Aktuelno

Ramazan u Iraku: Prava priča o bagdadskoj “krvavoj nedjelji”

264pregledi
Autor: Kim Sengupta

Prijevod: crnileptir

 
Erupcija puščane vatre je bila iznenadna i divlja, metak za metkom je kosio prestravljene muškarce, žene i djecu, zabijajući se u njihova auta dok su se oni sudarali i prevrtali, a vozači se očajno pokušavali meðusobno izbjeći. Neka vozila su se zapalila. Majka i njeno malo dijete su umrli u jednom od njih, zarobljeni u plamenu.
Nedjeljna pucnjava, koju su započeli čuvari američke privatne sigurnosne kompanije Blackwater, pokrenula je jednu od najogorčenijih javnih sporova izmeðu iračke vlade i njihovih američkih gazdi, i stavila je u centar pažnje česte nasilne postupke zapadnjačkih privatnih armija koje djeluju u Iraku od invazije 2003.godine, a koje su imune od ispitivanja i optužbe.

Tjelohranitelji zaposleni u Blackwateru su optuženi za ničim izazvano divljačko ubijanje. Hassan Jabar Salman, advokat, pogoðen je četiri puta u leða, njegov auto je pogoðen sa još osam metaka, dok je on pokušavao da ode što dalje od njihovog konvoja. Juče, sjedeći omotan zavojima u bagdadskoj bolnici Yarmukh, on se sjetio tih strašnih scena.
 „ Vidio sam ženu i djete kako iskaču iz svog vozila i počinju da puze po cesti u želji da izbjegnu pogodak“ priča gospodin Salman. „ Ali vatra je nastavljena i mnogi od njih su ubijeni. Vidio sam dječaka, koji je imao oko 10 godina, kako skače od straha iz minibusa, i on je pogoðen u glavu. Njegova majka je plakala za njim, iskočila je poslije njega, i ona je ubijena. Ljudi su bili prestravljeni.“

Na kraju duge tuče metaka Nisoor Square je bio scena pokolja sa tijelima razbacanim okolo krhotina i ostataka auta. Ambulantna kola su pokušavala da pokupe ranjene, ali njihov put je bio blokiran od gomile koja je trčala prema mjestu pucnjave. Juče, brojka poginulih u ovom masakru se povećala, prema tvrdnjama iračkih vlasti, na 28 mrtvih. I ona se može još povećati, kažu doktori, jer neki od ozlijeðenih, pogoðeni sa mecima velikog kalibra, vjerovatno neće preživjeti. I dok bijes meðu Iračanima ne prestaje, američka administracija je suspendirala kretanje svojim dužnosnicima izvan teško utvrðene Zelene zone.

Iračka vlada je oduzela dozvolu za rad Blackwateru, ali oni su još uvijek zaposleni od strane američke vlade. Državna sekretarica, Condoleezza Rice, obećala je „transparentnu“ istragu o onome što se dogodilo. Blackwater i State Department tvrde da su čuvari otvorili vatru u samoodbrani i da su reagirali na eksploziju bombe i snajperski hitac.Meðu svim optužbama i protuoptužbama, The Independent je pokušao da otkrije šta se desilo toga dana.

Izvještaji koje smo dobili od javnosti, iračkog sigurnosnog osoblja i vladinih dužnosnika, kao i od našeg ličnog istraživanja, vode do znatno drugačijeg scenarija od američke verzije ovog dogaðaja. Došlo je do eksplozije bombe. Ali bila je predaleko da bi predstavljala bilo kakvu opasnost za čuvare Blackwatera. Nismo našli nijednog Iračanina koji je bio prisutan na tom mjestu , a koji je vidio ili čuo snajperski hitac.

Svjedoci govore da su prve žrtve pucnjave bili jedan par sa svojim djetetom, majka i dijete su umrli u strašnim mukama, a njihova tijela su se stopila zajedno zbog topline, jer je njihov auto zahvatila vatra. Plaćenici su, prema ovim tvrdnjama, pucali i na iračke vojnike i policiju, a Blackwater je onda pozvao u pomoć helikopter, iz svojih privatnih zračnih snaga, koji je prouzrokovao još više žrtava. Blackwater odbacuje većinu ovih navoda. U izjavi koju je kompanija dala objavljeno je da su ubijeni bili „naoružani pobunjenici i naše osoblje je reagovalo zakonito i odgovarajuće u ratnoj zoni štiteći američke živote.“

Dan nakon ubistava, Mirenbe Nantongo, glasnogovornik američke ambasade, rekao je da je Blackwaterov tim „reagovao na eksploziju bombe“. Ambasadin oficir za informacije, Johann Schmonsees, dodaje da je „ auto bomba bila u blizini mjesta gdje su se dužnosnici State Departmenta trebali sastati, i da je to bio razlog zbog kojeg je Blackwater odgovorio na incident.“

Oni na koje se pucalo pričaju drugačiju priču. Gospodin Salman  priča da je on skrenuo u Nisoor Square iza Blackwaterovog konvoja kada je pucnjava počela. On se sjeća:“ Bilo je 8 stranaca u četiri vozila, i čuo sam udaljenu eksploziju, a onda su stranci počeli vikati i signalizirati da se povučemo natrag. Ja sam okrenuo vozilo i vjerovatno sam vozio oko 100 stopa kada su oni počeli pucati. Moj auto je pogodilo 12 metaka….četiri metka me je pogodilo u leða i jedan u ruku. Zažto su oni otvorili vatru? Ne znam. Niko, ponavljam, niko nije otvorio vatru na njih. Stranci su tražili od nas da idemo nazad, i ja sam išao nazad, i nije bilo razloga za njih da pucaju.“

Muhammed Hussein, čiji je brat ubijen u pucnjavi, govori:“ Moj brat je vozio i vidjeli smo crni konvoj ispred nas. Onda sam vidio kako je moj brat iznenada klonuo u autu. Izvukao sam ga iz auta i vidio sam da je pogoðen u prsa. Pokušao sam da nas sakrijem obojicu od pucnjave, ali sam shvatio da je on već mrtav.“

Jawad Karim Ali je bio na putu da pokupi svoju ujnu iz bolnice Yarmukh, kada je počela pucnjava i vjetrobran je eksplodirao u njegovo lice. „ Onda sam pogoðen u lijevo rame sa dva metka, a jedan mi je prošao kroz lice. Sad je moja ujna van bolnice, a ja sjedim ovdje. Desila se velika eksplozija negdje daleko, ali nije bile pucnjave prije nego što su ljudi iz sigurnosti počeli pucati, i samo su nastavili sa vatrom.“

Bagdadska „Krvava nedjelja“ je postao test suvereniteta izmeðu snaga iračke vlade i SAD-a. Irački premijer, Nouri al-Maliki, je rekao:“ Mi nećemo tolerirati hladnokrvna ubistva naših graðana“. Pucnjava je bila, prema njegovim riječima, sedma ovakve vrste u koju je bio uključen Blackwater. Kompanija, koja svoje sjedište ima u Sjevernoj Karolini, je jedna od najvećih korisnika unosnih okupacijskih dividendi, i nosilac ugovora o obezbjeðenju sigurnosti za najviše američke dužnosnike.

Njihova reputacija u Iraku je naročito kontroverzna. Linčovanje četvorice njihovih zaposlenika 2004.godine dovela je do krvavih borbi u Faludži. Tijela zaposlenika su zapaljena, vučena po ulici,a onda obješena na mostu. Prepoznatljivi su po svojim „uniformama“ i sunčanim napčalama, te pancirkama preko tamnih košulja i kaciga. Zaraðuju najmanje oko 600$ na dan.

Nedjeljna pucnjava se dogodila u Mansouru, jednom od najmodernijih dijelova Bagdada, sa cestama preplavljenim trgovinama koje prodaju skupu robu, restoranima i umjetničkim galerijama. U najgorim periodima krvoprolića izmeðu šijja i sunnija ranije ove godine, mrtva tijele su se redovno pojavljivala na ulicama. Privid sigurnosti se pojavio otad, i Mansour je smatran  primjerom kako je američki novi plan smanjio nasilje.
Mi smo bili u Mansouru u nedjelju kada smo začuli zaglušujući zvuk eksplozije negdje oko podneva. Crni oblaci dima dizali su se iz polusrušene kontrolne tačke Nacionalne garde, u blizini džamije.5-6 minuta kasnije začuo se zvuk pucnjave  na jugu, koji je dugo trajao.
Policijski kapetan Ali Ibrahim, koji je bio na dužnosti u blizini Nisoor Squera, je rekao:“ čuli smo eksploziju bombe, bila je glasna, ali nije bila na trgu. Policija je , ustvari, pokušavala da rasčisti put za kontraktore (plaćenike) kada su oni postali usplahireni, i otvorili su vatru. Niko nije pucao na njih.“

Upitan o trrdnjama svjedoka, Ali al-Dabbagh, glasnogovornik iračke vlade, je potvrdio:“ Saobraćajni policajci su pokušavali da otvore cestu za njih. To je prometan trg i jedno malo vozilo nije stalo, kretalo se vrlo polako. Počeli su pucati neselektivno, u autu je bio par sa djetetom i oni su pogoðeni.“

 
(The Independent)
 
Prvi put objavljeno: Subota, 13 Listopad 2007 04:10