Različite teme

Reagovanje: Iskreno traganje za značenjem jednog hadisa…

627views
Priredio: Sead ef. Jasavić
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada, a ko u islamu oživi neku ružnu praksu, snosiće njen grijeh, kao i grijeh svih onih koji po tome budu postupali, bez da će im se umanjiti kazna!“ (Sahih Muslim, br.1017.; Sunen Nesa’i, br.2554.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.19179.; Sahih Ibnu Hibban, br.3308.; Musned Tajalisi, br.670.)
َالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- « مَنْ سَنَّ فِى الإِسْلاَمِ سُنَّةً حَسَنَةً فَلَهُ أَجْرُهَا وَأَجْرُ مَنْ عَمِلَ بِهَا بَعْدَهُ مِنْ غَيْرِ أَنْ يَنْقُصَ مِنْ أُجُورِهِمْ شَىْءٌ وَمَنْ سَنَّ فِى الإِسْلاَمِ سُنَّةً سَيِّئَةً كَانَ عَلَيْهِ وِزْرُهَا وَوِزْرُ مَنْ عَمِلَ بِهَا مِنْ بَعْدِهِ مِنْ غَيْرِ أَنْ يَنْقُصَ مِنْ أَوْزَارِهِمْ شَىْءٌ »
 
Značenje ovog hadisa nam ukratko pojašnjava sljedeći hadis:

„Ko oživi jedan od mojih sunneta, čije je praktikovanje zamrlo nakon mene, imaće nagradu svih onih koji budu postupali po tom sunnetu bez da će im se umanjiti nagrada, a ko izmisli zabludjelu novotariju s kojom nije zadovoljan ni Allah dž.š., ni Poslanik s.a.w.s., imaće na sebe grijeh svih onih koji budu postupali po tom bid’atu, bez da će im se umanjiti kazna!“ (Sunen Tirmizi, br.2677.; Sunen Ibnu Madždže, br.209.; el-Mu’udžem el-Kebir, 17/16.)

قَالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- « من أحيا سنة من سنتي قد أميتت بعدي فإن له من الأجر مثل من عمل بها من غير أن ينقص من أجورهم شيئا ومن ابتدع بدعة ضلالة لا ترضي الله ورسوله كان عليه مثل آثام من عمل بها لا ينقص ذلك من أوزار الناس شيئا »
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: Imam el-Muhelleb rhm., je rekao: „Poglavlje u kojem je citiran ovaj hadis, kao i poglavlje koje je spomenuto prije njega, nas upozorava na kobnost i opasnost raznih vrsta dalaleta i zabludi, te nužnost klonjenja od bid’ata-novotarija i raznih izmišljotina u vjeri, uz zabranjenost izbjegavanja puta kojim koračaju mu’mini!” (Pogledaj: Fethul-Bari, 13/302.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet…“: Ovaj hadis nuka čovjeka na činjenje hajrata i dobrih djela, te ostavljanje ljudima u praksu lijepih sunneta, uz upozorenje na kobnost izmišljanja batal – neispravnih i loših stvari. Sebeb i glavni razlog ovih riječi je ono što se spominje na početku ove predaje tj. čovjek koji je prvi otpočeo sa udjeljivanjem sadake kojeg su ljudi počeli slijediti u tom dobrom djelu – što nam ukazuje na to da je vrijedno svojim primjerom navesti ljude na činjenje dobrog djela, otvarajući im široka vrata dobročinstva (ihsan). Ovaj hadis nam sužava široko značenje riječi Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji je rekao: „Svaka izmišljotina je novotarija, a svaka novotarija je zabluda!“ tj. izmišljene stvari koje su batil i neispravne, i novotarije koje su pokuđene, jer smo već pojasnili u poglavlju o Džuma-namazu da se „bid’ati-novotarije“ dijele na pet vrsta: obavezne, pohvaljene, zabranjene, pokuđene i dozvoljene.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘alel-Muslim, br.1691.) „Obavezne poput skladanja i nizanja raznih dokaza alima – apologetičara, u stihove i pjesme, kojima se daje odgovor na šubhe i sumnje ateista i novotara; pohvaljene poput ispisivanja ‘ilumskih knjiga, izgradnje medresa itd.; dozvoljene poput spravljanja raznih vrsta jela i hrane, dok su novotarije koje su haram i mekruh očite i svima jasne.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘alel-Muslim, 6/155.)
    
Imam Ebul-Abbas el-Kurtubi rhm., kaže: „Ashabi će, do Sudnjega Dana, biti najbolji predvodnici svake vrste hajra, dobra, ‘ilma i džihada koji se pripisuje plemenitom islamskom Šeri’atu. Oni u tome imaju najvećeg udjela, i najveće su nagrade njihove. Oni su ti koji su zaveli sve sunnete hajra širom otvarajući njihova vrata, shodno onome što je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet imaće njegovu nagradu kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, do Sudnjega Dana!“ Nema sumnje da su ashabi r.a., ti koji su ispraktikovali sve sunnete, i koji su nas pretekli u svakoj vrsti hajra. Kada bi čovjek htio pisati o njihovim kerametima i počastima, o njihovim postupcima i djelima, morao bi ispisivati tomove i tomove knjiga! Sve to jedne oči ne bi mogle iščitati!“ (Pogledaj: el-Mufhim lima Eškele minTelhisi Kitabi Muslim, 3/130.)

Imam Ebul-Abbas el-Kurtubi rhm., kaže: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet“ tj. ko bude činio dobro djelo pa se u tome drugi ljudi povedu za njim, a isto tako ko bude činio loše djelo pa se u tome drugi ljudi povedu za njim. Ovaj hadis nam govori o nukanju na činjenje dobrih djela čija se nagrada višestruko ponavlja zbog slijeđenja i prakse drugih ljudi u tome, kao i upozorenje na kobnost činjenja loših djela, čija se kazna višestruko kažnjava zbog slijeđenja drugih ljudi u tome.“ (Pogledaj: el-Mufhim lima Eškele minTelhisi Kitabi Muslim, 9/33.)

Imam Ebul-Feredž Ibnul-Dževzi rhm., je rekao: „Kabil, Ademov a.s., sin – neće se desiti ubistvo na zemaljskoj kugli a da i on neće biti kažnjen zbog toga, jer je on prvi koji je ubistvo zaveo kao praksu na zemljskoj kugli. Prvak u hajru i šerru će imati višestruka udjela u kasnijoj nagradi ili kazni, shodno hadisu Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada, a ko u islamu oživi neku ružnu praksu, snosiće njen grijeh, kao i grijeh svih onih koji po tome budu postupali, bez da će im se umanjiti kazna!““ (Pogledaj: Kešful-Muškil ‘alel-Sahihajn, 1/188.)

Imam Ebul-E’ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet“ tj.dođe sa nekom zadovoljavajućom praksom koja ima potpore u nekom od osnovnih principa naše vjere (usulud-din)…; „a ko u islamu oživi neku ružnu praksu“ tj. dođe sa nekom nezadovoljavajućom praksom koja nema potpore u nekom od osnovnih principa naše vjere.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, br.2599.)

Šejh Muhammed Ali el-Bekri el-Sadiki el-Šafi’i rhm., kaže: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet“ tj. zadovoljavajuću metodu i način, čija ljepota može biti potvrđena samim Tekstom Objave ali i idžtihadom učenjaka, pa čovjek tome poziva druge, riječima ili djelima, ili druge pomaže u tome, pa se ostali povedu za njime – „imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada“; „a ko u islamu oživi neku ružnu praksu“ – tj. učini ma’asijet i neki grijeh pa makar taj grijeh bio i mali, u čemu se drugi ljudi povedu za njime, ili poziva tome činu ili druge u tome pomaže – „snosiće njen grijeh, kao i grijeh svih onih koji po tome budu postupali, bez da će im se umanjiti kazna!““ (Pogledaj: Delilu-Falihin li Turuk Rijadil-Salihin, 2/136.)

Šejh ‘Atijjeh b. Salim rhm., kaže: „Islamski učenjaci su složni na tome da nema muslimana, do Sudnjega Dana, koji će steći sevap od učinjenog dobrog djela, a da neće i Allahovom Poslaniku s.a.w.s., biti upisano isto to u njegovu knjigu dobrih djela, zbog toga što je Muhammed s.a.w.s., bio taj koji nas je uputio na ta djela, i na njih nam ukazao, pa je i učenjak na istom stepenu nagrade – neće učeni čovjek uputiti nekog neukog čovjeka na djelo koje je sevap učiniti a da neće i taj učeni čovjek imati nagradu zbog tog učinjenog djela na kojeg je upuio nekog neukog čovjeka, shodno riječima Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada, a ko u islamu oživi neku ružnu praksu, snosiće njen grijeh, kao i grijeh svih onih koji po tome budu postupali, bez da će im se umanjiti kazna!““ (Pogledaj: Šerhul-Erbe’in el-Nevevijjeh, 2/78.)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin rhm., kaže: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet“ tj. počne praktikovati neki od Sunneta islama, i ovo se neće razumjevati značenjem „ko izmisli“ – jer nam je potvrđeno hadisom: „Ko izmisli nešto što nema uporišta u Islamu to će mu biti odbijeno!“ – i takvo što nije ni lijepo. Ovdje se misli na čovjeka koji prvi otpočne praktikovati neki islamski propis, poput onog ashaba koji je prvi otpočeo sa udjeljivanjem sadake, radijallahu anhu. Ovo nam ukazuje na to da ako čovjek bude imao tevfika i Božije pomoći da bude jedan od prvih koji će sprovesti neki sunnet islama u praksu, ne bitno da li ga oživljava nakon njegove zamrlosti ili ga prvi, u odnosu na ostale, čini – imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada!

Pojam Sunnet se dijeli na sljedeće vrste:

a.loš sunnet (sunna-sejji’a) tj. bid’at-novotarija, koji je loš ne bitno kol’ko ga neko smatrao lijepim, shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Svaki bid’at-novotarija je zabluda!“;

b.lijep sunnet (sunna-hasena), koji se dijeli na dvije vrste:

1.Sunnet-propis koji je propisan Objavom čije praktikovanje je vremenom zamrlo, pa ga oživi onaj ko ga oživi, poput klanjanja Teravih-namaza u noćima Ramazana, u džema’atu za jednim imamom, jer je Poslanik s.a.w.s., s prva vakta, propisao ummetu klanjanje teravih-namaza, u noćima ramazana, u džematu za imamom, od čega je, malo zatim, odustao iz bojazni da se Teravih-namaz ne propiše ummetu za farz-obavezu, što više nije bilo praktikovano do kraja poslanikovog života, perioda hilafeta Ebu Bekra r.a., i nekoliko s početka hilafeta Omera r.a.. Nakon određenog vremena Omer r.a., je odlučio da povrati klanjanje Teravih-namaza u džematu za jednim imamom, pa je on r.a., „oživio lijepi islamski sunnet“, koji je jedno vrijeme bio zapostavljen i zamro!

2.    Sunnet-propis, koji je propisan Objavom, i koji nije zamro, ali kojeg neko od muslimana prvi u praksu sprovede poput ovog ashaba koji je prvi potegao za dijeljenjem sadake u odnosu na ostale ashabe, za kojim su se ostali ashabi poveli u dobru.

Sve u svemu, „ko oživi neki lijepi sunnet islama“ – a nema lijepog sunneta ako nije Šeri’atom potvrđen – „imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada.“

Ovaj hadis zloupotrebljavaju neke vrste novotarskih skupina koje u islamu izmišljaju i uvode neke stvari koje nemaju nikakva uporišta i utemeljenja u praksi Poslanika s.a.w.s., i njegovih Ashaba, pa izmišljaju određene zikrove i određene salevate – koje Allah dž.š., nije potvrdio Objavom, pa kažu: Ovo je lijepi sunnet-novotarija!? Kažemo: Ne! Svaka novotarija je zabluda, i svaka novotarija je loša i u njima nema ničeg lijepog!“ (Pogledaj: Šerhu Rijadil-Salihin, 1/199.)

Šejh Abdul-Muhsin Abbad hfz., kaže: „Ako nekoga od vas pozovu na hranu, u trenutku dok posti, neka kaže: Ja postim“: „Ovaj hadis nam govori o tome da je dozvoljeno čovjeku da spomene to da posti ako se želi opravdati za neki čin – zato što nije prisustvovao negdje ili što nije jeo negdje. Isto tako, ako će obavijest o nekom činu utjecati na to da se i drugi ljudi povedu u dobru za tim djelom i to će se smatrati lijepom praksom, poput primjera čovjeka koji je udjelio veliku sadaku za kojim su se poveli i ostali ljudi, nakon čega je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada, a ko u islamu oživi neku ružnu praksu, snosiće njen grijeh, kao i grijeh svih onih koji po tome budu postupali, bez da će im se umanjiti kazna!“ Dakle, ako će se nakon određene obavijesti o nekom činu postići određena korist ili neko opravdanje onda je takvo što dozvoljeno, a ako nema neke koristi ili opravdanja onda je bolje šutjeti. Govoriće se samo s potrebom.“ (Pogledaj: Šerhu Sunen Ebi Davud, 13/309.)

Šejh Abdul-Muhsin el-Abbad hfz., kaže: Hadis: مَنْ سَنَّ فِى الإِسْلاَمِ سُنَّةً حَسَنَةً – se odnosi na lijep primjer čovjeka koji radi neki hajr, kako se to jasno razaznaje kroz sami sebeb i povod nastanka ovog hadisa, jer je Poslanik s.a.w.s., rekao ovo što je rekao zbog čovjeka koji je prvi otpočeo dijeliti sadaku na zahtjev Poslanika s.a.w.s.. Ovaj hadis se također odnosi i na čovjeka koji oživi određeni sunnet Poslanika s.a.w.s., nakon što je taj sunnet-propis, iščezao i zamro, kao što je učinio Omer r.a., onda kada je sakupio ljude u Ramazanu, da klanjaju teravih-namaz, za jednim imamom. To je bilo oživljavanje sunneta Poslanika s.a.w.s., jer je On s.a.w.s., već klanjao teravih-namaz, sa svojim ashabima džematile, u nekoliko ramazanskih noćiju, pa je odustao od toga iz bojazni da se teravih-namaz ne stavi u farz-obavezu Ummetu, o ćemu nam govori Sahihul-Buhari, br.2012.. Kada je Poslanik s.a.w.s., preselio na ahiret, prestala je bojazan propisivanja za obavezu teravih-namaza, jer se smrću Poslanika s.a.w.s., završilo i objavljivanje i spuštanje Objave. Dakle, klanjanje teravih-namaza je pohvaljeno, i on je sunnet pravovjernih halifa, i zato je Omer r.a., rekao: „Divne li novine“ (ni’imetul-bid’ah), misleći na to „kako je divno oživjeti sunnet“ – koji je vremenom bio zamro! Riječ bid’at, u ovom slučaju, se razumjeva jezički – novina, a ne šeri’atski – novotarija! Slično ovome je i praktikovanje dodatnog ezana na Džuma-namazu od vremena Osmana r.a., što također spada u sunnet pravovjernih halifa, a ono što se bilježi od Ibnu Omera r.a., da je za taj dodatni ezan rekao da je u pitanju bid’at – ako je ta predaja sahih – onda će se razumjevati na samo jezički način tj. novina.“ (Pogledaj: Fethul-Kuva el-Metin fi Šerhil-Erbe’in ve Tetimmetul-Hamsin, 1/87.)   

Šejh Sultan b. Seraj el-Šemri, u odgovoru na pitanje: Kako spojiti između značenja hadisa „svaka inovacija je novotarija“ i hadisa „ko oživi neki lijepi islamski sunnet“ – kaže: Na ovo pitanje se odgovara na dva načina:

1.„Ko oživi neki lijepi islamski sunnet“ tj. ko otpočne praktikovati nešto što je sigurno pritvrđeno da je od Sunneta Allahovog Poslanika s.a.w.s., što je Muhammed s.a.w.s., izrekao onda kada je nagovarao svoje ashabe na dijeljenje sadake ljudima koji su došli u Medinu, kada su ashabi donosili šta su mogli i imali, a jedan ensarija je jedva donio svoju sadaku zbog toga što je bilo veoma teško, stavivši je u krilo Poslaniku s.a.w.s., na šta je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada, a ko u islamu oživi neku ružnu praksu, snosiće njen grijeh, kao i grijeh svih onih koji po tome budu postupali, bez da će im se umanjiti kazna!“ Dakle, ovo se odnosi na sve one koji u praksu sprovedu neki sunnet-propis, naše lijepe vjere islama. Ovaj čovjek nije učinio nešto što nije bio sunnet-propis islamski, već je on samo otpočeo praktičnu sprovedbu već datih propisa, prokrčivši ljudima put i utabavši im stazu, kako bi se poveli za njim i učinili isto što je učinio i on.

2.Drugo značenje ove predaje može biti: „Ko u islamu osmisli neku dobru praksu i način“ tj. osmisli put i način kojim se lahko može stići do onoga što nam je bilo, već od prije, vjerom propisano, poput prakse ashaba koji su u jedan Mushaf sakupili Kur’an, što je lijepa praksa i sunnet bez ikakve sumnje, s kojim se imalo za cilj spriječavanje razbijanja muslimanskog jedinstva, i njihova međusobnog raskola po pitanju Božije Objave. U ovo spada i sakupljanje Sunneta Božijeg Poslanika s.a.w.s., u razne zbirke, što je također lijepa praksa i sunnet, jer se njome čuva Sunnet Poslanika s.a.w.s., od gubljenja i propadanja.

Dakle, riječi Poslanika s.a.w.s.: مَنْ سَنَّ فِى الإِسْلاَمِ سُنَّةً حَسَنَةً – znače: „Postizanje sredstava pomoću kojih se dolazi do šeri’atom propisanih stvari“ – jer nam je dobro poznato da se riječi Poslanika s.a.w.s., međusobno ne konfrotiraju i ne suprostavljaju, kao i to da kada bi se otvorila vrata svakoj osobi ili svakoj grupaciji da unosi inovacije, novine i bid’ate u islamsku vjeru, koje joj ni po kom mjerilu ne pripadaju, islamski ummet bi se raspao i razjedinio, što nam Allah dž.š., potvrđuje riječima: „Oni koji su vjeru svoju razbili, i u razne grupacije se razbili – ti ništa sa njima nemaš! Oni će se Allahu povratiti, pa će ih On obavijestiti o onome što su činili!“ (el-En’am, 159.) (Pogledaj: el-Telhis el-Mu’in ‘ala Šerhil-Erbe’in, 1/146.)

Šejh Abdullah el-Džerbu’ kaže: „Svako ko osmisli lijepi i dobri način i metodu“ kako bi koristio muslimanima i pomogao ih „imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada“. Jedan od primjera ružnih sunneta današnjeg vakta jesu kamatne banke, a od primjera lijepih sunneta jesu humanitarni fondovi i humanitarne fondacije; od ružnih sunneta su mjesta i radnje na kojima se prodaju i distribuiraju razne kasete sa muzikom i filmovima, a od lijepih sunneta su radnje koje se bave prodavanjem kaseta sa učenjem Kur’ana i korisnim dersovima i predavanjima.

Dakle, „lijepa inovacija“ (sunna hasena) – pod tim se misli na dobro djelo koje će neko odraditi onda kada to dobro djelo niko ne bude praktikovao, ili ne budu ni znali da je to djelo propisano islamom, pa će biti prvi koji će to djelo učiniti u čemu će se ostali ljudi za njime povesti. „Ružna inovacija“ (sunna sejji’a) – pod tim se misli na činjenje lošeg djela (ma’asijet), ili novotarije (bid’at), pred ljudima koji to nisu praktikovali ili nisu znali za to ne-djelo, pa se ostali ljudi povedu u tom haramu za njim. Ovo značenje nam potkrijepljuje i sljedeća predaja, koja je muttefekun ‘alejh: „Neće čovjek biti nepravedno ubijen, a da sin Ademov neće imati udjela u tom prolijevanju krvi, jer je on bio prvi koji je ubistvo zaveo kao praksu – لأنه كان أول من سن القتل!“

Izmišljanje novotarija u vjeri radi „ibadeta“ – nije lijep čin, određujući neke oblike i brojke i vrijednosti nekih mjesta ili dana ili djela – koja nemaju sahih utemeljenja u Šeri’atu Muhammeda s.a.w.s.. Ibadet se temelji na slijeđenju Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba, a ne na inoviranju i izmišljanju koje je zabranjeno i haram!“ (Pogledaj: Eserul-Iman fi Tahsinil-Ummeh el-Islamijje Diddel-Efkar el-Heddameh, 1/440.)

Kratak osvrt i reagovanje na tekst i tendeciozno pisanje Senad ef. Agića: TEKST OVDJE

 
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG