Aktuelno

Raspirivači mržnje

482views
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Našoj državi Bosni i Hercegovini i njenim građanima, a prije svega Bošnjacima, dušmani nikako ne daju mira. Malo im je bila oružana agresija, i krvavi pir i genocid nad Bošnjacima, pa sada nastavljaju agresiju u obliku ideološko-vjerskog rata koji se iz dana u dan sve više razbuktava. Za razliku od vojne agresije koju su vodili četničko-ustaški generali, ovaj put su protagonisti i zagovarači opasnog ideološko-vjerskog rata, katoličko-pravoslavni pjesnici, književnici i novinari, oličeni u obezličenom Željku Ivankoviću, Marku Vešoviću i drugima. Do sada je, od svih njih, najveći fanatizam pokazao “bojovnik’’ Željko Ivanković koji svoju islamofobičnost i reklo bi se urođenu mržnju prema islamu, a u okviru četničko-ustaškog plana o podjeli Bosne i Hercegovine i istrebljenju islama i muslimana sa ovih prostora, već odavno promiče u svojim naručenim kolumnama u Nezavisnim novinama i Oslobođenju. Trebalo bi nam mnogo vremena i još više prostora da pobrojimo sve Ivankovićeve stupidarije, pa ćemo se zato osvrnuti samo na neke od njih.
 
Ivankovićev paganski žar
Tako se ovaj novopečeni katolički teolog i apologeta, prije izvjesnog vremena obrušio po ko zna koji put na reisul-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića (kojeg cinično i posprdno naziva samo reis), zbog njegovog afirmativnog govora o sultanu Mehmedu II El-Fatihu, pa nošen paganskim žarom, veli kako je reis “iznova hvalio zavojevača svoje zemlje, rušitelja Bosanskoga kraljevstva, zatirača, okupatora, zlotvora, tj. osmanskog sultana Mehmeda Drugog, nazvanog El-Fatih’’. Osim toga, poznatog vakifa, dobrotvora i graditelja Sarajeva, Gazi Husrev-bega, on naziva otimačem koji je putem pljačke stvarao svoje vakufe po Bosni i “silom i mačem širio islam’’. Uistinu treba biti  potpuno pokvaren i nemoralan pa znati tako bezočno lagati kao Željko Ivanković.  No, hvala Allahu, Ivankovićeve laži lahko je dokazati i njegove tvrdnje  lahko demantirati. Kao prvo, reis Cerić je u potpunosti u pravu kada govori o Fatihovoj toleranciji i pravednoj vladavini, jer su to potvrdili mnogobrojni kršćanski historičari, poput Josepha von Hamera i Dominika Mandića, koji su u svojim djelima “Historija Turskog carstva’’ i “Autentičnost Ahd-name Mehmeda II, franjevcima’’, između ostaloga zapisali: “Vjerske slobode koje su zagarantirane pravoslavnima prilikom osvajanja Carigrada i katolicima prilikom osvajanja Bosne, nisu bile uskraćene ni bosanskim krstjanima.’’ Zatim, Vaso Pelagić je, za razliku od hroničnog islamofoba Ivankovića, davno pisao da se islam nije širio silom i da je primanju islama od velikog broja bogumila i kršćana “mnogo doprinela demokratska priroda muhamedanske vere i uprave’’. (“Istorija Bosanskohercegovačke bune’’) A poznati historičar Tomas Arnold kazat će da je “islam robovima dao nadu slobode, ljudstvu osjećaj bratstva, i potvrdio temeljne suštine ljudske prirode’’. Povijest nam govori da Turci nikada nisu krenuli u vojni pohod da bi vršili nasilnu islamizaciju stanovništva. I kako reče jedan bošnjački alim: “Po prvi put u Bosni ljudi su se opredjeljivali za vjeru koju vjeruju, a ne za onu koja im se silom nameće. Islam je jednostavno sam sebi zvao.’’ Islam je posebno primala omladina i nije zabilježen slučaj da je otac primio islam a da je sin ostao u staroj vjeri, a obrnutih primjera je bilo, i koje li podudarnosti, upravo slučaj Ivanković danas potvrđuje to nepisano pravilo. Tako postoje mnogobrojni primjeri prelaska na islam muškaraca i žena koji su radili kao posluga u muslimanskim kućama, i kada su vidjeli i osjetili ljepotu i veličinu islama u praksi njihovih domaćina, primali su islam, pa makar izgubili određene privilegije koje su imali kao nemuslimani. Naprimjer, u jednoj potvrdi iz 1627. godine stoji: “Odbija se traženje Vukašinove kćeri u pogledu zaostavštine, jer je za života očeva primila islam.’’ Naime, ona je služila u jednoj muslimanskoj kući i primila islam, pa je zbog toga zaostavština njenog oca pripala njezinom bratu koji je bio sveštenik.’’ Stoga kažemo, nije, bolan Željko, Mehmed Fatih palio i zatirao, već Eugen Savojski koji je, kada je 1697. godine osvojio Sarajevo, do temelja ga spalio, a preko 10.000 muslimana i muslimanki odveo kao roblje u Austriju i žene muslimanke koje su do tada i lica svoja krile, podijelio je vojnicima i oficirima da ih siluju. Isto onako kako su radili četnici i ustaše po Bosni u mnogo navrata, a posebno u posljednjoj agresiji na BiH. Ne dao Allah da je bilo ko od njih zauzeo Sarajevo, ono bi bilo kao u vrijeme Savojskog. I samo zato što su muslimani u njemu većina, Sarajevo danas kao i u vrijeme sultana Fatiha izgleda tolerantno i multietnično, što između ostaloga potvrđuje i postojanje četiri različita vjerska objekta na Baščaršiji u rasponu od nekoliko stotina metara, kojem nema primjera u kršćanskoj Evropi. Zato je čudo to što tako ružnu sliku o islamu i islamskim vođama stvaraju pripadnici one civilizacije i vjere koji konstantno čine zločine nad muslimanima, koji su vršili nasilno pokrštavanje i nečuvena zvjerstva, od inkvizicije, krstaških ratova, kolonijalizma, pa do ovovremenih okupacija i genocida nad muslimanima diljem islamskog svijeta. Neka nam Ivanković i njegova bratija kažu, koja je to zemlja bila pošteđena od kršćansko-evropske i američke agresije a da nije natopljena krvlju nevinih ljudi?! Međutim, spletkaroši, kao što je Ivanković, su poput kamila koje ne vide svoju grbu na leđima iako je ogromna i cijelom svijetu vidljiva. Jer, oni imaju zadatak, i to je njihov “sveti’’ krstaški rat, da neprestano stvaraju ružnu sliku o islamu i muslimanima i islamskoj povijesti, i da iskrivljuju i falsificiraju povijesne činjenice, kako bi na taj način pokrili velom zaborava sve svoje zločine i kako bi ih, pred licem čovječanstva, povijesti i svojih mladih naraštaja, opravdali i njima utrli isti put, jer su po njima muslimani pogan koju treba istrijebiti i uništiti. I zaslijepljeni mržnjom, bez imalo grižnje savjesti, čine nasilje i zločin nad muslimanima, pod geslom sadržanim u izreci: “Što je bijelac manje pametan, crnac mu izgleda gluplji.’’
 
Samo volovi uvijek isto riču
Ne napada Ž. Ivanković samo muslimanske vođe, već se drznuo da napadne i temeljne principe islama pokušavajući tako da islamu, kao posljednjoj Allahovoj objavi, otme i zanegira univerzalnost i progresivnost. Tako će on u jednoj od svojih bezvrijednih kolumni napasti islam zbog navodne diskriminacije nad ženama i složit će se sa, po talentu i poštenju, sebi sličnim književnikom Salmanom Rushdijem i volšebno konstatirati kako: “U svijetu islama ženama, pogotovo intelektualkama, mnogostruko je teže. Rushdie je u pravu kad kaže da se islam plaši žene i da je veo na ženinu licu način da joj se oduzme moć.’’ Interesantno je da se istom tematikom i na identičan način bavio i davno potrošeni crnogorski književnik Marko Vešović. Naime, spomenuti crnogorski pisac, koji u posljednje vrijeme nemilice prosipa “višak’’ pameti po BiH i vrijeđa muslimane  (poznato je da je hadžije nazvao najvećim lopovima), dao je sebi za pravo da, na način koji je svojstven islamofobima i koji ne prelazi intelektualni nivo crnogorskih komita,  kur’anski ajet u kojem se govori o rješavanju sporova u islamskom braku i postupku prema neposlušnim suprugama: A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!, prokomentira u svom paganskom stilu i kaže: “Nije isključeno, Vaša Ekselencijo, da je u Muhamedovo vrijeme sve što je gore navedeno bilo istina. Još je manje isključeno da je prorok Muhamed duboko vjerovao da mu je sve ovo saopštio Allah. Ali meni moja prosta ljudska pamet kaže: nije mogućno da božanskim istinama može isteći rok važenja, jerbo Bog nije osoba koja jedno misli prije, a drugo poslije podne, još manje mi se, Ekselencijo, čini mogućno da savjet: ‘s neposlušnim ženama nemojte spolno općiti da bi se opametile’ – predstavlja dio dublje, ljudskom razumu nedokučne božanske mudrosti na kojoj se drži svijet.’’ Šta reći na ove blasfemične komentare i napade na islam od strane ovog kršćansko-hrišćanskog dvojca bez kormilara, osim da su oni praktično potvrdili onu narodnu da ‘‘samo volovi uvijek isto riču’’.
 
Islamofobija je potpomognuta iz bošnjačkih saffova
Vjerovatno će se mnogi zapitati, otkuda Ivankoviću, Vešoviću i ostalim islamofobima nemuslimanima, tolika hrabrost da tako permanentno i samouvjereno napadaju islam i muslimane, kada se zna da do jučer nisu tako radili?! Bez imalo dvojbe mi tvrdimo da spomenuti antiislamisti ne bi tako drsko i otvoreno blatili i satanizirali muslimane, da to sataniziranje nisu započeli poltroni i epigončići iz bošnjačkog naroda. I da stvar bude još gora i žalosnija, pored bh. medija koji su u rukama dokazanih ateista, koji su u službi rušenja islama i proganjanja muslimana, i pored intelektualaca i akademika tipa Esada Durakovića, zatim kafanskog intelektualca i bohema Envera Kazaza, krila umobolnim islamofobima dali su neki profesori sa FIN-a, poput Rešida Hafizovića, na kojeg se Ivanković i njegova bratija često pozivaju. Tako će Ivanković sav ushićen citirati Hafizovića koji je izjavio: “Vehabije su mafija koja potiče iz Arabije. Iza njih se kriju mediokriteti koji se pod plaštom vjere žele domoći vlasti, prestiža i novca.”  A dao je on na televiziji i goru izjavu, kada je kazao da su “vehabije došle u Bosnu po našu djecu’’. Kako objasniti taj moralni sunovrat intelektualca muslimana i još profesora islamskih nauka, kojem su četnici pobili u Srebrenici kompletnu familiju, a on i pored toga građanima BiH i svom vlastitom narodu prijeti tzv. vehabijama?! Neprijatelji islama i Bošnjaka jedva su dočekali takve izjave, kao što su jedva dočekali roman Enesa Karića čija je ideja utemeljena na tzv. fenomenu talibana i iskonstruiranim i izmišljenim pričama,  a ne naprimjer na strašnom genocidu koji se desio njegovom narodu?! Upravo zbog odnosa takvih ljudi prema islamu i muslimanima, islamofobi se ne libe da pokažu svoju mržnju koja je bila zapretana u njihovim prsima, a raznorazni kriminalci, narkomani i ubice, ne libe se da ubijaju Bošnjake koji idu u džamiju i nose makar malo brade, što bi upućivalo da liče na vehabije. I za njihova ubistva niko ne odgovara i niko ne protestira, jer su tzv. vehabije krive i za svoja vlastita ubistva i stradanja. Nema sumnje da svi oni koji su pomogli u širenju opasne propagande protiv muslimana koji se malo drugačije oblače, na svojim rukama nose krv ubijenog Magdija u Mostaru i bit će saučesnici u svim sličnim ubistvima koja su islamofobi najavili. Zato, ako vole dobro sebi i svom narodu, moraju se pokajati zbog toga i prestati sa tom ružnom praksom, ako ne žele da ih buduće generacije muslimana proklinju i spominju po izdaji i kukavičluku, čitajući o njima u nekim novim “zelenim knjigama’’, a ono što ih čeka na ahiretu je mnogo gore. Jer, kao vjernici moraju imati na umu da je sat časnog života vredniji od hiljadu godina poltronstva, da ni na koji način sudbinu ne mogu promijeniti i da je smrt samo jedna, pa ako je tako, onda neka bude na putu Istine, pravde i dobra. A što se pak tiče Ivankovića i Vešovića, mi im preporučujemo da se, ako je to uopće moguće, pođu nepristrasno baviti proučavanjem Kur’ana i islamske povijesti, možda će ih Allah uputiti da prihvate islam i tako postignu uspjeh i spas na oba svijeta i na pravi način ovjekovječe svoje ime. No, ukoliko to neće, a po islamu svakako imaju pravo na slobodan izbor, onda im poručujemo da ostave islam i muslimane na miru i da ne siju smutnju i ne potpaljuju vatru međunacionalnog i međuvjerskog rata, jer od toga niko neće hajrovati, a ponajmanje oni. Umjesto toga, neka se pozabave svojom vjerom, historijom i svojim vođama, jer tu zaista imaju šta kritizirati i ispravljati, a osim toga, islamu ionako ne mogu nauditi ma koliko ga napadali, jer, kako reče pjesnik: “Islam sve nadvisuje, a njega ništa nadvisiti ne može.’’

”O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele: jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono što kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate. Vi njih volite, a oni vas ne vole, a vi vjerujete u sve Knjige. Kad vas sretnu, govore: “Vjerujemo!’’, a čim se nađu nasamo, od srdžbe prema vama grizu vrhove prstiju svojih. Reci: “Umrite od muke!’’, Allahu su, zaista, dobro poznate misli svačije.” (Ali Imran, 118.-119.)
 
Saff  br. 249