Ramazan i post

Propisi posta

5.06Kpregledi
Priredio: Mr. Semir Imamović

Kategorija i stepeni obveznika u pogledu ramazanskog posta
Studirajući šerijatske tekstove koji tretiraju ramazanski post, dolazimo do zaključka da u pogledu ove vrste posta postoje četiri različita stepena odgovornosti i obaveznosti:
a) prvi stepen, obaveznost ispoštavanja mjeseca ramazana u njegovom vremenu – ovome stepenu podliježe svaki mogućan, punoljetan i pametan musliman i muslimanka, koji su kod kuće;
b) drugi stepen, oslobaðanje od ramazanskog posta ili jednog njegovog dijela u prvom vremenu zbog postojanja tegobe za samog postača ili nekog drugog ko je usko vezan sa njim, i obaveza napošćavanja cijelog ili djela ramazana koji je propušten, a uz to i obaveza iskupljivanja prema mišljenju dijela islamskih učenjaka – ovome stepenu podliježe trudnica, dojilja i bolesnik koji se nada ozdravljenju;

c) treći stepen, oslobaðanje od ramazanskog posta ili jednog njegovog dijela zbog postojanja olakšice, ili zapreke koja post čini neispravnim, i obaveza napoštavnja nakon prolaska olakšice i prestanka zapreke – ovome stepenu podliježu putnik i žena s hajzom i nifasom;
d) četvrti stepen, oslobaðanje od ramazankog posta u prvom vremenu, i od napošćavanja poslije toga, a obaveznost iskupa za svaki propušteni dan – ovome stepenu podliježe starija iznemogla osoba i hronični bolesnik.
Dokaz za prvi stepen obaveznosti su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Propisuje vam se post, kao što je propisan onima koji su bili prije vas, kako bi ste se grijeha sačuvali.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 183.); i riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko se od vas kod kuće zadesi, neka posti.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 185.).
Dokaz za drugi stepen su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko od vas bude bolestan, ili na putovanju, neka naposti isti broj drugih dana.” (El-Bekare: 184.) i riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”Allah je musafira oslobodio polovine namaza (tj četveroreketanog namaza) i posta, a trudnicu i dojilju je oslobodio od posta.” (Ebu-Davud, 2408., Nesai, 2275., Ibn-Madže, 1667., Bejheki, 4/231., 715.).
Za treći stepen se mogu uzeti isti dokazi koji su navedeni kod drugog stepena, i može im se još dodati hadis Ebu-Seida el-Hudrija, u kojem Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, pojašanjavjući razlog manjkavosti vjere kod žena kaže: ”Zar žena u vrijeme hajza i nifasa, ne ostavlja post i namaz.” (Buharija, 298., Muslim, 79.).

Dokaz za četvrti stepen su riječi Ibn-Abbasa: ”Stara iznemogla osoba osloboðena je ramazankog posta, umjesto toga za svaki dan će nahraniti siromaha, i neće napostiti propuštene dane.” (Hadis je zabilježio Darekutni, i rekao je da je njegov sened/lanac vjerodostojan, takoðer ga je zabilježio Bejheki, 4/271.). Prenosi Taberani, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, da je Enes, radijallahu anhu, pred kraj života toliko solabio, da je ostavio post i umjesto toga za svaki dan nahranjivao siromaha.” (El-Mu’džemul-Kebir: 1/242. Pogledaj ocjenu hadisa u ”Medžmeuz-zevaid”: 3/164.
Prema tome, obavezan je postiti svaki, mogućan, punoljetan i pametan musliman, koji se nalazi kod kuće i ne postoji zapreka za njegov post.
Trudnica, dojilja, i bolesnik kojima post predstavlja tegobu, nisu obavezni postiti u prvom vremenu. Na njima je da propuštene dane naposte, a ukoliko su trudnica i dojilja post prekidale iz straha za plodom ili dojenčetom (tj straha od pomanjkanja mlijeka, ili hrane embriju), obavezne su prema mišljenju jednog dijela islamskih učenjaka, uz napaštanje, za svaki dan nahraniti siromaha. Stalna komisija za fetve u Sauijskoj Arabiji, u sastavu Abdulaziz ibn-Baz, Abdullah Gudejjan, Abdurrezzak el-Afifi, izdala je šerijatsko rješenje po kojem trudnica i dojilja imaju isti tretman kao i bolesnik – dozvoljava im se da zbog teškoće koju im predstavlja post u ramazanu ne poste, i obaveza im je samo napostiti dan za dan. Pozvali su se na riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Ko od vas bude bolestan, ili na putovanju, neka naposti isti broj drugih dana.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 184.). (Pogledaj ”Fetava-l-ledžneti-ddaime”, broj fetve 1453.).
Putnik i žena u hajzu i nifasu nisu obavezni postiti onoliki broj dana koliko traje putovanje ili hajz i nifas,  stim da su obavezni napostiti propuštene dane. Štaviše, ženi je zabranjeno postiti u vrijeme hajza i nifasa, i ako bi postila, njen post je neispravan i obavezna ga je ponoviti. Putniku je, ukoliko nema nikakve teškoće, ili je ta teškoća podnošljiva bolje postiti, jer je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, postio na putovanju, kao što prenosi Ebu-Derda: ”Bili smo s Poslanikom u jako vrućem danu, toliko je bilo vruće da su ljudi svoje glave pokrivali rukama. Nisam vidio da je iko toga dana postio, osim Poslanik i Abdullah ibn-Revaha.” (Muslim, 1122.). Ukoliko post predstavlja veliku teškoću za postača, bolje mu je iftariti, što se može razumijeti iz sljedećeg hadisa: ”Neki ljudi su rekli Poslaniku: ‘Allahov Poslaniče, ljudima je teško postiti, samo čekaju šta ćeš ti uraditi. Zatražio je posudu s svodom i napio se vode nakon ikindije-namaza.” (Muslim, 1114.). A ako se boji da bi post mogao uzrokovati i smrt na putovanju, obaveza mu je prekinuti ga. To razumijevamo iz riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”Nije od dobročinstva post na putovanju”, koje je izgovorio kada je vido da se jedna čovjek onesvjestio od posta, i da su se ljudi okupili oko njega. (Buharija, 1844., Muslim, 1115.). Na ovaj način pravi se najprihvatljiviji spoj izmeðu hadisa koji govore o postu na putovanju, a Allah najbolje zna.
Stara i iznemogla osoba i hronični bolesnik u potpunosti se oslobaðaju obaveze posta i napoštavanja, a u jesto toga njima se propisuje iskup hranom. Kao dokaz za to naveo sam hadis Ibn-Abbasa, i predaju od Enesa, radijallahu anhuma. Uz to se može navesti da su neki komentatori Kura’na, ako što je Ibn-Abbas, rekli da se riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 184.) odnose i na bolesnika koji s teškom mukom izdržava post. (Fetava-s-sijam, od šejha Ibn-Džibrina: 81., 82.). Nahranjivanje siromaha biva na jedan od dva načina: bilo da se siromahu dâ 2, 40 gr. kvalitetnog brašna, i ono što mu je potrebno da sam sebi pripremi jedan obrok, bilo da se spremi hrana za 30 siromaha i da se pozovu odjednom ili svaki dan po jedan siromah. Prenosi Ebu-Jala u ”Musnedu” da je Ebu-Ejjub, el-Ensari, radijallahu anhu, oslabio pred kraj života, i nije mogao postiti, te da je pripremio poparu za trideset siromaha i pozvao ih na objed kod njega (Musned Ebu-Ja’la: 7/204. Kaže Hejsemi u ”Medžmeu-z-zevaidu, 3/164.: ”Prenio ga je Ebu-Ja’la sa vjerodostojnim lancem prenosilaca”).
Ostalo ja da razmotrimo propis osobe koja nije bolesna, nije putnik, nije skrhana starošću, nije iznemogla, a teško joj je ispostiti dan ramazana, bilo zbog velike vrućine, bilo zbog teškog posla, i slično tome. U Stalnoj komisji za fetve Saudijske Arabije smatraju da je takvoj osobi obaveza trpiti do krajnjih granica, i kada osjeti da više ne može izdržati, dozvoljeno mu je jesti i piti tek toliko da ugasi glad i žeð, zatim nastaviti s postom do zalaska sunca, i nadognaditi taj dan poslije ramazana (Pogledaj: ”Fetava-l-ledžneti-ddaime”, broj fetve 4157.).
Post je dozvoljeno prekinuti i onome ko učestvuje u spašavanju ljudskog života, ako kao postač to nije u mogućnosti uraditi, analogno trudnici i dojilji koje prekidaju post iz straha za vlastitim djetetom. Šerijat, načelno, ne pravi razliku u propisu izmeðu sličnih stvari, nego ima daje jednak propis. Allah najbolje zna!
c) Stvari koje kvare post po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka
1. Jelo i piće
Oni su zabranjeni postaču na osnovu riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Jedite i pijte, sve dok bijelu nit zore ne mognete razlikovati od crne niti, a zatim postite do noći.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 187.); i riječi Allaha, dželle šenuhu, u hadisu-kudsijji: ”Postač ostavlja hranu, piće i zadovoljavanje strasti radi Mene.” (Buharija, 1795.). Propis jela i pića prenosi se na sve što obavlja njihovu funkciju kao što su hranjive inekcije, infuzija i sl.
2. Spolni odnos
Zabrana spolnog odnosa derivirana je iz gore navedenog ajeta. Kao argument može poslužiti i hadis u kojem se navodi da je neki beduin došao kod Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i obavijestio ga da je imao snošaj sa ženom u danu ramazana, što ga je toliko uplašilo da je mislio da mu enma spasa. Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, ga je uputio kako će se iskupiti za to, što upućuje na to da spolni odnos kvari post, i da pored napošćavanja, obavezuje iskupom. Iskup se ogleda u otkupu roba, ili postu dva mjeseca uzastopno ako nije u mogućnosti učiniti prvo, ili nahranjivanju 60 siromaha ako ne može ni prvo ni drugo. Spolni odnos u ramazanu dozvoljen je čovjeku i ženi koji su na putovanju.
3. Izlazak sperme kao posljedica zabavljanja sa bračnim drugom, samozadovoljavanja, neprekidnog strasnog gledanja, razgovora o odnosu i sl.
Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, u hadisu kudsijji: ”Postač ostavlja hranu, piće i zadovoljavanje strasti (ispuštanje sperme) radi Mene.” (Buharija: 1795.). Kaže šejh Ibn-Usejmin: ”Izbacivanje sperme je zadovoljvanje strasti, što dokazuju riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”I za odnos sa ženom imate nagradu sadake. Allahov Poslaniče – rekoše – : ‘Zar da neko od nas zadovolji svoju strast, i za to dobije nagradu?!’ (Muslim, 1006.). Ono čime se strast zadovoljava je izbacivanje sperme u mlazu, i zato je ispravno mišljenje da izlazak mezja ne kvari post.” (Fikhul-ibadat: 182.). Izlazak sperme kvari post samo ukoliko se desi u vrijeme dok je čovjek potpuno budan i svjestan, dok polucija u snu ne kvari post, jer se dogaða bez čovjekove volje. Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, je rekao da su grijeha osloboðene tri osobe, jedna od njih je – spavač.
4. Namjerno povraćanje
Rekao je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: ”Ko namjerno izazove povraćanje, neka naposti dan u kojem je to učinio; a ko bude primoran na povraćanje, nije obavezan napostiti taj dan.” (Ibn-Hibban: 3518., Hakim, 1557., Tirmizi, 720., Ibn-Madže, 1676., Ahmed, 2/498. Tirmizi je za ovaj hadis rekao da je hasen garib).
5. Nastupanje hajza i nifasa kod žene
Muaza bint-Abdullah prenosi da je neka žena pitala Aišu, radijallahu, anha: ”Zašto žena, koja dobije hajz u danima ramazana, napašta propuštene dane, a ne naklanjava propuštene namaze. Aiša joj je pojasnila da je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, tako naredio. (Buharija, 315., Muslim, 335.).
Spomenute stvari kvare post pod tri uvjeta: prvi, da budu učinjene namjerno i samovoljno; drugi, da budu učinjene svjesno, ne iz zaborava i pogreške i treći, da budu učinjene sa znanjem. Dokaz za uvjetovanje namjere su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Niste grješni za ono što nenamjerno uradite, ali ste grješni za ono što srcima svojim hoćete.” (Prijevod značenja, El-Ahzab: 5.); za uvjetovanje svjesnosti i prisebnosti riječi Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem: ”Ko u ramazanu bude jeo ili pio iz zaborava, neka nastavi sa postom, jer to ga je Allah nahranio i napojio.” (Buharija, 1831., Muslim, 1155.); za uvjetovanje znanja su riječi Allaha, dželle šenuhu: ”Gospodaru naš, nemoj nas kazniti za ono što iz zaborava i pogreške (neznanja) učinimo.” (Prijevod značenja, El-Bekare: 286.). Adij ibn-Hatim je zbog pogrešnog razmjevanja ajeta: ”… sve dok bijelu nit zore ne mognete razlikovati od crne niti.”, uzeo dva konopca, bijeli i crni, stavio ih pod jastuk, i ravnao se po njima: sehurio je sve dok nije mogao napraviti razliku izmeðu njih. Kada je obavjestio Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, on mu je rekao: ”Zaista ti je jastuk prostran kada je mogao obuhvatiti i crnu i bijelu nit zore”, i nije mu naredio da naposti dane koje je tako ispostio, zbog neznanja.” (Buharija, 4509., Muslim, 1090.).
Post ne kvari:
– dospijevanje prašine, muhe i sl. u unutrinu tijela;
– izlazak sperme u snu ili kao posljedica razmišljanja o odnosu;
– kupanje, plivanje i ronjenje;
– gutanje pljuvačke;
– ispiranje usta prilikom abdesta ili zbog žeði (ako voda nenamjerno ode u unutrinu to ne kvari post);
– poljubac;
– korištenje mirisa;
– kušanje hrane jezikom, kako bi se utvrdilo da li je slatka ili slana;
– korištenje misvaka (ili pranje zubiju pastom uz maksimalnu opreznost);
– korištenje kozmetičkih sredstava;
– vaðenje zuba;
– stavljanje surme;
– korištenje kapiju za oči i uši;
– upotreba čepića za skidanje temperature, i svih ostalih lijekova koji se daju na vaginalni i analni otvor;
– anestezija;
– injekcije koje nisu hranjive;
– raspršivač za olakšano disanje;
– (Pogledaj: Fetava-ledžneti-ddaime: fetva br. 7351. Medžmu’ fetava šejh Ibn-Baz: 3/247., 248. Fetava ramadan: 2/423. – 548., Šerhul-mumti ala zadil mustakne’: 6/390. – 394.).   

Prvi put objavljeno: srijeda, 12 Rujan 2007 03:09

X