Aktuelno

Putovanje u lavlju jazbinu

268pregledi
Piše: Ikanović Muhamed
 
Historija se izučava da bi se iz nje pouke uzele, odnosno da prihvatimo ono što je pozitivno, a da greške ispravimo. Za muslimane BiH lekcija pod naslovom 1992. – 1995. treba da bude jedna od bitnijih koju treba da nauče od A do Ž. Nadam se da mi neće zamjeriti oni koji su u ovome periodu izgubili veliki broj svojih bližnjih i dragih osoba što ponovo govorimo o tim teškim danima.

Ovo baš i napominjem da shvatimo kako ne smijemo dopustiti da njihova žrtva bude uzaludna. Tokom tih godina dok smo ginuli i gladovali i u velikom strahu živjeli samo nekoliko stotina kilometara daleko od naših granica, velikani EU sjedili su u svojim kožnim i udobnim foteljama gledajući kako mi ginemo i patimo se u srcu tzv. civilizovanog svijeta. Vjerovatno su želje velikog broja njih bile slične onima s kojima su četnici i počeli ovaj rat – da istrijebe i zadnje ”tursko uho” sa prostora BiH. Meðutim, njihove želje su jedno, a Allahov kader je nešto drugo. Allahovom milošću, ostali smo i dalje da prkosimo svakom dušmaninu islama i muslimana.

U ovoj 2008. godini željno očekujemo da postanemo dio te iste Evrope koja nas je gledala kako nazohor umiremo. Sve oči su uprte u datum kada će nam reći, eto i vi ste mi. Dugi niz godina Evropa nas mrcvari svojim nekakvim standardima da bismo im se priključili. Njihova je briga da li će homoseksualci moći Bosnom rahat da hodaju, a što još ima gladnog naroda manje-više. Meðutim, mi to moramo prihvatiti jer su to ”moderni” standardi, bez obzira da li to nama bilo prihvatljivo i da li je u sukobu sa našom vjerom i tradicijom i na kraju prirodom ovih ljudi koji žive u BiH. Njima su više bitni ovi ”moderni standardi” nego rješavanje socijalnih problema. Ali, i to ima svoj cilj. Žele da nas dobro izmrcvare teškim uvjetima života pa kada nas prihvate u EU i otvore granice, da omladina bez imalo razmišljanja napusti BiH trbuhom za kruhom pa da tek tada ostvare ono što im nije pošlo za rukom u periodu 1992. – 1995. godina.

Materija je ovlada ljudskim srcima pa više o moralu, a pogotovo o vjeri, vrlo mali broj ljudi razmišlja. Svi žele da smo u Evropi, pa čak nije bitno ni kolika je cijena tog priključenja. Nek se ima para i provoda, pa kud puklo da puklo. Meni ostaje nejasna jedna velika stvar. Nikako se u duši ne mogu pomiriti s tim da nas ta Evropa želi zbog toga što nas voli i što nam želi dobro. U toj Evropi imamo Grčku koja je na sav glas pozivala u pomoć braći Srbima u svetom ratu u Bosni. Javno na ulicama regrutovali su se dobrovoljci za rat u Bosni. Ljudi iz grčke vlade pomagali su braću Srbe tokom rata u Bosni. 1993. godine Radovan Karadžić je u Grčkoj dočekan kao velikan sa prepunim stadionom svojih istomišljenika. Jadno i čemerno! Pa kako da vjerujemo toj istoj Grčkoj?! Isto tako uzmimo u razmatranje Maðarsku, Rumuniju, Bugarsku i druge zemlje čijih je dobrovoljaca Bosna bila puna u ratu protiv muslimana.
EU je poput lava spavala u svojoj jazbini i gledala kako se žrtva lagano koprca i kako je neki dosta manji grabljivac pokušava dokrajčiti. Lav, kralj šume, ne želi da prlja ruke sitnim ulovom. Ali pošto manji grabljivac nije uspio da savlada žrtvu, došlo je vrijeme da se lav umiješa. Meðutim, to nije običan lav, nego nešto moderniji, jer je izučavao psihologiju žrtava,  pa ne koristi standardne metode da ulovi plijen. U ovome slučaju žrtva putuje na gozbu i to pravo u lavlju jazbinu, ne znajući da je upravo ona glavno jelo.

 
Prvi put objavljeno: Ponedjeljak, 04 Kolovoz 2008 02:00
X