Sira

Propisivanje borbe Allahovom poslaniku s.a.v.s.

397pregledi
Piše: Jasmin Nedimović

Među najznačajnijim dogaðajima koji su se desili nakon hidžre Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i muslimana iz Mekke u Medinu, svakako je propisivanje i dozvola borbe – džihada protiv neprijatelja Allahove vjere islama, Poslanika, s.a.v.s., i njegovih sljedbenika. Svih trinaest godina poslaničke misije i pozivanja u Mekki, prije hidžre temeljilo se na ideološkoj borbi, razumom, lijepim savjetom, iznošenjem dokaza i ajeta Allahove Objave, izbjegavajući svaku vrstu sukoba. Uzvišeni Allah, nareðujući borbu Poslaniku, s.a.v.s., i muslimanima tada u Mekki, kaže: ”Zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori.” (El-Furkan, 52.)

Rekao je Ibnul-Kajjim, r.h.: ”Tek kada Allahov Poslanik, s.a.v.s., doðe u sigurnu sredinu i mjesto u Medini i Allah ga pomože Svojom pomoći i pridruži mu Svoje robove vjernike – ensarije, stanovnike Medine, te ujedini i zbliži njihova srca, poslije neprijateljstva i teškoća u kojima su bili. Tako mu ovi vjernici postaše čvrst odbrambeni bedem od svake prijetnje, založiše svoje živote za njegovu zaštitu, zavoliše ga i staviše ispred svojih očeva, djece i žena, čak ga staviše i ispred samih sebe. Ostali Arapi udružiše snage sa židovima toga vremena i počeše pripreme za borbu protiv Poslanika i muslimana, i digoše glas neprijateljstva sa svih strana. Do tada su muslimani bili obavezani na sabur, praštanje i izbjegavanje sukoba, sve dok ne stekoše uvjete za samoodbranu, te im Allah, s.v.t., to odobri i objavi: ‘Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne’ (Hadždž, 39.).”

Bilježi El-Hakim u Mustedreku predaju od El-Ea’meša, od Seida b. Džubejra, od Ibn Abbasa, da je rekao: ”Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao iz Mekke, reče Ebu Bekr: ‘Izgnali su svoga poslanika, Allahovi smo i Njemu se svi vraćamo, ovim su sami sebi propast prizvali!’, pa su objavljeni ajeti: ‘Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini…”’

Poslije toga Allah je objavio naredbu o borbi sa onima koji bi je započeli: ”I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore rotiv vas…” (El-Bekare, 190.) Zatim je uslijedila naredba o borbi protiv svih mnogobožaca općenito.

Tako je nareðivanje borbe prošlo kroz sljedeće faze: prvo je bila zabranjena, pa zatim dozvoljena, onda je nareðena borba protiv onih koji bi započinjali borbu, da bi naposljetku bila obavezna borba protiv svih mnogobožaca, kao fard ajn ili fard kifaje.

Učenjak Muhammed el-Hudri, r.a., sažeo je borbu – džihad Allahovog Poslanika, s.a.v.s., poslije hidžre na nekoliko osnova rekavši:

”Sve borbe Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa njegovim neprijateljima temeljile su se na nekim od sljedećih osnova:

 1. Mušrici Mekke bili su jedna od neprijateljskih strana iz razloga što su oni ti koji su počeli činiti nasilje nad muslimanima. Tako su ih muslimani poslije toga s pravom mogli napadati  i presretati njihove trgovačke karavane, sve dok im Allah ne omogući oslobaðanje Mekke ili dogovor i prestanak sukoba sa njenim stanovnicima i povratak u svoje domove.

2. Kada se uvidjela prevara i izdaja židova i njihova pristrasnost mušricima, oni su postali neprijateljska strana i protiv njih je voðena  borba, da bi se osigurala bezbjednost od njih, to se moglo postići samo protjerivanje ili borbom.

3. Kada bi neko arapsko pleme pokazalo neprijateljstvo prema muslimanima ili pružilo pomoć Kurejšijama, muslimani bi se borili protiv njih.

4. Svi sljedbenici Knjige, kao što su kršćani, koji bi počinjali iskazivati neprijateljstvo, protiv njih bi se borilo sve dok se ne pomire sa islamom ili ne daju džiziju dobrovoljno i ponizno.
Svi koji bi prihvatili islam, sačuvali bi svoju krv i imovinu, a islamom bi pobrisali ono što je bilo prije njega.”

Prvi put objavljeno: petak, 29 Kolovoz 2008 02:00