Društvo i politika

Samoubilačka politika bošnjačkih komunista

373views

Piše: Abdussamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah je u Kur’anu objavio: Ima ljudi čije te riječi na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. (El-Bekare, 204.-206.). Farsa oko formiranja vlasti u većem bh. entitetu koji se Federacijom zove, i silom prilika uspostavljanje iste, otkrilo je suštinsko značenje poruke koju je vođa SDP-a, Zlatko Lagumdžija odaslao nakon proteklih izbora na kojima su on i njegovi komunisti  ostvarili veliku Pirovu pobjedu. Tada je vođa SDP sa ushićenjem rekao: “Ovo je najvažnija i najveća pobjeda od 1945. godine”. Sad se vidi šta je bio cilj bh. komunista ili bolje bošnjačkih komunista (jer, da se ne lažemo, većina SDP-ovaca je iz bošnjačkog korpusa).  A cilj je bio dočepati se vlasti po svaku cijenu i uzjahati na politički tron bez obzira što je on klimav ko’ babin zub i što će njihov usiljeni dolazak na vlast do kraja destabilizirati situaciju u poharanoj nam Bosni i Hercegovini. No, to se zove volja za moći, glad za vlašću i nezasita pohlepa za brzim i lahkim bogaćenjem na račun građana BiH, a posebno na račun Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine.  

Marširajmo za vođom
Priča o bošnjačkim komunistima  iz SDP-a, ali i onima iz SDA, poput Sulejmana Tihića i drugih visoko-pozicioniranih SDA-ovih kadrovika, liči na modernu bajku o slijeđenju vođe koji ne zna svoj put i slijepim sljedbenicima koji marširaju za njim, nesvjesni da ih vodi u provaliju iz koje nema povratka.
Ta bajka ide ovako: “Dok je parada prolazila ulicom, iz mase promatrača začu se glas: ‘Shvatite, vi ljudi marširate pogrešnim putem! Ta ulica ne vodi nigdje, tu je kraj puta!’ Učesnici parade zastadoše, uznemireni… ‘Ali, može li to biti’, mislili su i gledali svi kao jedan, kao da su svi oni  njihov vođa koji stoji visoko i ponosno, vođa koji im je odredio ovaj put. ‘On mora ići pravim putem’, mislili su, ‘pa vidi kako on dobro maršira! A vidi kako uzvišeno stoji! O da, on zasigurno ide pravim putem’ – i nastaviše marširati. A onda vođa zastade…uznemiren. ‘Ali može li biti?’, pomisli i pogleda unazad. Mora biti da ja idem pravim putem’, pomisli, ‘vidi koliko njih slijedi mene. O da, ja sasvim sigurno idem pravim putem’ – i nastavi marširati.”
Tako su Bošnjaci, prepuštajući svoju sudbinu u ruke komunista, (koji su prije svega i ponajviše ateisti i antiteisti, odosno antiislamisti, a najmanje dobri i dobronamjerni političari za što se predstavljaju), zapali u najveću krizu nakon agresije. Izgleda da nas Bošnjake, komunizam kao recidiv mračne prošlosti, prati poput zloduha kojeg se nikako ne možemo otarasiti. Posebno je zabrinjavajuća i po našu budućnost opasna činjenica da su ti isti komunisti uspjeli ukrasti dušu Bošnjacima i preuzeti, preko Sulejmana Tihića, vođstvo nad strankom SDA, za koju je većina Bošnjaka emotivno vezana zbog njene presudne uloge u afirmaciji našeg nacionalnog i vjerskog identiteta i organiziranju odbrane naše države od srpsko-hrvatske agresije. I to je dokaz, iako su u SDA gledali i gledaju najljućeg neprijatelja u političkom i ideološkom smislu, da su komunisti spremni sklopiti savez sa crnim đavolom kako bi se domogli vlasti.

I dok na jednoj strani imamo konstantno razvlačenje bošnjačke pameti oko nametanja i izmišljanja krivice Bošnjacima za ratne zločine, dok oni koji su izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu, planski i uz pomoć određenih međunarodnih faktora hapse bivše političke rukovodioce i generale Armije BiH, dok  bivši general Armije BiH, Stjepan Šiber i bivši policajac Zoran Čegar daju šovinističke izjave po raznim internetskim portalima, i u sklopu psihološko-propagandnog rata u koji su svjesno ušli, napadaju i okrivljuju rahmetli Aliju Izetbegovića za islamski fundamentalizam, za nepravdu prema Hrvatima i Srbima, napadaju Islamsku zajednicu i čereće ličnost reisu-l-uleme, izmišljaju gnusne laži na borce Armije BiH, izjednačavaju žrtvu i agresora, dok se objavljuju spiskovi o navodnim ratnim zločinima Bošnjaka, dok  srpske vođe u Beogradu pišu novi memorandum SANU kao platformu za nove pohode na Bosnu i Hercegovinu i nove zločine, na drugoj strani, Bošnjaci nemaju adekvatan odgovor ni rješenje ni na jedan spomenuti problem i izazov. Umjesto hrabrog, pametnog i artikulisanog odgovora, s Bošnjačke strane se čuje samo mukla tišina, i kao rješenje za izlazak iz sveopće krize ponovo nam se podmeće komunsitičko kukavičije jaje -SDP.

A da SDP neće i ne može ponuditi nikakvo političko rješenje, svjedoči i to što još nisu ni zasjeli na tron, a već su sami prouzrokovali novu i produbili stare krize u BiH. I pošto ih Hrvati i Srbi neće kao političke partnere ni pod razno, oni, kako bi ostali na vlasti, svu svoju energiju troše na lažnoj brizi za hrvatske i srpske interese u BiH, na brizi hoće li SDP-ovi Hrvati i Srbi zauzeti ministarske pozicije, posebno u Federaciji, a ne oni Hrvati koji su legalno i legitimno izabrani da predstavljaju svoj narod, dok s druge strane o interesima Bošnjaka SDP uopće ne govori, pa se stiče dojam da su zapravo Bošnjaci jedini faktor nestabilnosti i uzrok krize u Bosni i Hercegovini i da su oni ti koji ugnjetavaju druge, a ne ugnjetavani i do dna ponižen i obezglavljen narod.  No, i pored toga bošnjački komunisti i dalje ubjeđuju naš narod kako nas samo oni mogu izvući iz krize i kako će nam ipak biti bolje. U svojim obmanama, ali i samoobmanama, oni liče na onog čovjeka koji je padao sa dvadesetog sprata, pa kada je došao do sedmog sprata, stanar sa tog sprata ga je kroz prozor upitao: “Kako si?” , a on je lakonski odgovorio: “Za sada dobro”. Možda će naivni i neupućeni povjerovati da je politička kriza u koju nas je uvukao SDP odraz njihove nesposobnosti ili pak nemoći da se odupru žestokim nasrtajima neprijatelja naše države. Ali, poznavajući  komunistički diskurs  i njihove makijavelističke metode, ne možemo se oteti dojmu da iza svega toga stoji krupna “zvijer” koja dovođenjem na vlast bezbožnih komunista upravo želi proizvesti još veću krizu koja bi u konačnici dovela do nestanka Bosne i Hercegovine.

Ko stoji iza SDP-ove rušilačke politike?
Zbog toga je vrlo indikativno to što međunarodna zajednica podržava planove i platformu SDP-a, dok u isto vrijeme, visoki predstavnik, Valentin Incko poručuje da Hrvati imaju ustavno pravo uspostaviti međukantonalno vijeće, a to je ključna karta na koju Hrvati igraju, jer je to alternativa separatističkoj tvorevini Herceg-Bosni. Zatim taj isti Valentin Incko poništava odluku CIK-a o nezakonitom imenovanju čelnika Federacije, koja je ustavna da ustavnija ne može biti. Takvi potezi i paradoksalne odluke visokog predstavnika, navode na zaključak da u stvari međunarodna zajednica igra opasnu igru  u kojoj, s jedne strane, huška Srbe i Hrvate da rade na destabiliziranju situacije u državi kroz svoje separatističke zahtjeve i u tome im daju maksimalnu podršku, a s druge strane, također maksimalno podržavaju suicidnu politiku arogantnih bošnjačkih komunista,  koja BiH kao državu vodi u nestanak. Nema sumnje da bošnjačka strana, tj. SDP i njihovi epigoni iz SDA, tjeraju Hrvate u BiH da mrze državu u kojoj žive, jer Bošnjaci kao većinski narod vrše majorizaciju nad Hrvatima, određujući im, metodom preglasavanja, hrvatske političke predstavnike. Naravno, SDP-ovci se nikada nisu zapitali kako bi bilo Bošnjacima da neko drugi bira njihove političke predstavnike, jer njih interesi Bošnjaka i opstanak Bosne i Hercegovine zanimaju isti koliko i lanjski snijeg. Dalje od ministarskih fotelja, oni niti šta vide niti ih šta zanima. Neko će možda kazati da su hrvatske stranke radile i prije na razbijanju Bosne i Hercegovine i da je suluda ideja o Herceg-Bosni još uvijek svježa i aktuelna. To je tačno, ali bi Bošnjaci morali raditi na tome da bh. Hrvatima izbiju taj adut iz ruku, pa da sami odustanu od te ideje, a to se SDP-ovskom politikom i majorizacijom neće nikada postići. Naprotiv!

Očigledno je da se ovdje radi o opasnoj zamci koju međunardoni faktori postavljaju državi Bosni i Hercegovini i Bošnjacima. Ova igra međunarodne zajednice liči na seriju “Bilo jednom u Turskoj” u kojoj glavnu ulogu protiv države Turske igra zakleti komunista kojeg zovu Crveni, kojem je cilj kurdski narod udaljiti prije svega od islama, a zatim raditi na destabilizaciji i rušenju turske države. Ili još precizniji, ovo je ista ona igra međunarodne zajednice zbog koje su Palestinci, predvođeni partizansko-komunističkom politikom Jasera Arafata i njegovog nasljednika Mahmuda Abbasa, protjerani, poubijani i do te mjere poniženi da su ostali bez svoje države i postali najveći beskućnici na dunjaluku. Dok je, s jedne strane, forsirala bezbožničku komunističku ideju i podržavala njene vođe i protagoniste, s druge strane, međunarodna zajednica je svaki pokušaj formiranja islamističke političke opcije u Palestini, proglašavala ekstremizmom, terorizmom i prijetnjom tzv. demokratskim procesima. Oni svoje greške još uvijek skupo plaćaju, jer mnogi od njih ni nakon 60 godina patnje ne vide da ih komunistička ideja i njeni protagonisti vode u konačnu propast. Kako sada stvari teku, imamo pravo da sumnjamo u to da međunarodna zajednica Bosni i Hercegovini i Bošnjacima priprema sličan scenarij.

I sve dok Bošnjaci ne shvate da su biranjem SDP izabrali pogrešnu opciju i da bezbožni komunisti ne mogu predstavljati bošnjačku vjerničku populaciju koja je u većini, niti mogu biti garant naše bolje budućnosti i bilo kakvog napretka, već samo mogu biti garant našeg stradanja, naše stanje se neće popraviti i ono će biti teško i neizvjesno.
Jedina garancija opstanka Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih naroda i građana, jeste u razvijanju, jačanju i čuvanju vjerske i nacionalne svijesti i vrijednosti koje počivaju na univerzalnim načelima posljednje Allahove objave i vjere islama. Islam je Božanska pravda po mjeri svakog čovjeka, koja nam neće dozvoliti da se kao muslimani getoiziramo, da povijamo kičmu, da trpimo nepravdu, da se predajemo i izdajemo naše svetinje, ali također, koja nam neće dozvoliti da drugim narodima činimo nepravdu, da vršimo majorizaciju, da  im uskraćujemo temeljna ljudska prava i slobode i činimo diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, već da svi zajedno živimo i uživamo blagodati istinske slobode i pravde u zajedničkoj državi Bosni i Hercegovini. Bosna i Heregovina i Bošnjaci, ali i svi njeni narodi i građani vape za takvom političkom snagom koja će ih izvesti iz postojećeg ćorsokaka i omogućiti život dostojan čovjeka.  U suprotnom, mi Bošnjaci ne trebamo kriviti Srbe i Hrvate što rade na podjeli Bosne i Hercegovine, jer licemjerno je, nepravedno i suludo očekivati od drugih da nam grade kuću, dok je mi sami rušimo. A ako je mi budemo na ispravnim temeljima gradili, pa je drugi pokušaju rušiti, e onda će takvi brzo shvatiti da su se upustili u avanturu iz koje će sigurno izaći poraženi i poniženi.

Saff br. 292.