Ramazan i post

Slabljenje strasti postom (Ramazanska besjeda 12. Dio)

276pregledi

Abdullah b. Mes‘ud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se mladićima, rekao: “O skupino mladića, ko od vas ima mogućnost, neka se oženi, na taj će način sačuvati svoj pogled i spolni organ, a onaj koji ne može, neka posti, njemu je post štit.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[1]

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi: “Došao je neki mladić Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i tražio je dozvolu za kastraciju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Posti i moli Allaha da ti podari iz Svoga dobra!” Hadis bilježi Ahmed.[2]

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, bilježi: “Došao je neki čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da se kastriram’, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Moj ummet smanjit će strast postom i noćnim namazom.’” Hadis bilježi Ahmed.[3]

Pouke i propisi

  1. Hadis kazuje o žudnji ashaba, radijallahu anhum, za pokornošću Allahu, o njihovom strahu od grijeha, raspitivanju o propisima vjere i usmjeravanju njihovih čežnji ka ahiretu.
  2. Zabranjena je kastracija radi otklanjanja i smirivanja strasti. Zabrana ukazuje na haram, stoga to nije dozvoljeno činiti, već je alternativa za smirivanje strasti post, na što je svojom naredbom ukazao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
  3. Onome ko nema mogućnosti za brak dozvoljeno je da koristi lijekove kako bi smirio strasti, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio post kao prevenciju za smirivanje strasti.[4]
  4. Hadis nas obavještava o vrijednosti i značaju braka za onoga ko je u mogućnosti (da stupi u njega). Brak je ibadet, a i milost od Uzvišenog Allaha.
  5. Onaj ko nije u mogućnosti da se oženi, dužan je upućivati dovu Allahu da ga On daruje iz Svojih riznica i dužan je postiti dok mu Allah ne podari mogućnost za ženidbu.
  6. Od upute Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste uživanje u dopuštenim stvarima: hrani, piću i ženama, a sustezanje od toga, iz navodne bogobojaznosti i pobožnosti, suprotno je sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Broj rekata teravih-namaza

Aiša, radijallahu anha, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao više od jedanaest rekata u ramazanu, niti mimo ramazana. (Prvo je) klanjao četiri rekata, i ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu! Potom bi opet klanjao četiri rekata, i ne pitaj za njihovu ljepotu i dužinu, a nakon toga klanjao bi tri rekata.” Zatim sam ga (jednom) upitala: ‘Allahov Poslaniče, spavaš li prije nego što klanjaš vitr-namaz?’ ‘Aiša’, rekao je on, ‘moje oči spavaju, ali moje srce ne spava.’” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim.[5]

U drugom predanju, koje također bilježe El-Buhari i Muslim, kaže se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, noću klanjao trinaest rekata, zajedno sa vitr-namazom i dva rekata sabahskog sunneta.[6]

Mesruk, Allah mu se smilovao, rekao je: “Upitao sam Aišu, radijallahu anha, o Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, noćnom namazu, pa je rekla: ‘Klanjao bi sedam, devet, jedanaest (rekata), bez (računanja) dva rekata sabahskog sunneta.’” Hadis bilježi El-Buhari.[7]

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je trinaest rekata noću.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim. [8]

Abdurrahman b. Hurmuz el-Aredž, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nisam dočekao nijednu generaciju (muslimana) a da u ramazanu nije proklinjala nevjernike.” Rekao je: “Imam bi učio suru El-Bekara na osam rekata, a kada bi je proučio na dvanaest rekata, ljudi bi smatrali da je olakšao.” Hadis bilježi Malik.[9]

Pouke i propisi

  1. Namaz koji je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao u noći bio je potpuno isti u ramazanu i mimo njega.[10]
  2. Jedna od odlika Allahovih vjerovjesnika, sallallahu alejhim ve sellem, jeste da su njihove oči spavale, a srca nisu, i zato su njihova snoviđenja istinita.[11]
  3. Učenjaci su saglasni u tome da je noćni namaz u ramazanu i mimo njega sunnet. Ništa nije precizirano o njemu, pa ko hoće može oduljiti stajanje (učenje), a smanjiti broj rekata, a ko hoće može skratiti stajanje (učenje), a povećati broj rekata.[12]

10.Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prakticirao je oduljiti sa učenjem Kur’ana, rukuom i sedždom na noćnom namazu i ne klanjati više od jedanaest rekata. I ovo je bolje nego da se skrati učenje, a poveća broj rekata.[13]

11.Nekada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umjesto jedanaest klanjao trinaest rekata, a nekada je umjesto jedanaest klanjao sedam ili devet rekata, na što nam ukazuju drugi hadisi. Međutim, Aiša, radijallahu anha, kazuje nam da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najčešće klanjao jedanaest rekata.[14]

12.Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, predavao je selam poslije svaka dva rekata. Klanjanje četiri ili više rekata sa jednim selamom suprotno je njegovom uobičajenom sunnetu. Dokaz za to jeste hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem je opisan noćni namaz Allahovog Vjerovjesnika: “Predavao je selam poslije svaka dva rekata, a na vitr-namazu klanjao je jedan rekat.”[15] Hadis bilježi Muslim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Noćni namaz klanja se dva po dva rekata.”[16] Ovo se ne odnosi na vitr-namaz. Vitr-namaz se klanja tri ili pet rekata i to bez sjedenja, osim nakon zadnjeg rekata, kao što se to spominje u hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je noćni namaz trinaest rekata, od toga pet rekata vitr-namaza, koji je klanjao samo sa jednim sjedenjem na posljednjem rekatu.”[17]

13.Ashabi i tabiini u Medini prakticirali su dužiti teravih-namaz, kako to spominje tabiin Abdurrahman b. Hurmuz, Allah mu se smilovao.

14.Dozvoljeno je proklinjati nevjernike i učiti dovu protiv njih u Kunut-dovi teravih-namaza, svejedno da li se radilo o podanicima u islamskoj državi ili ne, jer oni to zaslužuju zbog svog nevjerovanja, ali to nije obaveza. Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, praksa u tom pogledu obuhvatala je upućivanje dove za propast i kaznu za neprijatelja s kojim je bio u ratu, a za nemuslimane koji su se pridržavali ugovora sa islamskom državom i za koje se nadao da će primiti islam molio je da budu upućeni.[18]

15.Ashabi i tabiini iz Medine činili su Kunut-dovu protiv nevjernika, temeljeći to na praksi Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u svojoj Kunut-dovi prizivao Allahovo prokletstvo na one pripadnike plemēnā Ri’l, Zekvan, Benu Lihjan i Usajja koji su učestvovali u ubistvu učača Kur’ana.[19] Stanovnici Medine činili su to u drugoj polovini ramazana pa sve do kraja mjeseca.

16.Dova protiv nevjernika u drugoj hutbi džuma-namaza preuzeta je iz Kunut-dove ashaba i generacije tabiina iz Medine. Nakon što je (u djelu El-Istizkar) potvrdio ovu praksu, Ibn Abdul-Berr, Allah mu se smilovao, kazao je: “El-Aredž je upamtio skupinu ashaba i starijih tabiina koji su tako činili, i to je praksa stanovnika Medine.”[20]

 

Nastavit će se inšaAllah…

 

Iz knjige: El-Munteka lil hadis fi ramadan – Odabrane besjede o ramazanu

Autor: Dr. Ibrahim b. Muhammed El-Hukajl      

Preveo: mr. Ahmed Purdić



[1]    El-Buhari, 1806, i Muslim, 1400.

[2]    Ahmed, 3/382, i Ibn Mubarek, Ez-Zuhd, 1107, i njegovi su prenosioci pouzdani, ali je prenosilac od Džabira nepoznat. Ipak, ovaj hadis potvrđuju druga dva hadisa.

[3]    Ahmed, 2/173, i El-Begavi, Šerhu Es-Sunna, 2238. El-Hejsemi ga pripisuje Et-Taberaniju i kaže: “Njegovi su prenosioci pouzdani, ali oko nekih postoje nejasnoće”, 4/253, a šejh Ahmed Šakir ocijenio ga je autentičnim, 6612, kao i Albani, Es-Silsiletus-sahiha, 1830, sa njegovim raznim predanjima, ali bez zadnje riječi (noćni namaz), jer je taj dodatak, prema mišljenju Albanija, Allah mu se smilovao, slabo predanje.

[4]    Vidjeti: El-Begavi, Šerh Es-Sunna, 9/6.

[5]    El-Buhari, 1096, i Muslim, 738.

[6]    El-Buhari, 1089, a slično tome bilježi i Muslim, 738.

[7]    El-Buhari, 1088.

[8]    El-Buhari, 1087, i Muslim, 764.

[9]    Malik, 1/115, Abdurrezak, 7734, i El-Bejheki, 2/497, s ispravnim lancem prenosilaca. Abdurrahman b. Hermez, ugledni tabiin, u svojoj predaji govori da je ovo praksa stanovnika Medine tog vremena. Vidjeti njegovu biografiju u djelu Sijeru a‘lam en-nubela, 5/69.

[10]  El-Istizkar, 2/98.

[11]  El-Istizkar, 2/101, i Šerh En-Nevevi, 6/21.

[12]  El-Istizkar, 2/102, i Et-Temhid, 21/70.

[13]  Vidjeti: Medžmuu fetava, 23/69–72.

[14]  Vidjeti fetvu Stalne komisije za fetve, br. 9353, kao i djela: Fethul-Bari, 3/20, Šerh En-Nevevi, 6/18, i Subulus-selam, 2/13.

[15]  Muslim, 736.

[16]  El-Buhari, 946, i Muslim, 749, u hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma. Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, 19. 9. 1414. h. g., izdao je upozorenje u kojem ne odobrava postupak onih imama koji sastave četiri rekata teravih-namaza sa jednim selamom. Isto tako šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, u djelu Fikhul-ibadat, 203–205, ne odobrava ovaj postupak.

[17]  Muslim, 737.

[18]  El-Istizkar, 2/73. Imam El-Buhari posvetio je posebno poglavlje u svom Sahihu o tome, Poglavlje o dovama, br. 58, i Poglavlje o džihadu i vojnim pohodima, br. 98, pa je rekao: “Poglavlje o dovama u kojima se traži da idolopoklonici budu poraženi i uzdrmani”, a zatim je naveo hadise koji upućuju na to. U Poglavlju o dovama za muslimane, br. 59, i u Poglavlju o džihadu, br. 100, on kaže: “Poglavlje o dovama za mušrike da ih Allah uputi.” Mišljenja islamskih učenjaka o ovom pitanju zapisao sam u djelu El-Mufid fi hutabil-džumuati vel-id, 3/279–294.

[19]  El-Istizkar, 2/73.

[20]  El-Istizkar, 2/75.

X