Sira

Sira-životopis poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem (3 dio)

1.17Kpregledi
Piše: Elvedin Pezić

Nakon što smo u prošlom tekstu spomenuli karakteristike,osobenosti i izvore sire u ovom tekstu ćemo početi da govorimo o prvim danima Poslanikovog, salallahu alejhi ve sellem, života. Govorit ćemo o danu, mjesecu i godini njegovog roðenja, te ukratko o stanju predislamskih Arapa, kako bi imali što potpuniju predstavu u kakvoj situaciji je poslan Božji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, kako bi shvatili koliko truda je trebalo da se uloži u popravljanju loših osobina koje je taj narod  posjedovao. Što se tiče vjere predislamskih Arapa oni su dugo vremena bili na vjeri Ismaila, alejhi selam, koji je pozivao u vjeru svoga oca Ibrahima, alejhi selam, a to je vjera svih poslanika, vjera u Allah, Jednog, Jedinog. Iako su se mnogo udaljili od izvorne vjere, uvijek su smatrali da je Allah Taj Kojem se obraća u teškim situacijama. Tako je bilo sve dok na vlast nije došao Amr ibn Luhaj, poglavar plemena Huzaa. On je uživao veliki autoritet kod naroda zato što je odrastao u pobožnoj porodici, odlikovao se iskrenošću, bogobojaznošću i mnogim drugim lijepim osobinama. Zbog svega navedenog njegovi sunarodnjaci su ga smatrali velikanom i njegove naredbe su bile izvršavane i poštovane meðu svijetom. Jedne prilike je otputovao u Šam kako bi posjetio mjesto iz kojeg je bilo najviše Allahovih poslanika i u koje je došlo najviše Allahovih objava. Zatekao je narode tih krajeva kako obožavaju kipove pa mu se to dopalo, misleći da je ispravno to što rade. Kada je bio u povratku za Mekku sa sobom je ponio kip zvani Hubel. Nakon povratka u Mekku kip je postavljen u Kabu i on je pozvao ljude u mnogoboštvo. Ljudi su se masovno odazivali tom pozivu zbog ugleda koji je posjedovao Amr kod svog naroda. Za kratko vrijeme ova ideja proširila se meðu ostalim Arapima, jer su oni smatrali stanovnike Mekke boljim od drugih, i zbog toga što su oni vlasnici Kabe i stanovnici Harema. To je toliko uzelo maha i proširilo se meðu svijetom da je svako pleme imalo svoga kipa-boga, pa čak svaka kuća je imala svoga kipa. Općepoznato je da je Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, pri osvajanju Mekke zatekao kod Kabe 360 kipova koje je povaljao i porazbijao, a zatim naredio da se ostatci iznesu iz Harema i da se spale. Mnogo je ibadeta koje su oni obavljali kod kipova; hodočastili su ih, tavafili oko njih, činili im sedždu, bili su im ponizni i skrušeni, pred kipovima su klali žrtve, svakodnevno su im prinosili jelo i piće. Kod kipova su bacali strelice na osnovu  kojih su donosili odluke za neke bitne poslove kao što je putovanje, ženidba, posao i sl. Kada govorimo o vjerovanju predislamskih Arapa ne možemo a da ne spomenemo to da su vjerovali vračarima, gatarima i prorocima. Oni su od običnog naroda bili uvažavani i poštovani, a nerijetko su bili i sudije u meðuljudskim sporovima. Sujevjerje je takoðer bilo rasprostranjeno u velikoj mjeri meðu svijetom, do te  mjere da su prelazak mačke preko puta ili prelijetanje ptice iznad glave smatrali nesrećom i lošim znakom.                                                                                                                          
Što se tiče društvenih prilika predislamskih Arapa dovoljno je spomenuti hadis od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je sklapanje braka u predislamskom dobu bilo na jedan od četiri načina:
Prvi, postojao je brak poput današnjeg. Za momka bi se našla djevojka, on bi odlazio njenom staratelju da je zaprosi i tako su sklapali brak. Drugi, oni ljudi koji nisu imali poroda čovjek bi nareðivao supruzi da nakon završene mjesečnice ode kod tog i tog čovjeka i da živi sa njime, njen muž ne bi imao odnos s njom sve dok se ne ustanovi da je u drugom stanju. Treći, okupi se grupa od tri do deset ljudi kod žene i spolno opće sa njom. Ako ona zatrudni nakon poroda bi pozvala sve učesnike u tom gnusnom djelu gdje svi moraju da se odazovu. Nakon toga ona odabire koga hoće da bude otac njenome dijetu. On bi prihvatio dijete i davao mu porodično ime. četvrti, kod žene bi se okupila veća grupa ljudi i svi su imali pravo da spolno opće sa njom, ona ne bi smjela da odbije nikoga ko bi došao, to su uglavnom bile prostitutke. Na vrata svoje kuće su stavljale crvenu zastavicu kao znak raspoznavanja njihovih kuća. Ako bi takva žena zatrudnila i rodila dijete, okupili bi se svi koji su dolazili kod nje, a onda bi pozivali fizionomistu. Zatim bi ona davala dijete onome kom sliči i on bi bio proglašavan njegovim ocem i ne bi mogao da to odbije. Takoðer, Arapi predislamskog doba su mogli da se žene sa neograničenim brojem žena, pa čak da su u isto vrijeme sklapali brak izmeðu dvije roðene sestre ili su ženili supruge njihovih očeva, nakon što bi ostale hudovice ili puštenice. Muškarac je mogao razvesti jednu ženu neograničen broj puta.

Nakon ovog kraćeg osvrta na vjersko-društvene prilike predislamskih Arapa da malo zastanemo i da to stanje usporedimo sa našim stanjem iako  mi živimo u modernom dobu, hiljadu i četiri stotine godina nakon dolaska Islama.Vidjet ćemo da mnoge stvari koje su bile prisutne kod predislamskih Arapa, da su prisutne i danas kod velikog broja muslimana iako je Islam kategorično zabranio te stvari. Koliko je muslimana koji danas obilaze oko kaburova smatrajući to ibadetom, a islamski učenjaci su složni da nije dozvoljeno obilaziti oko nečega, tavafiti, smatrajući to ibadetom osim oko Kabe. Zar to nije isto ono na čemu su bili predislamski Arapi kada su obilazili oko kipova čineći im ibadet na taj način. Mislim da ovo što je prisutno danas mnogo je gore od onoga na čemu su bili predislamski Arapi jer oni nisu imali mogućnosti da  nauče izvornu vjeru dok mi to, hvala Bogu, imamo. Ako pogledamo u stvarnost muslimana naći ćemo ih da više vjeruju gatarima i prorocima nego što vjeruju u Allahovu objavu, čvršće vjeruju onome što pročitaju u horoskopu nego što vjeruju u hadise koji su zabilježeni kod Buharije i Muslima. Koliko je muslimana koji vjeruju da je prelazak mačke preko puta loš znak? A da ne spominjemo koliko je onih koji svoje porodične probleme rješavaju odlaskom kod sihirbaza. To su sve stvari koje su strogo zabranjene u Islamu, neke od njih su toliko krupne da se ubrajaju u djela koja izvode iz vjere. Koliko je muslimana koji smatraju nazadnim i neciviliziranim onoga koji je ostavio prostituciju, blud, muziku, alkohol, duhan, a to su takoðer sve stvari koje je Islam zabranio? Koliko je onih koji se ne razlikuju od predislamskih Arapa kada je u pitanju neograničen broj razvoda koje muž može dati supruzi, a općepoznato je da je Islam dokinuo ovu stvar i da čovjek ima pravo da razvede suprugu tri puta, nakon trećeg razvoda nije mu dozvoljeno da vrati suprugu, osim u slučaju da to bude nakon što se uda za nekog drugog, sa njim ima odnos, a zatim je on razvede. Nije se čuditi predislamskim Arapima koji su radili spomenute stvari jer nisu imali mogućnosti da saznaju istinu zbog dužine vremenskog razdoblja izmeðu njih i posljednjih poslanika, ali se čuditi ljudima koji se deklariraju kao muslimani, a u svakodnevnom životu rade mnoge od navedenih stvari. Mi živimo u vremenu kada je tehnika doživjela svoj procvat i samim tim mnogo je načina da čovjek sazna i poduči se propisima vjere, ali je malo onih koji te mogućnosti koriste. Kada govorimo o predislamskim Arapima nepravedno bi bilo da govor o njima završi ovdje, treba spomenuti da su ti isti Arapi imali pri sebi mnogo plemenitih osobina, koje zasigurno mnogi ljudi današnjice, kada bih imali, imali bi čime da se ponose. Mi ćemo ovdje spomenuti samo neke. Plemenitost je bila jedna od osobina u kojoj su se predislamski Arapi meðusobno natjecali. Mnogo je primjera o plemenitosti predislamskih Arapa. Nerijetko se može pročitati kako su predislamski Arapi bili spremni, kada se pojavi iznenadni gost, da za njegovo gostoprimstvo zakolju devu, jednu jedinu koju bi posjedovali. A deva je za njih u to vrijeme bila izvor opskrbe za cijelu porodicu. Sve to kako bi pokazali gostu dobrodošlicu i gostoprimstvo i kako bi sačuvali čast i obraz porodice. Takoðer, od primjera njihove plemenitosti je učešće u izmirenju zaraćenih plemena ili porodica s ciljem zaustavljanja krvoprolića. Bili su spremni da preuzmu na sebe plaćanje tuðe nadoknade, krvarine, samo kako bi se izbjeglo krvoproliće u datom momentu. Znajući da ako bi počelo ratno prolijevanje krvi, da će teško biti da se to zaustavi, i to bi moglo da se oduži i da se neprijateljstvo prenosi s koljena na koljeno. U lijepe osobine predislamskih Arapa zasigurno možemo ubrojiti poštovanje ugovora. Poštovanje ugovora oni su smatrali vjerskim činom za čiju implementaciju su bili spremni založiti svoje imetke, živote, a nerijetko i svoju djecu. Zbog toga je veoma rijetko bilo prekidanje ugovora. Dokazivanje hrabrosti takoðer može se smatrati jednom od lijepih osobina predislamskih Arapa. Oni su bili spremni zbog jedne riječi koja ukazuje na sramotu, poniženje, nepravdu da skoče i uzmu za sablje pa i u rat ako treba, ne strahujući da i lični život žrtvuju na tom putu.
                                                                 
Ovo su samo neke od lijepih osobina koje su pri sebi imali predislamski Arapi, koje su najvjerovatnije bile razlogom da ih je Allah, subhanehu we teala, odabrao da oni budu nosioci bremena Islama i da oni budu vodiči ljudskom rodu. Nakon svega spomenutog postaje nam jasno koliko truda i napora je trebalo uložiti u popravljanju ove sredine. Kakva teška zadaća je bila pred našim Poslanikom, salallahu alejhi ve sellem. Ali on nije posustao niti jednog momenta iako je u svom poslaničkom životu proživio mnogo teških momenata, a naročito u prvim danima pozivanja u Islam. To bi trebala da bude pouka svakom ko je krenuo stopama Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, da ne posusta na polju pozivanja u Allahovu vjeru ne obraćajući pažnju na iskušenja koja ga pogaðaju na tome putu. Ako je Allah stavio na iskušenja Svog najodabranijeg Poslanika i roba općenito, mi smo mnogo preči da budemo iskušani na tome putu. Nakon što smo ukratko spomenuli stanje predislamskih Arapa u nastavku teksta ćemo govoriti o početku Poslanikovog, salallahu alejhi ve sellem, života. Ispravno mišljenje je da je Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, roðen u ponedjeljak. Kao što je došlo u hadisu kojeg je zabilježio imam Muslim da je došao čovjek Božijem Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o postu ponedjeljkom pa mu je rekao: ”To je dan u kojem sam roðen”. Roðen je u mjesecu rabiu-l-evvelu. O tome su došla dva hadisa koji pojačavaju jedan drugog. Nakon što smo spomenuli da je Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, roðen ponedjeljkom u mjesecu rabiu-l-evvel ostaje nam da spomenemo kojeg dana u mjesecu je roðen. Islamski historičari imaju različite stavove o odreðivanju dana u kojem je roðen Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Većina historičara smatra da je Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, roðen dvanaestog rabiu-l-evvel, ali nažalost za tu tvrdnju nema vjerodostojnog hadisa. Takoðer, o tome nepostoji vjerodostojna predaja od nekog ashaba Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, na osnovu toga vidimo kolika je greška obilježavati ovaj dan kao dan roðenja Božijeg poslanika. Na neispravnost toga nam ukazuje više činjenica. Prvo, ne postoji vjerodostojan dokaz koji upućuje na to da je Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, roðen dvanaestog rebiuul-evela, a ako o tome nema vjerodostojnog dokaza zašto da jedan datum bude preči od drugog. Ako bi se složili time da je Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, roðen dvanaestog rabiu-l-evvel da li to znači da taj datum treba obilježavati? Ne, nikako. To nije bila praksa Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, niti je to preporučio svome Ummetu, a najbolja uputa je uputa Božijeg Poslanika, salallahu alejhi ve sellem. Takoðer, to nije bila praksa generacija za čiju dobrotu je posvjedočio Božiji Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Zar je moguće da je postojao neki ibadet, a da ga nisu uradile prve generacije, a svima nam je poznato koliko čvrsto su se oni pridržavali vjere i koliko su bili čestiti i marljivi u ibadetu. Naša posljednja dova je: Zaista svaka zahvala pripada Allahu, subhanehu we teala.       

Prvi put objavljeno: utorak, 01 Svibanj 2007 05:20

X