Notice: Trying to get property 'post_excerpt' of non-object in /var/www/vhosts/minber.ba/httpdocs/2020/wp-content/themes/minbertheme/templates/template_single_post.php on line 1084
Aktuelno

Sjenico, od srca ti hvala

343views

Piše: Ikanović Muhamed

Krajem mjeseca juna imao sam priliku da posjetim Sjenicu, mjesto u srbijanskom dijelu Sandžaka, u organizaciji udruženja“ Ihlas“ iz Sjenice. Dugo  sam razmišljao o ovome tekstu i na kraju odlučio podijeliti razmišljanja s vama.
Prijatno me iznenadio poziv našeg brata iz Sjenice, koji je nekada studirao u Tuzli, s prijedlogom da napravimo jednu tribinu tamo kod njih. Rado sam se odazvao obzirom da dosta vremena prošlo od moje zadnje posjete tim krajevima. Od samog početka dogovaranja ove aktivnosti naša draga braća iz Sjenice su sve upečatljivije pokazivali visok nivo sandžaskog gostoprimstva. U rano jutro su se uputili prema Tuzli kako bi došli po mene i ponovo nazad za Sjenicu. Iako umorni i nenaspavani moji saputnici su bili veoma ugodno društvo na putovanju. Mnogo toga lijepog i korisnog sam čuo od njih. Nekoliko sati putovanja je veoma brzo prošlo i gotovo bez imalo umora sam stigao u Sjenicu.

Na početku se moglo primjetiti da je posjeta veoma dobro isplanirana i da se znalo šta ko radi i kada to treba da radi. Od našeg prvog laganog druženja i upoznavanja prije ručkanismo gubili vrijeme i svaki minut se koristio u korisnom razgovoru, razmjeni mišljenja i informacija kao i lijepim šalama koje su nas s vremena na vrijeme malo opuštala i atmosferu činile ugodnijom. Ovo pišem zbog toga što sam rijetko imao gdje priliku da vidim da domaćini neke aktivnosti maksimalno pokušavaju da iskoriste posjetu gosta što je za veliku pohvalu.

A  nije ni za čuditi da je to tako jer bi svima bilo jasno kada bi samo vidjeli ta hairli lica naše braće iz Sjenice. Ozbiljni, vrijedni i čestiti ljudi koji su u stanju u svakom trenutku da vam poprave raspoloženje. Da se insan trudio da jedan pogled negativno protumači ne bi mogao. Svi su se timski trudili da moj boravak učine što ljepšim i uspjeli su više od toga.

Večer smo započeli akšam namazom u džamiji gdje se opet vidila bratska atmosfera a potom tribina gdje smo od strane odgovornih u kino salu imali lijep prijem a i sama posjeta tribini je bila dobra. Nakon tribine nova upoznavanja i kahva do jacije namaza uz prelijepo društvo čestiti ljudi i intelektualaca Sjenice. Druženja nam nije bilo dovoljno pa smo nastavili i nakon jacije namaza uz lijep i koristan muhabet do kasne sate. Mnogo lijepih stvari se moglo čuti od tih ljudi ali ono što me se posebno dojmilo je njihova iskrena ljubav prema Bosni na što želim da se posebno osvrnem malo kasnije.

Ugodno prenoćište koje je obezbijeđeno pružilo mi je lijep odmor. Ujutro smo imali posjetu Specijalnog rezervata prirode „Uvac“ koji je stanište Bjeloglavog supa. Ploveći po jezeru i gledajući u tu predivnu prirodu razmišljao sam o svemu što sam čuo i vidio. U tim trenucima preplitali su se osjećaji radosti, tuge i stida. Radosti zbog posjete i druženja s mojom braćom muslimanima i bogastvom kojem sa stekao novim poznanstvima. Tuge zbog našeg uopštenog stanja u koje smo mi muslimani zapali. Tako su nam neke stvari blizu pored nas a mi smo daleko od njih. Ummet kojeg njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisuje kao jedno tijelo zaboravlja i zapostavlja svoju braću. Naša braća u Sandžaku nisu potrebna našeg sažaljenja jer je to junački narod koji je svoje junaštvo dokazao kroz istoriju a i u današnjem vaktu. Ali njima je potrebno da im pokažemo da nam je stalo do njih i da smo uistinu jedno tijelo i jedna duša.Među ljudima koji su bili domaćini su bili oni koji su od pravih dana agresije na BiH radili na organizovanju i borbi za prava Bošnjaka. Mnogi od njih su bili okosnica svih aktivnosti koje su dole provođenje u interesu borbe za prava Bošnjaka. Početkom agresije na BiH Sjenicu je opkolilo 40 tenkova tadašnje armije. Pod tim uslovima tamošnji narod je na sve moguće načine pokušavao da pomogne svojo braći u Bosni. Bili su spremni i svoje živote založiti i oružje uzeti u ruke sve radi pomoći svojoj braći.

Ummet kojeg njegova sveta knjiga opisuje „Samilosni među sobom“  zapostvalja svoju braću u Sandžaku kao da se radi o beživotnim predmetima. Dušman ih je politički podijelio pa to nije bilo dovoljno pa su im i vjersku zajednicu podijelili. I oni se pored svega toga opet s tim junački nose.
„Majka nas je ostavila“, reče mi jedan od njih misleći na Bosnu. E to je taj stid koji sam osjetio iako direktno nisam odgovoran za to ali indirektno to ću vidjeti kod svoga Gospodara Uzvišenog. Možda će se upravo nama iz Bosne na vrat okačiti neki emaneti kad su u pitanju naša braća u Sandžaku. Oni koji su za nas bili spremni i svoje živote žrtvovati mi im nismo ni spremni lijepu riječ pružiti ili bilo kakvu podršku. Mislio sam da smo mi u Bosni u najtežoj situaciji ali kada čujete da je za nekog Bosna majka onda shvatite u kakvom stanju žive. Mi u Bosni još nismo naučili da svoje avlije očistimo a pogotovu da smo se naučili pružiti nekome ruku podrške. Podsjetili su me na naše stanje kada smo u arapskom svijetu kao studentni pričali o Bosni i tražili one koji bi nas razumili, podržali i stali uz nas. One koji bi nam rekli da smo mi jedan ummet i koji bi drugima pričali kako treba doći u Bosnu i podržati svoju braću u svakom pogledu pa i na polju biznisa. Koliko nas je obradovalo da se u Istanbulu javno kaže da je Istanbul i Sarajevo jedno. Pa zašto je teško našim političarima teško reći da je Sarajevo i Sandžak jedno i da tijelo bez duše nije u stanju da živi. Teško nam je to reći ali nam nije teško vrijeđati braću iz Sandžaka i o njima negativno govoriti zato što su došli u Bosnu da žive i rade i što su u tome uspješniji od mnogih domaćih. Nismo se ni udostojili da im ukažemo gostoprimstvo što je najmanje što možemo uraditi.

Pa barem mi koji smo aktivni na polju da’vetskog rada nemojmo ih zaboraviti i  podržimoih. Pružimo podršku braći koji aktivno rade na polju hizmeta vjeri islamu. Podržimo one koji rade na polju podučavanja Kur’anu i islamskim načelima.Pozivam braću daije u Bosni da češće posjećuju Sandžak i jačaju vezu s našom braćom.
Zbog svega Sjenico od srca ti hvala. Hvala svima vama a vi znate na koga mislima. Hvala vam što ste mi pružili ovo divno iskustvo. Uzvišenog Allaha molim da vas nagradi najboljom nagradom i da vaš trud i žrtvu radi hizmeta islamu upiše u dobra djela. Gospodaru čuvaj nam Sandžak i objedini ih na časnom Kur’anu i sunnetu Tvoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.