Ramazan i post

Ramazanski zapis

456pregledi

Piše: Fahrudin Sinanović

Ovogodišnji ramazan “poklopio se” sa vrelim julskim i avgustovskim danima. Temperature je išla i preko 40 stepeni. Ipak, za postače ni to nije bila prepreka da osjete slast iftara. Postili su čak i rudari u jami.  Pročitao sam da je u Danskoj i izvjesni John, nemusliman, počeo s postom tokom mjeseca ramazana. U intervju za turske novine Today’s Zaman John veli da mu je post pomogao da promjenio svoje viđenje islama i muslimana.Nemuslimanima, i našim “imenjacima”, onima koji imaju samo ime muslimansko, a ništa od vjere ne prakticiraju, pa ni post, teško je objasniti vrijednosti posta. Oni to moraju sami doživjeti. Jedan je poznati nogometaš, čini mi se da je riječ o Diari, koji je igrao za Real, na pitanje: “Kako može tokom ramazana cijeli dan gladovati i opet trenirati i igrati?” – odgovorio: “Ovo nije gladovanje, ovo je post, ali vi to ne razumijete.”

 

Kad već spomenuh sportiste, učinilo mi se zanimljivim poređenje između ramazana i takozvanih bazičnih ili visinskih priprema sportista. Naime, prije početka svake sezone sportisti imaju te bazične, glavne pripreme, na kojima stiču snagu, kondiciju, koja im treba pomoći da tokom sezone postižu što bolje rezultate. Tokom tih priprema naporno rade i vježbaju, ali to im se kasnije vrati kroz dobre rezultate. Vjernicima bi ramazan trebao biti mjesec priprema kako bi tokom godine bili što bolji. Nažalost, ima i onih koji nakon ramazana odmah krenu po starome. “Ima jedan svake godine cijeli ramazan posti i klanja, a ha prođe ramazan, on prestane klanjat i počne pit.” Ovo sam prije nekoliko godina napisao u svome zapisu “Ima jedan Bošnjak” , u knjizi “Kuća na dva sprata plus potkrovlje”, opisujući kakvih sve ima Bošnjaka. No, ne treba ni te Bošnje plaho ružiti, ne treba govoriti kako džaba poste kad već ne klanjaju; naprotiv, treba ih ohrabriti, pohvaliti, i, dakako, doviti za njih. Moliti Svevišnjeg da ih uputi, da im upotpuni iman u srcu i znanje o vjeri.

Zaista su muslimani uz ramazan i bolji i ljepši. U Kalesiji se to posebno osjeti i primijeti.  Džamije su znatno punije. Tako u Čaršijskoj džamiji na podne-namazu bude i više od stotinu klanjača. U mnogim kalesijskim džamijama uči se mukabela. Kur’an ne uče samo imami, već i mnoge džematlije. U kalesijskom džematu Gorni Rainci početkom ramazana promovirano je 50 novih učača Kur’ana. Među njima je učenika, studenata, zanatlija, poljoprivrednika, fakultetski obrazovanih insana. Najmlađem je 8, a najstarijem 75 godina. Harfove su, vele, pred svojim imamom Miralemom ef. Pjanićem učili i na minus deset stepeni. U kalesijskim džamijama sve više se ustaljuje praksa itikafa.

Jedna od lijepi stvari koje se tokom ramazana dešavaju u Kalesiji jeste i Ramazanski sajam knjige, kojeg zajednički organiziraju JU Gradska biblioteka i BZK Preporod u saradnji sa knjižarom “Buljubašić”. Na štandovima je bilo najviše vjerske literature. Raduje činjenica da Kalesijci pokazuju veliko zanimanje za knjigu, da ne žale odvojiti koju marku da bi kupili nešto za čitanje. U Kalesiji su se još prošle godine odlučili da  pokrenu Ramazanski sajam knjige jer je ramazan, shodno prvim riječima Objave, upravo i mjesec knjige, mjesec čiatanja, učenja, mjesec razmišljanja.

“Da li to Dragi Allah, dželešanuhu, nije propisao…”

Jedna zanimljiva priča kazuje da se na nekom sijelu  povela priča o ramazanu, o vrijednostima ramazana. Jedna je pričao o socijalnom aspektu ramazana, drugi je kazivao o zdravstvenom aspektu ramazana, treći o psihološkom, četvrti o ramazanu i humanosti. Helem, svi su pričali kako će nam ramazan pomoći da budemo bolji, darežljiviji, zdraviji, čvršćeg karaktera… A onda je neki dedo rekao: “Pričajte vi šta hoćete, da li to Dragi Allah, dželešanuhu, nije propisao, ne bih ja postio.”

U ovoj priči u pravu su i jedni i drugi. Uz ramazan muslimani su posebno darežljiviji. Glad koju osjete tokom posta, podsjeti ih da ima i onih koji i mimo ramazana gladuju. I onda se trude da takvima pomognu. Tako Medžlis Islamske zajednice Kalesija već drugu godinu zaredom organizuje akciju prikupljanja hrane za muslimane u Podrinju. Prošle godine, u mjesecu ramazanu, uz pomoć dobrih i imućnijih vjernika, prikupljeno je pomoći, bilo u robi ili u novcu, u iznosu od oko 23 hiljade KM. Ove godine Kalesijci su bili još izdašniji. Pomoć je dijeljena muslimanima u Vlasenici, Zvorniku, Bratuncu, Srebrenici, Papraći… Dijelilo se onim muslimanima koje bi zatekli u džamiji na namazu.

Darežljivost su Kalesijci pokazali i pokretanjem akcije za prikupljanje pomoći teško oboljeloj Izeti Omerović iz Kaknja, majci je troje maloljetne djece. Akciju su putem fejsbuka pokrenuli portali Kalesija Online i Kalesijske novine sa UG “Korak”. Za samo par sati trajanja akcije prikupljeno je hiljadu maraka. Osim Kalesijaca, u akciju su se uključili i dobri insani iz cijele BiH i iz dijaspore. Priloge su dali i kolegica iz Avaza Lejla Šošić – Suljević, hafiz Hidajet Talić iz Maglaja, Ahmet Kantić iz Tešnja, Hajra Jahić iz Švicarske,  iz Danske su se na poziv odazvali Faruk i Emina Jakić i HO “Most-Bro”, koja okuplja muslimane iz ove skandinavske zemlje… Akcija će trajati do 14. avgusta. Cilj je da se prije Bajrama obraduje porodica Omerović.

Priča o ramazanu bila bi pomalo krnjava bez priča o ramazanskim iftarima. Medžlis IZ Kalesija  i ove godine praktikuje tzv. radne iftare, koji se organiziraju po džematima, a  kojima, uz džematlije tih džemata, prisustvuju i predstavnici Medžlisa. Nakon iftara pomuhabeti se i o problemima sa kojima se susreću džamtlije. Ove godine iftare je organiziralo i udruženje “Mladi muslimani”. Planirano je da se obilježi i Dan Kudsa. I bosanskim muslimanima, baš kao i muslimanima u Palestini otimaju zemlju.  Zbog toga trebaju jedni na druge da misle. Ako nikako drugačije, jedni drugima mogu pomoći dovama.

Krsna slava Općine Zvornik

Genocidna tvorevina, koja se zove Republika Srpska, dokaz je otimanja muslimanske zemlje. Iz Zvornika, Foče, Višegrada i mnogih drugih gradova protjerali su Bošnjake. One koje nisu stigli ubiti i zaklati. I od tih nekad većinskih muslimanskih čaršija, prave svoje, isključivo svoje, pravoslavne gradove. Baš u trenutku nastajanja ovog teksta (dva sata prije sehura 22. dana ramazana) pročitah zapis kolege Mehmeda Pargana.

“ U Zvorniku jučer (u četvrtak, 9. avgusta) svečano obilježena krsna slava Općine Zvornik. Načelnik, (koji bi trebao valjda biti načelnik svih građana, a općina servis svim građanima) prelomio slavski kolač. Upriličena je sveta liturgija… I poslane poruke da na kostima 1996 ubijenih bošnjačkih civila nikome drugom osim pravoslavcima i Srbima u ovom gradu nema mjesta. Očigledna vjerska segregacija!!! Želim se razuvjeriti i zato, čisto radi probe, predlažem Bošnjacima, predstavnicima Islamske zajednice, odbornicima u Skupštini i uposlenicima u Općini Zvornik, da za koji dan, u bajramskoj atmosferi, upriliče Dovu Općini Zvornik, da kako to i priliči kurbane ovu administrativnu jedinicu lokalne samouprave, te da prouče Mevlud i Jassin na ime Općine, Skupštine i svih njenih tijela. I naravno, da od ove godine redovito na dovištu ispred zgrade Općine, obilježe dan Općine, po mogućnosti da izaberu onaj kada je poginulo najviše Srba – to je princip koji srpski političari forsiraju birajući svoje datume – da Bošnjake što više boli. Naravno, ja sam protiv toga, ali ostaje dilema da li Bošnjaci sada treba da se pridruže i podrže kolektivno ludilo u ovom gradu koje traje već dvadeset godina. Nikako ne mogu sebi da objasnim da niko, apsolutno niko od Bošnjaka ne reagira. I brine me – već smo se valjda navikli, a to je prvi preduslov poraza i predaje. U sred ramazana krsna slava našoj općini i nama. Zaista ludilo!!! A mi k’o zaliveni!!!”

Mehmed Meša Pargan je jedan od protjeranih Zvorničana. Razumijem njegovu gorčinu, ali, isto tako, baš kao i on, ne razumijem, bošnjačke političare, njihovu inertnost, pasivnost.

Senad Hadžifejzović i Nedžad Ibrišimović

Ne razumijem ni potez Senada Hadžifejzovića da muslimane u toku ramazana “počasti” dvosatnim intervjuom sa ratnim zločincem Fikretom Avdićem. Mogu razumjeti novinarsku znatiželju, težnju za ekskluzivnošću, ali sve mora imati granice. Najveći bosanskohercegovački pisac rahmetli Nedžad Ibrišimović je imao običaj kazati da je on prvo musliman, pa onda sve drugo. Nažalost, Hadžifejzović je prvo novinar pa onda sve drugo. Načinio je potez koji mu kao čovjeku ni malo ne služi na čast.

Kada musliman prekine post, bilo da je riječ u vremenu iftara ili da je to iz raznih razloga učinio prije toga, pogrešno je reći da se omrsio. Ovaj izraz su muslimani preuzeli od kršćana. Naime, njihov post se sastoji u tome da oni tokom svoga posta ne smiju jesti masnu, mrsnu, hranu, ali smiju piti vodu i jesti drugu nemasnu hranu. Njihov post, a ne naš, prekida se kada pojedu nešto masno, mrsno, kada se omrse. Muslimani prekinu post i time što će se napiti vode ili pojesti nešto drugo što ne mora biti masno. Musliman, dakle, ne omrsi se, već se jednostavno kaže da je prekinuo post ili iftario.

Prije nego što sam sjeo za računar da pišem ovaj tekst o ramazanu, nisam znao kao ga započeti, ali sam znao kako ću ga završiti. Dovom. Molim Dragog Allaha, dželešanuhu,  da ujedini srca muslimana, da pomogne mudžahidima, da pomogne muslimanima u Siriji, u Burmi, u Palestini, svim muslimanima na svijetu, ma gdje bili. I, na kraju, molim Svevišnjeg, da muslimani nakon ramazana budu još bolji, još jači, da im “visinske” pripreme koje obavljaju tokom ramazana daju prave rezultate. Amin!

Saff br. 321

 

 

X