Ramazan i post

Ramazanski zijareti

603pregledi
Piše: šejh dr. Sulejman ibn Hamed el-‘Awde    Preveo: Smail L. Handžić

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova! On smjenjuje noć i dan, a u tome je pouka za razumne! Njegovim mudrim odreðenjem protiču mjeseci i godine, a i narodi nestaju, koje smjenjuju drugi narodi i generacije! Allah je jedino Živi i Vječni! Sve će iščeznuti osim Njegovo lice! Njemu ćemo se sigurno vratiti i tada će nas pravedno obavjestiti o našim zaslugama iz kratkotrajnog života…O muslimanu i muslimanko, kako razmišljaš o Ahiretu i koliko si se zauzeo u čežnji za njim? Da li iskorištavaš prilike, i da li se veseliš izvarendnim prigodama koje će te dovesti do Allahove milosti i zadovoljstva, putem kojih ćeš otvoriti džennetska vrata, a zaključati džehennemska? Možda će tvoj odgovor biti potvrdan, meðutim, samo smjer djela će donijeti precizan odgovor i presuditi da li je sagovornik bio istinoljubiv, ili lažac!

Zaustavi svoju dušu sa stankom iskrenosti, I razmisli o ovosvjetskom životu i njegovoj kratkoći, o Ahiretu sa svim njegovim blagodatima ili o vječnoj džehennemskoj vatri, pa će se tada povećati tvoja ljubav ili tuga zbog njega! Ostavi ovu varljivu prolaznost, i iskreno razmisli o samo jednom isječku iz života Ibrahima Et-Temimija, Allah mu se smilovao!

Prenosi Sufijan ibn Ujejne, Allah mu se smilovao, da je Ibrahim Et-Temimi rekao: “Zamislio sam se u Džennetu kako jedem njegove plodove, pijem njegove rijeke, grlim džennetske djevice… Zatim sam se zamislio u vatri, da jedem džehennemski zekkum, da pijem njegov gnoj i sukrvicu, te da se pokušavam riješiti njegovih lanaca i okova. Zatim sam upitao svoju dušu: „Šta želiš od svega ovoga?“ Odgovorila je: „Želim da se vratim na dunjaluk kako bih činila dobra djela!“ Reče: Rekao sam joj: „Pa, tvoja želja je još uvjek  stvarnost, zato ih čini!” (Sifetus safveh: 3/91-92)

O Allahov robe, u vrijeme kada se približava dolazak mjesec posta, i kada se natječu dobri vjernici u pokornosti i približavanju Uzvišenom Allahu, pozivam te, kako bi pobudili tvoje interesovanje za dobrim djelima, u tri veličanstvena zijareta, pa, ako ne mogneš da fizički izvršiš ove zijarete, svojim tijelom, barem to onda učini u svojoj mašti i osjećanjima!

Što se tiče prvog mjesta, to su mezarja – mjesta gdje se kaburovi nalaze i umrli – gdje se osjeća strah i skrušenost! Kada njegove stanovnike poselamiš i proučiš dovu za njih, upitaj ih riječima: “Evo nas, nalazimo se na kraju mjeseca ša’bana, očekujemo nastupanje mjeseca ramazana, šta biste vi željeli, u ovim danima, kada biste se vratili na dunjaluk?” Ne očekuj od njih odgovor, jer, umrli ti sigurno neće odgovoriti, niti možeš čuti onoga ko je u kaburu! Meðutim, kada bi neko od njih mogao da ti odgovori, zasigurno bi ti kazao: “Što se nas tiče, naše nade za povratkom na dunjaluk su se davno prekinule! Mi smo sada taoci naših, već davno učinjenih, djela; onoga što ostavišmo za sobom od naše dobre djece, ili znanja kojim se drugi koriste, ili naše trajne ostavljene sadake… Ali, o vi koji ste meðu živima, Allaha vam, kolika je samo Allahova blagodat prema vama što vam je omogućio doček mjeseca posta i namaza, pa ste u mogućnosti da postite, da klanjate, da udjeljujete sadaku, da spominjete Uzvišenog, da Ga molite, da tražite oprost, da Ga slavite…,i sve ostalo da činite sa čim Mu se možete umiliti u mjesecu posta kada se dobra djela umnogostručuju. Ono što nam je naš Gospodar obećavao, uvjerili smo se, bila je sve istina! Voljeli bismo da smo još više činili dobra djela, pa da nam se naše deredže povećaju! Kako li su samo neki od vas, o skupino živih, obmanjeni i kako ne iskorištavaju prigodne trenutke u pokornosti Allahu! Kada bi samo oni znali u kakvom smo mi trenutno položaju, zasigurno bi se promjenila veličina njihovog truda i ojačala bi im volja…”

Zatim, o posjetioče, zastani trenutak i razmisli o kaburskoj tami! Koje sve ona tajne skriva? Kako su kaburski stanovnici u različitim boravištima, iako su u istim zemljanim kaburovima? Zamisli da ćeš se sutra susresti sa njima, pa, kakvo će tvoje stanje meðu njima izgledati?

Nakon svega navedenog, nemoj ih napustiti, prije toga da ne zatražiš oprost za njih! Napusti ih uz dovu muslimana prema muslimanu čija je posebno vrijednost velika u mjesecu posta, namaza I dova. Prije nego što izaðeš iz mezarja, obaveži se i obećaj da ćeš svojoj duši sagraditi najljepše boravište u njemu, te da te neće ništa u tome pokolebati! Za takvo boravište nisu potrebni ni dinari, niti dirhemi… Naprotiv, potrebna su samo dobra djela! Neka ti ramazan bude najbolja prilika za početak izgradnje i proširivanja tvoga budućeg doma. Završi ovaj svoj prvi zijaret uz iskrenu dovu: “Allahu moj, podari mi da dočekam ramazan, i budi mi na pomoći pri mom postu, namazu i dobrim djelima!”

O muslimanu i muslimanko, drugo mjesto gdje te pozivam da odeš u zijaret su opće bolnice i klinički centri; tamo gdje na bijelim krevetima leži skupina bolesnika čije su pritužbe na njihove muke različite! Možda neki od njih imaju iste bolove, a neki različite?! Meðutim, ni jedan bolesnik meðu njima neće moći dugo izaći iz bolnice… Najmanji period koliko će trajati njihovo liječenje je mjesec ramazan. Upitaj ih kako se osjećaju prije nastupanja mjeseca posta, ali, nemoj se začuditi ako ti njihove oči suzama odgovore, prije nego li to njihovi jezici govorom učine! Oni žale što nisu u mogućnosti da poste, i da, zajedno sa ostalim muslimanima, učestvuju u namazima! Kada im budeš učio dovu za brzo ozdravljenje, i kada budeš molio da im Allah poveća njihove nagrade za njihov sabur pri bolesti i iskušenju, nemoj da zaboraviš da ih podsjetiš na riječi Poslanika sallallahu ‘alejhi we sellem: “Kada se razboli rob, ili ode na putovanje, pišu mu se djela koja je bio radio u vrijeme kad je bio zdrav i kada je boravio kod kuće!” (Prenosi ga Ahmed, i Buharija u Sahihu 1/281)

Prije nego što završiš zijaret tih bolesnika, sjeti se Allahove blagodati prema tebi što ti je podario lijepo zdravlje. Znaj da su ljudi doista prema tome ili obmanuti, ili su, možda, zbog toga radosni! Obmanuti, u smislu gubljenja i trošenja svoga vremena u onome u čemu nema nikakve koristi, a radosni, ako svoje zdravlje koriste u prikupljanju djela koja spadaju u pokornosti Allahu!

Kamo puste sreće kada bi bilo mnogo onih koji su živi i zdravi, a kada bi se iskreno pripremali za svoju smrt! Meðutim, većinom su ljudi u ramazanu, onih koji su još uvjek zdravi i koji se trebaju pripremati za smrt, mrtvi, iako su u životu; ili su bolesni, iako uživaju potpuno zdravlje! To su oni kojima nastupi ovaj mjesec, i ode, a njihovo interesovanje za činjenjem dobra se, uopće, ne poboljša, niti imalo podstiču svoje duše na činjenje raznolikih vidova pokornosti. Takve šejtan sprečava da, zajedno sa ostalim muslimanima, učestvuju u namazima i dovama! Možda je, čak, neke obmanuo pa i ne klanjaju propisane namaze, i ne poste obavezni post, iako su u jeku snage i zdravlja!!!

Istinu je rekao Allahov poslanik sallallahu ‘alejhi we sellem kada je kazao: «Dvije blagodati su neiskorištene kod većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.»

Zašto onda, o Allahov robe ne iskorištavaš tu priliku!? Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti, svoju mladost prije staračke oronulosti, svoje slobodno vrijeme prije nego što zauzet budeš, i svoj život prije nego preseliš! Mjesec ramazan posebno zaslužuje da se u njemu iskoristi zdravlje i sloboda. Ko zna, možda će te slijedeći ramazan zateći bačenog u postelju, pa da se kaješ što nisi iskoristio svoje zdravlje! Eto, ti si sada još uvjek zdrav, pa šta ćeš činiti?!

O muslimani, naš treći veličanstveni zijaret su mjesta gdje su muslimani trenutno zauzeti džihadom: mjesta gdje su naša braća trenutno opkoljeni, i gdje pokušavaju da odbrane svoje kućne pragove. Granate i metci im lete i zvižde nad glavama, a pored vatre koja bukti izmeðu neba i njihove zemlje, oni su žestoko gladni, jer uopće nemaju hrane, i preživljavaju hladnoću, jer su njihove zime vrlo snjegovite. Pored svega navedenog, oni su u strahu, u zabrinutosti, jer, u svakom danu neko izgubi nekoga svoga bližnjeg, ili sina, ili oca, ili posmatraju dojenče kako ga glad polahko mori, ili ženu koja je obeščašćena. Ovo su samo djelimično prikazane slike njihove patnje i bola! Da li su oni u mogućnosti da poste kao što si ti, da klanjaju ili da se posvete učenju Kur’ana? Da li mogu pomirisati miomiris mjeseca posta?! A, sa iskreno upućenom molbom Allah otklanja sve teškoće!!!

Sada se vrati samom sebi, ti si spokojan, u miru, u zdravlju i u svojoj domovini. Reci svojoj duši: „O dušo, primakao se mjesec posta, pa budi ona koja će žuriti u činjenju dobrih djela i koja će se natjecati da bude najbolja u pokornosti Allahu!“ Moli Allaha da ti podari lijep završetak! Kada budeš na sedždi Allahu, u mrkloj noći, zamoli Ga za svoju braću muslimane da ih izbavi iz iskušenja i da im podari skoru pobjedu nad njihovim i našim neprijateljima!

Ramazan je mjesec dove, mjesec udjeljivanja sadake i suosjećanja sa drugima… «U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da odreðeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.» (El-Beqareh, 185)

(Dio istoimene hutbe)

Prvi put objavljeno: Četvrtak, 13 Rujan 2007 23:48