Vijestiiiiii

“Arapsko proljeće” postalo ljeto

328views

“Arapsko proljeće” koje je ove godine zahvatilo sjever Afrike i Bliski istok označilo je  kraj nekoliko diktatora, ali će se proces promjena vjerovatno nastaviti.

“Demokratske” promjene doživjeli su Jemen, Tunis, Egipat, Libija. Sve oči sada su uprte u Siriju i višemjesečne nemire koje bi mogle označiti kraj još jedne diktature.

“Arapsko proljeće neće ići ni brzo niti lako. Ali, to je nezaustaviv proces”, kaže Ekmeledin Ihsanoglu, generalni sekretar Organizacije za islamsku saradnju koja okuplja muslimane 57 zemalja svijeta.

Moamer Gadafi, koji broji posljednje dane 42-godišnje vladavine, biće najnovija ali gotovo sigurno ne i posljednja žrtva ‘arapskog proljeća’. Sadasnji talas protesta, koji je u januaru zahvatio taj dio svijeta prvo je odnio predsjednika Tunisa Abidina ben Alija, koji je pobjegao u Saudijsku Arabiju.

U februaru je, poslije 30 godina, sa vlasti otjeran i sada već bivši egipatski predsjednik Hosni Mubarak. U Jemenu je u toku pobuna protiv Alija Abdulaha Saleha, koji je poslije ranjavanja, pobjegao u Saudijsku Arabiju gdje se sada nalazi na liječenju.

“Arapsko proljeće” je postalo simbol nove vizije koja potvrđue da vrijeme diktatura konačno odlazi u istoriju. Bliski istok i sjeverna Afrika ne mogu ostati po strani, dok se čitav svijet menja. Ali, taj proces će se sigurno razlikovati od zemlje do zemlje i biće dug i bolan .

To potvrđuje razvoj događaja u Egiptu, Tunisu i Jemenu u kojima oni koji su otjerali diktatore sada traže suštinske demokratske promjene.

Početak suđenja Mubaraku u Kairu, prvi put poslije njegovog pada, pokazao je da i pristalice bivšeg diktatora ponovo dižu glas, da izlaze na ulice. Pogotovo što je privremena vlada iznevjerila očekivanja mnogih građana koji su olako povjerovali da su riješili sve probleme zemlje kada su 11. februara na centralnom trgu u Kairu primorali Mubaraka da podnese ostavku.

Libijci su duboko podijeljeni i pitanje je kuda ide ta zemlja, poslije očekivanog pada Gadafija koji je, prije ili kasnije, neminovan, pogotovo što se u toj zemlji prelamaju svjetski strateški interesi oko nafte. Njegova sudbina je već predodređena: on će se, ukoliko bude uhvaćen, naći pred Međunarodnim krivičnom sudom koji ga je optužio za zločine protiv svog naroda.

Međunarodna potjernica je raspisana i za predsjednikom Tunisa Abidinom Ben Alijem, koji je u januaru, poslije narodne pobune, sa parama i zlatom prebjegao u Saudijsku Arabiju. On je, u međuvremenu, u odsustvu već osuđen na višegodišnju kaznu zatvora zbog korupcije i malverzacija sa državnim parama, ali ga čekaju još teže optužnice.

Građani Jemena takođe prijete predsjedniku Aliju Abdulahu Salehu da će ga izvesti pred sud ukoliko se vrati u zemlju iz Saudijske Arabije.

Poslije Tunisa, Egipta i Libije sada su sve oči uprte u Siriju, koja je već pet mjeseci u previranju. Predsjednik Bašar al Asad zasad ne pokazuje spremnost da se povuče, iako to od njega traže SAD i vodeće zemlje EU i što se već suočava sa međunarodnom izolacijom.

“Neki ovo nazivaju ‘arapsko proljeće’, ali mi ćemo sigurno videti i arapsko ljeto i arapsku zimu”, ocjenjuje generalni sekretar OIC Ihsanoglu.

(Tanjug)