu Sure Al-Ankebut:

“One koji se budu zbog Nas borili (trudili), Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti…” (Suretu Al-Ankebut: 69)
  Kaže imam Ibn Redžeb: “Znaj da je tvoj duša kao tvoja jahalica. Ako vidi da si ozbiljan i ona je ozbiljna. A ako te primijeti nemarnim, onda te ne sluša i ona se ne trudi. U tvojim rukama, nakon Allaha je, pa se trudi!”
Važno je braćo i sestre da budemo umjereni u: jelu, piću, govoru i pogledu. Kaže jedan od selefa: “Smirenost duše je u malo griješenja, rahatluk stomaka je u malo jela i rahatluk jezika je u malo govora.” Na nama je prema tome da se čuvamo bespotrebnog govora.
Kaže Ebu Sulejman Ed-Darami: “Nemojte puno govoriti bez spominjanja Allahova imena, jer mnogo govora bez spominjanja Allahova imena čini srce bezosjećajnim, a ima nekih ljudi čija srca su gruba.”
Na nama je da naše jezike zaposlimo spominjanjem Njegova imena, nareðivanjem dobra i sprečavanjem zla, a lijep govor će ljudima uvijek donijeti veliku nagradu.

Braćo i sestre! čuvajmo i naše poglede od harama: gledanja u tuðe žene, u razvratnice na televiziji, novinama, ustanovama i ulicama! Svoje poglede naslaðujmo u Allahovim dž.š. prostranstvima, gledajmo u Allahovu dž.š. Knjigu, jer za svaki proučeni harf imamo deset sevaba! I stalno imajmo na umu 36. ajet Sure Al-Isra’:
“…I sluh i vid i razum, za sve to će, zaista, odgovarati.” (Suretu Al-Isra’: 36)
Imajmo na umu da nam: imetak, ugled, porijeklo i porod neće biti od koristi, ako ne budemo imali posebnu blagodat, a to je iman i ako zbog toga ne budemo osjećali sreću.
Braćo i sestre! Budimo iskreni Allahovi dž.š. robovi, volimo našeg Gospodara istinskom ljubavlju i radujmo se susretu s’ Njim i džennetima koji su nam obećani! Ne zaboravimo da je sunnet posta šest dana mjeseca ševvala, kako bi uz ramazan postigli vrijednost posta cijele godine, te po sunnetu postimo 13., 14. i 15. dan svakog hidžretskog mjeseca, a ti dani su inša-Allah u narednu srijedu, četvrtak i petak! Sjećajmo se u našim dovama našeg rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića i dobrih bosanskih šehida i boraca, naših časnih majki i očeva i naših jetima!

Gospodaru, pomozi ugroženim muslimanima i svim ugroženim ljudima, ma gdje bili, učini nas od onih koji osjećaju slast robovanja samo Tebi, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!

Sarajevo: 08. ševval 1428.h.          19. oktobar 2007. godine        
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris

Prvi put objavljeno: Petak, 19 Listopad 2007 06:44